Pokretanje pojedinih političkih aktera za revizijom ili revidiranjem tzv. Vatikanskih ugovora je posve bespredmetno i nema uporište u stvarnom rješavanju tog problema.
Gledano s točke ustavnih i zakonskih okvira ti ugovori između RH i SS su politički sporazum između tadašnje vlasti RH i SS i nisu proizvod općeg narodnog konsenzusa – narod nije pitan za to.
Narodu se podmeću teze:
- povijesne zasluge crkve za RH
- priznanje Vatikana RH kao države
- kulturna dobra crkve kroz povijest
- duhovna vrijednost crkve za građane itd.
Uopće je iluzorno, bespredmetno raspravljati o svim navedenim (a ima ih još mnogo) tezama, budući Crkva u svojim stoljetnim djelovanjima, sve što je činila, činila je to iz koristoljublja – ne za pojedinca, pogotovo ne za opće dobro društava u kojima je djelovala.
Nadalje, povijest Katoličke crkve (i nekih drugih također) obilježena je krvlju, nebrojenim zločinima, ugnjetavanjima i patnjama milijuna ljudi na planeti Zemlji. I danas se od strane crkve događaju grozna djela protiv čovječnosti, zločini i nasilja nad djecom, oduzimanje slobode djeci kod rođenja jer ne mogu sama odlučivati o tom činu itd.
Argumenti – došli smo do točke kada je sam vrh Crkve, njen poglavar stjeran u kut da prizna zločine iz prošlosti, ali i sadašnjosti. Brod Crkve puca po svim šavovima i to više nije moguće pokrpati unatoč silnom trudu Pape i svih njegovih obožavatelja i sljedbenika.
Tisuće ljudi po čitavom svijetu razočarano bježi iz te i takve Crkve prepoznajući da u njoj ne mogu pronaći Boga i potporu svom duhovnom životu.
Građani, vjernici te crkve također svakodnevno traže ispis iz crkve ne želeći biti sudionici crkvene prošlosti a niti sadašnjosti.
Iako se crkva nastoji prilagoditi vremenu, ona je u svom biću ostala ono što je uvijek bila: vanjska institucija okrenuta prvenstveno sebi, svojim potrebama – nametnuvši svojim vjernicima a posebno državi svoje propise i pravila, uglavnom davanja bez ikakvih obveza.
Sve naprijed navedeno također je nebitno pred najvažnijom činjenicom: Katolička crkva je obmanula i obmanjuje i danas čitav svijet – ona je umjetna tvorevina koja je sebe ugnijezdila, podmetnula pod ime Boga i Isusa Krista.
Katolička crkva (i ne samo ona) je jedna velika sekta koja se svojim lažnim predstavljanjem i nezakonito stečenim bogatstvom uspjela nametnuti čitavom svijetu. Predstavljajući se kao posrednik između Boga i naroda ona je na taj način uspjela steći lažan ugled i bezbrojne privilegije u društvima u kojima djeluje.
Ovo su argumentirane činjenice koje je potvrdio sam Isus iz Nazareta, mnogi proroci prije i poslije Njega, mnogi poznati ljudi iz prošlosti, pa i mnogi ljudi iz same crkve.
U povijesti, svi koji su se usudili osporiti nauk crkve bili su zvjerski zatočeni i mučeni u grozomornim tamnicama, a zatim kao primjer drugima javno likvidirani, ubijani, umlačivani, razapeti, spaljivani – metoda je bilo bezbroj.
Prisjetimo se kako su završili svoj zemaljski život samo neki i to samo zato što su ukazivali na istinu i prijevaru: Isus iz Nazareta, raspet na križu – i danas ga razapinju na postavljenim križevima u gotovo svim ustanovama ili ga nose na drvenim štapovima – kao simbol – pita li se itko – simbol, čega!?
Možemo li si mi ljudi uopće zamisliti svu u povijesti učinjenu krvoločnost: prorok Izaija stavljen je u šuplje drvo i razrezan pilom; G. Savanarola, dominikanac – smaknut; G.Bruno, filozof, pjesnik – spaljen; Galileo Galilei, talijanski matematičar, fizičar, astronom i filozof – pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci – za nabrajanje bi trebalo ispuniti nekoliko knjiga .
Gotovo svi proroci – božji glasnici, donosioci istine su ubijani. Svi koji su razotkrivali lažnost crkvenog učenja i djelovanja su proglašavani hereticima i zbog toga likvidirani, već prema tome kako su u kojem dijelu svijeta ljudi u mantijama bili raspoloženi.
Danas se likvidacije vrše na perfidniji način! Omalovažiti, uništiti ugled. Na udaru su ateisti, čak i vjernici – svi koji ukažu na prijevaru Crkve su heretici, otpadnici društva, neprijatelji društva, protudržavni elementi, rušioci države, izdajnici državnih interesa itd.
Sve to je otišlo toliko daleko da Ustavni sud RH po pitanju Međudržavnih ugovora i svih posljedica koji iz njih proizlaze pere ruke od pravednosti i prebacuje u Saborsko dvorište. Zašto? Pa naravno – zato što se u svim institucijama vlasti nalaze ljudi, članovi Crkve koji su po Kanonskom zakonu uvijek dužni stavljati na prvo mjesto interese Crkve, tek potom države i njenih građana.
I gdje smo sada: pat pozicija – nitko se ne usudi pomisliti a kamo li izreći da je Katolička crkva umjetno stvorena tvorevina, sekta, čiji nauk nema ama baš ništa sa Božjim naukom. Jedina poveznica je zloupotreba Božjeg i Kristovog imena. Kao takva tvorevina ona ima pravo na svoje postojanje i svatko je tko želi može slijediti, ali nema pravo koristiti tuđe ime, a ponašati se i djelovati po svome.
No, budući ona nije ono za što se stoljećima predstavlja obmanjujući svoje vjernike i čitav svijet, ona automatski jednostranom odlukom Sabora može i treba odmah biti lišena svih prava. Međudržavni ugovori su od samog početaka u prošlosti i sve do danas – ništavni.
Ako netko još sumnja u ovakve tvrdnje neka otvori Bibliju – iako je prekrajana uzduž i poprijeko – ipak citati, izjave i učenje Isusa iz Nazareta dovoljni su argumenti da se prepozna tvrdnja kako nauk i djelovanje Crkve nema ništa sa Božjim učenjem donesenim preko Isusa iz Nazareta i mnogih proroka kroz čitavu povijest do današnjeg dana.
Smatramo da više nije glavno pitanje razmatranje valjanosti Međudržavnih ugovora i svih privilegija koji iz njih proizlaze u korist Crkve, već njen kredibilitet odnosno njena vjerodostojnost. Vrijeme je da svi oni koji odlučuju za dobrobit svih građana učine ono što im građanska i moralno etička dužnost nalaže, a pogotovo ako govore i kunu se u Božji nauk: Razvrgnuti Međudržavne ugovore i sve privilegije – ODMAH!
Uduga David
Uduga David
DAVID 