Političari na molitvenom doručku kod biskupa – kojem se „bogu“ to oni mole?

Moris Hoblaj

Osvrt na molitvene doručke političara s biskupima

Porezni platiše plaćaju molitvene doručke biskupima – da bi se političari nasladili – crkvenim umjetnim medom za unapređenje svoje karijere!?

Katolički biskupi i političari čitaju u svojoj Bibliji savjet Isusa iz Nazareta koji glasi; drvo se prepoznaje po njegovim plodovima!

Na molitveni doručak dolaze garanti Katoličke crkve i predstavnici političke avangarde. To su dva drveta koje se treba prepoznati po njihovim plodovima, a ne po riječima. Odgovaraju li njihovi plodovi onom o čemu propovijedaju ili usmjeravaju politiku države? Kada kažu da to čine po kršćanskim principima i u ime „kršćanskih principa i Boga“ oni pri tom naplaćuju milijardske usluge od države tj. od poreznih platiša.

Kršćanski plodovi bi bili; “Svi ljudi su pred Bogom jednaki” i “Ljubi Boga i bližnjega kao samoga sebe!” No rezultati u našem društvu ukazuju da taj duhovni smjer kod vodeće crkvene i političke avangarde uvelike nedostaje – tj. kršćanski Bog, kojeg je naviještao Isus Krist nije podloga učenja i vođenja RH, niti za biskupe, ali niti za vodeće političare koji s njima doručkuju – odnosno mole se. Stoga pitanje; kojem se to „bogu“ onda biskupi i političari mole ako ne kršćanskom?

Plodovi drveta hrvatske političke avangarde su poznati svakom građaninu – naime, svatko zna da li su oni socijalni, humani i ustavno podobni ili nisu! No, što mnogi ne znaju je to zašto su oni takvi kakvi jesu. Narodna kaže; reci mi s kime se družiš pa ću ti reći tko si! Političari se druže s biskupima – iz kojih razloga? Razlog je jednostavan – porezni platiše plaćaju molitvene doručke – da bi se političari nasladili – crkvenim umjetnim medom za unapređenje ili njegu svoje karijere, a Crkva sebi osigurala svoju egzistenciju prevlašću nad političkom avangardom RH.

Katolička crkva – drvo zla ili blagoslova? Prosudite sami!

Plodovi Katoličke crkve postoje iz njezine 1700-te „straho-vladavine“, zahvaljujući i informacijama Pape Franje, koje iz dana u dan sve očitije ukazuju na to da ona nije bila niti jest drvo dobra. Naime, nije ona niti kršćansko niti Kristovo drvo kako se sama javno naziva već, prema njezinim plodovima i nedjelima, potpuno suprotno. U prilog ove tvrdnje govore činjenice od samog njezinoga osnutka godine 430 pa do danas, kada je s carom Konstantinom sklopila pakt uzajamnog pomaganja, koji je od nje zahtjevao odcjepljenje od izvorne crkve, od onakve Kristove crkve kakva je opisana u Apostolskim djelima.

Katolička crkva od tog vremena sudjeluje u ratovima, proganjanjima drugačije mislećih i vjerujućih, ubojstvima nevinih ne-katolika i u mnogim drugim gnjusnim zločinima kao što su seksualni zločini nad djecom i časnim sestrama, pranju mafijaškim novca, ukratko – u mnogo čemu što se protivi božjim zakonima. No, ona ipak usprkos svoje crkvene javne prakse, još i dan danas obmanjuje svoje vjernike i javnost da je ona jedina istinita, Kristova i da bez njezinoga sakramentalnog posredstva nitko ne može doći do Boga te na taj način naplaćuje svoju svijesnu obmanu milijardama kuna od poreznih platiša.

Koje li drskosti – naime, u njihovoj Bibliji, za koju tvrde da je svaka riječ nadahnuta od Boga, čitamo sasvim nešto drugo – na upit jednog učenika, gdje se može govoriti i sresti Bog, Isusov odgovor glasi po smislu; “Ti si hram Duha Svetog i ako želiš s Njime razgovarati – zatvori se u jednu sobicu te mu iznesi sve što ti treba…” Odakle sada crkvama da se do Boga može doći samo posredstvom katoličkoga svećenstva? Od Isusa, Krista na kojeg se pozivaju sigurno ne, jer On je učio – Bog je u nama, u svakom čovjeku i stoga Bogu nije nitko potreban da bi komunicirao sa svojim djetetom! Dakle, svećeničko posredovanje nije božja volja. Možda bi bilo ovo interesantno za državne odvjetnike, da ispitaju dali ova drska praksa i učenje Katoličke crkve spada pod tkz. namjernu obmanu javnosti?

Kako je moguće da službene Crkve vrše tako veliki utjecaj na državu koja je ustavom od nje odijeljena?

Crkveni zakoni i dogme, koji prema ustavu sekularne RH ne bi smjeli igrati nikakvu ulogu zahtijevaju i to – protuustavno – da demokratski izabrani političari u dvojbenom slučaju moraju prekršiti ustav i temeljni zakon RH u korist Katoličke crkve. Znademo li komu onda, u dvojbenom slučaju, slijede hrvatski političari – da li Ustavu RH ili Katoličkoj crkvi? Odgovor bi mogao biti, aktualna dnevna politika i odnos političara i biskupa. Tko bi u ovoj političkoj situaciji u RH mogao proturječiti njemačkom kantautoru Reinhardu Mey-u koji je taj odgovor precizirao riječima u pjesmi „Budi budan“: „Ministar šapćući drži biskupa pod ruku: ‘Ti ih drži glupima, a ja ću ih držat siromašnima.’“ Jeli to i tema molitvenih doručaka biskupa i političara doznati ćemo zasigurno jednog dana jer vrijeme je tu u kojem se istina ne može više sakriti, pa niti od Pape?!

Crkveni nauk kaže: političari se imaju ravnati prema Crkvi u protivnom – bivaju odstranjeni iz zajedničke postelje u korist novog udvarača!

Crkveni zahtjevi prema državnom političkom vrhu nisu nastali preko noći, nego su političarima stoljećima svojski utuvljivani dok im nisu prešli u naviku.

U vezi s tim nekoliko citata iz crkvenog službenog učenje iz priručnika „Kompendij vjeroispovijesti i crkvenih doktrinarnih odluka“ od Denzinger/Hünermanna npr. poučak broj 873: „Tako bivamo poučeni da su u toj njezinoj crkvenoj vlasti dva mača, naime duhovni i materijalni. Oba su dakle u vlasti Crkve, naime duhovni mač i materijalni. Međutim, jedan je za Crkvu, a drugi da ga Crkva primjenjuje. Jedan u svećeničkoj ruci, drugi u ruci kraljeva i vojnika, ali uz pristanak i prihvaćanje svećenika. Međutim, dolikuje da je drugi mač pod prvim i da se prolazni autoritet pokori duhovnoj vlasti. Jer kao što istina svjedoči, duhovna vlast mora zemaljsku vlast postaviti i usmjeriti ako nije dobra.“ Međutim, kad se kaže: „Jer kao što istina svjedoči, duhovna vlast mora zemaljsku vlast postaviti i usmjeriti“, tada možemo samo upitati: koja navodna istina tu nešto svjedoči? Tu svećenici pokušavaju licemjernom floskulom „kako istina svjedoči“ uzvisiti sebe – dakle ništa drugo nego čista težnja za vlašću i vladavinom crkvenih glavara.

Podvucimo crtu: to je do danas njihov pokušaj obmanjivanja ljudi i vođenja demokratski izabranih političara na uzici kako bi postojeće podanike zadržali u Katoličkoj crkvi kao sigurne dobavljače energije.

A sada još i par riječi o katoličkom učenju o vrhovnoj vlasti Crkve nad svim državama na Zemlji, koje je objavio papa Bonifacije VIII. 1302. godine. Njegove upute tvore utvrđeni supstrat današnjega crkvenog prava, premda se više, na javnim mjestima, ne formulira tako da se mač države nosi za Crkvu nego se kaže lapidarno: „Laici“, čitaj političari, „imaju se ravnati prema nauku koji je predložila Crkva po svojoj učiteljskoj dužnosti“. No: „nositi mač za Crkvu“ ili „ravnati se po predloženom crkvenom učenju“ – konačno znače isto. Ovo učenje ni jedan papa nije opozvao pa prema tome vrijedi i danas.

Ima vrlo mnogo karijerista u Hrvatskoj koji se hoće sladiti crkvenim umjetnim medom jer se nadaju osobnim koristima od toga. A kad promatramo biografije nekih ambicioznih političara i njihove kurtoazne posjete Rimu, koji, očito, unapređuju karijeru – njihove duboke naklone i ponizno prenemaganje – a zatim još na televiziji pogledamo komentare u skladu s crkvenim mišljenjem, tada s pravom možemo govoriti o crkvenom dopingu.

Pogledajmo o tome jedan poučak aktualnoga katoličkoga svjetskog katekizma iz 1992. godine gdje se pod brojem 2242 kaže:

„Građanin“ – dakle i političari – „je dakle u savjesti dužan ne slijediti propise građanskih vlasti kad su im nalozi“ dakle zakoni „suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku Evanđelja“.

Zamislimo, što bi državno odvjetništvo poduzelo da takovoga nešto službeno zahtjeva jedna politička stranka, jedna mala vjerska zajednica ili koja udruga za zaštitu okoliša? Na ovom primjeru se vidi, ali neki se političari i javno očitavaju, da je za njih učenje Katoličke crkve kompas i smisao njihovog moralno-etničkog i političkog života. Na ovom očitovanju im treba vjerovati, jer tko tako za sebe tvrdi taj još ne shvaća da kompas Katoličke crkve ne pokazuje pravac ustavnosti RH, a još manje pravac prema principima kršćanskog života, već sve to ide u pravcu realizacije kataklizme najavljene u katoličkoj Bibliji na koju su se zakleli da će sve uradit na dobrobit svih.

Postoji li izlaz iz ovog klerilkalnog kaosa u kojem se danas nalazimo?

„Bogu se treba više pokoravati nego ljudima. “Kad bi Crkve same to činile, tada bi Kraljevstvo mira Isusa Krista, već odavno bilo na Zemlji, a pape, biskupi, svećenici i teolozi pred Bogom, Vječnim, ne bi bili odgovorni za tako veliki i gnjusan krvavi crkveni trag. Već odavno bi bio mir na Zemlji i već odavno ne bi više bilo svećenika, biskupa i papa s njihovim crkvama od kamena. To je Božja volja!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s