Onoga tko je jednom ulovljen na crkvenu udicu, odnosno tko je pao u mrežu, kad bi bilo po njezinoj volji, vatikanska Crkva ne bi pustila iz svojih kandži. U upravo citiranom kanonu Codexa Iuris Canonici ne govori se bez razloga o „neizbrisivom pečatnom znaku“ što krštenik dobiva.
Kako si možemo predočiti taj „pečatni znak“ i koje su navodno njegove posljedice, opisuje kardinal Antonio Maria Rouco iz Madrida, prema jednoj vijesti katoličke izvještajne agencije kat.net:
„Kardinal Rouco je rekao (…) da krštenje (…) ostavlja neizbrisiv znak, i da će osoba koja ga je primila, uvijek ostati katolikom. (…), to je dio ‘naše DNK’.“ (13.7.2004.)
U naslovu izvještajna agencija sažima tu izjavu riječima: „Krštenje vrijedi za ‘uvijek i vječno’ i sastavni je dio ‘naše DNK’.“
Taj katolički nauk jedne vrste katoličke genetske manipulacije pomoću krštenja gotovo doslovno opisuje jedan drugi biskup, Thomas Tobin iz SAD-a, u prosincu 2010.
Biskup Tobin tvrdi:
„Bivših katolika nema. Ako su katolički kršteni, tada su doživotno katolici, čak i ako oni to opozovu ili ako stupe u neku drugu Crkvu. Krštenje je u njihovoj duši takoreći ulilo katoličku DNK. Krštenje definira tko ste i što ste.“ (kat.net, 14.12.2010.) Nastavlja se:
Odlomak iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg;
autori: Martin Kübli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert
Priredila: Ana Jurić
Moj komentar:
Tako propovijedaju i ljudi im slijepo vjeruju – a što je sa uputom u Ivanovom Otkrivenju:
“Izađite iz nje narode, da nemate udjela u grijesima njenim i ništa ne primite od njenih muka” (Otkr. 18,4)
DAVID 