Pet bojnih otrova „čovjeka“ vandala

 

Jedan sudionik razgovora s Gabrielom doživio je kako se ona trudi pronaći riječi da bi nam objasnila kako Bog, Vječni, u ljubavi i poniznosti pristupa Svojem stvaranju. On je izvijestio;

Postao sam svjestan da se okrutni čovjek vandal još i danas klanja bogu Baalu, koji se u današnje vrijeme kiti samo drugim imenom. No njegova jučerašnja okrutnost je i njegova današnja okrutnost. Čovjek kao imigrant na Božjem zemaljskom tlu neobuzdano pustoši poput vandala i uništava sve što pripada Bogu, Vječnome.
Znanost naučava da se energija ne gubi i da su i misli energije koje ne promašuju svoj cilj.


Sedam milijardi ljudi neprekidno, svakog trenutka, odašilje misaone energije s najrazličitijim sadržajima ljudima oko sebe, životinjama, prirodi i u Zemljinu atmosferu, dakle okolini predaje svoj osobni misaoni bojni otrov, koji se tamo povezuje s istovrsnim sadržajima misaonih energija i potencira. U najviše slučajeva to su sadržaji čuvstvovanja, osjećanja, mišljenja, govorenja i postupanja ljudi protiv Deset Božjih zapovijedi i Govora na Gori Isusa iz Nazareta, i prema tome, gledano energetski, negativni obrasci zračenja, dakle negativne energije zračenja, koje se neprekidno odašilju.
Ako to nije tako, zašto je onda Zemlja sa svojim oblicima života u tako lošem stanju; iako iluzionistički menadžeri iz politike, gospodarstva i crkava pokušavaju uljepšati relativno skori i neizbježni kraj sadašnje ljudske civilizacije?

Tko je formirao i formira etičke i moralne načine razmišljanja ljudi narodâ i tko uči ljude da često negativno ponašanje koje je protiv svakog života opažaju kao pozitivno postupanje i oponašaju ga?

Tko školuje i odgaja ljude i uči ih vrijednosti ili bezvrijednosti, koje oni konačno zastupaju i neprekidno odašilju u sadržajima svojih energija zračenja osjećanja, čuvstvovanja, mišljenja, govorenja i postupanja?

Ako promatramo stanje našeg svijeta i okoline, postavlja se pitanje:
odakle dolazi jako rasprostranjena besavjesnost i neodgovornost prema ljudima, prirodi i životinjama?
Odakle dolazi ta ravnodušnost, koja, na kraju krajeva, vodi do samouništenja ljudske civilizacije?

Tko već 1700 godina izigrava etičko-moralnu instanciju i do danas ostaje pri tom zahtjevu kao hvalevrijednoj tradiciji?
I tko si dopušta da mu se taj zahtjev svake godine plaća, samo u Njemačkoj, desecima milijardi eura zajedničkoga poreznog novca? Tko?

Tko kroz život ide otvorenih i budnih osjetila – izvijestio je angažirani sudionik razgovora – utvrdit će sljedeće:

Bojni otrovi naših pet komponenata, svedeni na razinu crkvenih tradicija, pokazuju se kako slijedi:
Iz godine u godinu takozvanim kršćanskim blagdanima prethode ogromna kolinja kad teku silni milijuni litara krvi. Veliki dijelovi stanovništva pritom ne misle ništa dok se kolju ti milijuni životinja.

Upravo tradicionalna martinjska guska spada u žalosnu priču ubojite mašinerije. Martin iz Toursa spominje se u povijesti zbog svojeg milosrđa jer je navodno podijelio svoj ogrtač s promrznutim prosjakom.
To je cijela priča. Kakve veze sada imaju milijuni usmrćenih gusaka s katoličkim Martinjem?
Nikakve, baš nikakve! Nekada su ljudi s blagoslovom crkvenih glavara na Martinje pojeli lešinu guske i ta se gozba lešine širila preko misaonih energija i osobito preko blagoslovâ svećeničke kaste sve dalje u glavama ljudi dok nije postala takozvani narodni običaj, koji mnogi leminzi jednostavno besavjesno slijede.

Bog, Vječni, ne blagoslivlja ubojstvo Svojih stvorova.
Čiji blagoslov leži na svim odreda poklanim životinjskim lešinama?

U tradicionalno kolinje spada i sljedeće: silni milijuni purica moraju dati svoj život na Božić, praznik ljubavi, zato što crkveni predmislioci blagoslivljaju gozbu lešine za „posvećenu noć“ i time sve više ljudi odašilje iste frekvencije zračenja i pretvara se u oponašatelje kulta krvi i ubijanja koji potječe iz poganstva. Rezultat je pokolj nad životinjama koji je poprimio nezamislive razmjere i iz godine u godinu postaje sve veći. Za mučitelje životinja koji su se specijalizirali za životinjsku patnju to je na Zemlji posao koji donosi zaradu. U onostranome međutim stečeni srebrnjaci registriraju se u rubrici „duguje“ životnog konta nadređenog knjigovodstva.
Prije crkvenih blagdana i u šumi i na polju vlada jeza. Svake godine iz zasjede i podmuklo lovci brutalno ubijaju desetine tisuća srna kao i druge divlje životinje poput zečeva i divljih svinja, pri čemu je vrlo mnogo životinja samo nastrijeljeno ili su im udovi otkinuti, tako da se teško ozlijeđene životinje skrivaju od čovjeka lovca na plijen i beskrajno polako, jadno ugibaju.
Životinje koje su imale kraće smrtne muke u lovačkom žargonu nazivaju se „ulov“ i često ih blagoslivljaju svećenici koji se nazivaju kršćanima. Za „blagdan ljubavi“ na stolu je fino pripremljen srneći but životinje koja je u velikom broju slučajeva jadno uginula u vrlo dugim mukama – i to je onda „blagoslovljena“ „tiha noć, Sveta noć“.
Tako od „posvećene noći“, u kojoj bi istinski kršćani koji slijede Isusa iz Nazareta trebali u tišini duboke molitve u nutrini doživjeti Krista Božjeg, nastaje pokolj i gošćenje površnog kršćanstva lešinama, što je grozota Bogu i zatvara nebeska vrata.
Uz crkveni blagoslov mnogi si ljudi nepromišljeno i ravnodušno krate blagdanske sate nesrećom obilježene i zamagljene noći, koje ne može rasvijetliti ni tamjan crkava, jer religijske vođe slijepaca, kao što ih je nazvao Isus iz Nazareta, mogu pokazati samo put u jamu.
Zlokobna nesreća se nastavlja:
S božićnim jelkama slično je kao sa životinjama. Božićno drvce postalo je u narodu uobičajeno u 19. stoljeću. No tek od 20. stoljeća iz toga je nastao masakr mladih drvaca, koji ni u čemu ne zaostaje za masakrom životinja. Ravnodušne misli i negativne misli mnogih ljudi, koje preziru život, povezuju se s energijama masakra koje uništavaju milijune mladoga živog drveća. Mlad biljni život sa snažnim korijenjem, pun soka i snage, koji se raduje novom proljeću jer će dalje rasti i davati hranu i zaštitu raznolikom životu iz Boga, jer će cvasti i uspijevati, jer će donositi plodove i darovati sjenu – biva jednostavno odsječen, posječen, oboren, srušen, kako bi zavedeni ljudi na nekoliko kratkih tjedana ukrasili sobu ili također da bi kao krasno drvo na crkvenom trgu bio žrtvovan poganskom kultu.
Opet sve s blagoslovom crkvenih predmislilaca koji se zovu svećenici i koji često malo razumiju od života, koji je Bog u svemu i u svima.

Mnogi ljudi su svjesni da su drveće i biljke živa bića. Znanstvena istraživanja uzajamnih odnosa u šumi i na polju pokazala su da drveće i biljke komuniciraju među sobom na velikim udaljenostima. Saznalo se da drveće i biljke reagiraju kad im se čovjek obrati i da vole klasičnu glazbu. Poznato je da biljke rode osobito dobrim rodom kad im se svira klasična, harmonična glazba. Poznato je da se drveće i biljke mogu radovati i biti pod stresom, slično kao ljudi i životinje.

Sudionik u razgovorima zamolio je za dopuštenje da jasno izgovorimo što se stvarno dešava sa životinjama i s prirodom na takozvane blagdane. Mi ćemo to ovdje navesti. Zašto prešućivati istinu?

Rituali ubijanja na takozvane crkvene blagdane, svejedno je li ubijena žrtva puran, guska, srna ili božićna jelka, ili nešto drugo što se dešava tijekom čitave godine, su protiv zakona života, koji je Bog i spadaju pod petu zapovijed „Ne ubij!“

Upravo za Božić čuje se ritualni napjev „O ti radosno, blaženo, puno milosti doba Božića“. Ipak milijuni životinja se bez milosti žrtvuju kumiru Baalu i navodno se milijuni hektolitara krvi prepuštaju kršćanskoj kanalizaciji. Milijuni stabala se nemilosrdno odsijeku i kratko vrijeme nakon toga završe na „kršćanskom smetlištu“. Moglo bi se povjerovati da većina ljudi podliježe demonskoj masovnoj hipnozi, tako da je izgubila svako osjećanje, čuvstvovanje i mišljenje i pozitivno zalaganje za život kao i odlučno zauzimanje za sve oblike života. Ima li to strašno prolijevanje krvi uopće ikakve veze s etikom i moralom?
To što je ovdje navedeno kao primjer, vrijedi podjednako za sve životinje i sve biljke na čitavoj Zemlji.
Bojni otrovi pet komponenata ne zaustavljaju se ni pred čime, bilo da je riječ o patki ili guski, bilo da je to svinja ili kokoš, bilo govedo, šaran ili pastrva, bilo drveće ili cvijeće, uvijek je to život koji mora napustiti život. To se često događa još i danas pod premisom: iskaži štovanje „Baalu“ – pri čemu on danas ima nekoliko čarobnih kapa koje ga čine nevidljivim.
Bog, Vječni, objavio je preko Božjeg proroka Izaije:
„Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim.
Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom.“
Klimatski kolaps naučit će ljude drugim stvarima. Granice koje si specijes čovjek ne postavlja njegova su propast. I kod Pavla, kojeg u crkvi toliko cijene, nedvosmisleno je zapisano: „Što čovjek sije, to će čovjek žeti.“

Odlomak iz knjige:

Svemirsko jedinstvo, koje govori
Riječ univerzalnog Duha
Stvoritelja

Iz razgovora s Gabrielom
sastavili
Martin Kübli i Ulrich Seifert

Priredila: Ana Jurić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s