Božji sinovi i kćeri
su ravnopravni.
Tradicija Crkve:
preziranje i ugnjetavanje žene
Lucas Cranach the Elder (1472-1553), Adam and Eve, 1526, The Samuel Courtauld Trust, The Courtauld Gallery, London
Isus iz Nazareta nije bio „dijete Svojeg vreme- na“ – niti je slijedio duh vremena. On je živio kao duhovni revolucionar koji je utjelovljivao božanske principe, kojima pripada i jednakost. Isus, Krist, ljubi sve ljude. On ne pravi razliku, također ni između muškarca i žene – nasuprot crkvenim institucijama, koje su stoljećima u ime Krista Božjeg prezirale žene, ponižavale ih, ugnjetavale, iskorištavale i ubijale. Taj preziran stav crkvenih muškaraca nema ničega zajed- ničkog s učenjem i životom odvažnoga mladog čovjeka Isusa iz Nazareta.
Tijekom crkvene povijesti često je naglašavano da je Bog prvo stvorio Adama, a da je Evu oblikovao iz Adamova rebra, kako je napisano u Bibliji. Međutim, u njoj se nalazi i drugi izvještaj o stvaranju čovjeka: „Na svoju sliku i priliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1,27)
Što je onda točno? Je li Bog stvorio muškarca i ženu podjednako – ili je Evu izradio iz Adamova rebra, odnosno ženu proizveo iz muškarca?
U božanskim objavama preko Gabriele, božanske Mudrosti, treće Božje osnovne snage, raskrinkana je crkvena hereza, i razjašnjeno je da je Bog, vječni svemirski Jedan, koji je Bog Otac-Majka, Svoju djecu stvorio kao ravnopravne sinove i kćeri.
To je – prije svega za mnoge žene – oslobađa- juća poruka da je Isus iz Nazareta naučavao i živio jednakost.
On nije stavljao muškarce iznad žena, nego je čak za žene kršio tada uobičajeni društveni red: On je govorio sa ženama, svraćao je k ženama, liječio je žene, i spašavao im je život.
Na primjer, kad su pismoznanci i farizeji k Njemu donijeli jednu ženu koju su uhvatili u preljubu i stoga je htjeli kamenovati, On ne samo što je ženu pustio kući nego je još i raskrinkao licemjerstvo muškaraca koji su je optuživali, rekavši: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!“ (Ivan 8. 7)
Otvorenost Isusa iz Nazareta u ophođenju sa ženama primijetili su i Njegovi učenici.
To se pokazalo, na primjer, kad je na jednom zdencu zamolio jednu samaritanku da mu dade piti i s njom je razgovarao premda su tada samaritanke stajale vrlo nisko u društvenom poretku. Reakcija učenika na to opisana je ovako:
„(…) te su se čudili da govori sa ženom. Ali ga nijedan ne upita: ‘Što želiš’ ili ‘Što govoriš s njom?’“ (Ivan 4, 27)
Bilo je također učenica
Isto kao što su crkvene institucije stoljećima forsirale sliku Evinog stvaranja iz Adamova rebra, one su također obilježile sliku apostola kao društvo samih muškaraca.
To krivo prikazivanje bilo je također stoljeć ma usađivano u glave crkvenih vjernika i otada donosi odgovarajuće plodove. I budući da s crkvena stajališta ne može biti to što ne smije biti, na primjer, jedna žena imenom Junia, koja je u poslanici Rimljanima (16, 7) prema Pavlu „apostol“, bez ustezanja je pretvorena u muškarca imenom Junije.
Do danas se kao argument za prikraćivanje žena u Katoličkoj Crkvi navodi da je Isus iz Nazareta imao samo učenike – nikakve učenice. U Katekizmu Katoličke Crkve o tome se kaže da je Isus „izabrao samo muškarce za zbor dvanaestorice apostola“.
Premda ti apostoli bez sumnje nisu bili svećenici, ni pojam „apostol“ nije se upotrebljavao samo za tu grupu Dvanaestorice, vatikanska Crkva zloupotrebljava pozivanje učenika za svoje ređenje svećenika i zaključuje: „Upravo zato ređenje žena nije moguće.“ (broj 1577)
Gdje je Isus iz Nazareta naučavao tako nešto? Takvi poučci Katoličke Crkve ne potječu od Isusa, Krista – niti što se tiče žena, niti svećenstva. Jer Isus iz Nazareta nije osnovao Crkvu i nije redio svećenike. Isus iz Nazareta pozvao je sve ljude: „Slijedite Me!“
Stoga Isus iz Nazareta oko Sebe nije imao samo učenike nego i učenice, koje su Ga ozbiljno i dosljedno slijedile. Kako se inače može objasniti da su prije svega žene ostale vjerne Isusu sve do smrti na križu na Golgoti? Gdje su onda pod križem bili „jaki“ apostoli? A Petru je zakukurikao pijetao jer je tri puta zatajio Isusa iz Nazareta.
Nisu slučajno žene prve objavile Njegovo uskrsnuće. U Bibliji piše:
„Kad se vratiše od groba javiše sve to jedanaestorici i svima ostalim. To bijahu: Marija iz Magdale, Ivana i Marija, Jakovljeva Majka. I ostale žene koje bijahu s njima to isto rekoše apostolima. Ovima su se te riječi učinile kao izmišljotina. I nisu im vjerovali.“ (Luka 24, 9-11)
Nije li znakovito to što je Petar zatajio Isusa iz Nazareta i da Petar nije vjerovao ženama koje su donijele obavijest o Njegovu uskrsnuću? A tko sebe smatra neposrednim Petrovim nasljednikom i do danas sjedi na „Petrovoj stolici“.
U predaji se ne spominje ni jedna jedincata riječ koja bi mogla dati razloga za ugnjetavanje žene niti za njezino isključivanje iz bilo koje zadaće.
U prakršćanstvu žene su sudjelovale još u velikom broju i na različite načine: služile su kao prakršćanske iscjeliteljice, djelovale kao apostolice i kao proročice davale Božju riječ u prakršćanskim zajednicama. Zadaće koje su ispunjavale u prazajednicama za života Isusa iz Nazareta, žene, međutim, nisu mogle dugo izvršavati. Tijekom prvoga i početkom drugog stoljeća od slobodne zajednice braće i sestara, u kojoj je svatko u svojoj nutrini težio Bogu, sve više i više je nastajala izvanjska religija s ritualima i ceremonijama, koja je u mnogom pogledu preuzimala rimske tradicije.
Iz slobodne bratsko-sestrinske zajednice ravnopravnih muškaraca i žena nastala je – kako je tada bilo uobičajeno u Rimskom Carstvu – patrijarhalna hijerarhija, na čijem vrhu do danas kao apsolutistički monarh stoji papa u Rimu.
Odlomak iz knjige: “Rehabilitacija Krista Božeg”
Autor: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert
Priredila: Ana Jurić
DAVID 