Moris Hoblaj
Crkveno učenje o lovu je izdaja životinja, Isusa Krista i kršćanstva!
Strastveni lovac, točnije ubojica nevinih životinja biskup Huzjak kao i njegova Katolička crkva, uvjerenja je da životinje nemaju duše, da ne osjećaju i da su manje više bezdušne stvari koje se mogu ubijati, mučiti i loviti jer to tako stoji u njihovoj Bibliji, a što tamo stoji je božja volja – kaže crkveno učiteljstvo.
Počnemo li tu Bibliju, koju je izdala Kršćanska sadašnjost 1995 godine, malo pomnije čitati, tj. srcem i zdravim umom, onda u njoj čitamo sve drugo samo ne ono što Katolička crkva uči a što njezini biskupi i svećenici propovijedaju i prakticiraju.
U Bibliji stoji sasvim nešto drugo od onoga što se čuje u propovijedima ili se čita u katekizmu – uvjerite se sami, citat;
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je (op.a. ovdje nedostaje riječ – u ljubavi) podložite! Vladajte ( op.a. ta riječ ne znači ubijati i jesti nego brinuti se o…) ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’ I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!” (Postanak 1, 27-30, u: Biblija, 1991..
Odakle sada Katoličkoj crkvi naučavanje navodne volje božje da životinje nemaju dah – život (dušu?) i da je Bog dao ljudima bezdušne i bez-osjećajne životinje za hranu?
No, drskost Katoličke crkve ne poznaje granice, usprkos jasne volje božje koja je zapisana u njihovoj Bibliji, ona svijesno, neprestano i javno, već stoljećima krivotvori riječ i volju božju kako su životinje stvorene za hranu čovjeka! Crkva naučava; Namjerno kršiti istinu riječju i djelom je grijeh protiv Duha svetoga, tj. zločin prema Bogu i ljudima.
Biskupu Huzjaku je sigurno poznato što taj grijeh znači, ali on ipak ide u lov ubijati nevina božja stvorenja, a nakon toga stati za oltar i slaviti boga – samo kojeg?
Dakle, tko čita Bibliju razumom i srcem uskoro će primijetiti da u njoj postoje tekstovi i stavovi koji su međusobno u proturječju – stoga je pitanje opravdano; postoje li dva biblijska boga u istoj Bibliji – Bog Mojsija i Bog Isusa koji je rekao; “Ja, Gospod, ne mijenjam se”! (Malahija 3,6) – ili jedan promjenjivi Bog?
Diskusija na tu temu stara je isto toliko koliko je stara i Katolička crkva, koja se u trećem stoljeću odcijepila od izvornog kršćanstva ispunjavajući zahtjeve cara Konstantina, među ostalim i zahtjeve, da kršćani mogu biti vojnici ratnici, dakle ubijati ljude i životinje i jesti meso.
Ove, za ljude i životinje sudbonosne ustupke, točnije, za izdaju životinja i izvornog Kristovog učenja, Katolička crkva naplatila si je od cara statusom državne religije i obiljem imanja i dobara oduzetih prethodnoj državnoj religiji, moglo bi se reći, izdala je Krista i životinje za šaku srebrnjaka!
Budući da se Kristovo učenje bazira na principima apsolutnih zakona božjih – sažetih u Deset zapovjedi božjih i Govoru na Gori Isusa iz Nazareta – Katoličkoj crkvi je tada bilo potrebno jedno „sveto“ pismo s kojim će svojim vjernicima moči potkrijepiti, da je ona usprkos izdaje i nadalje jedina apostolska i Kristova crkva. Nije dugo potrajalo i pojavila se Biblija, koju je po nalogu Pape Damazusa, sastavio „sv.“Jeronim, izborom odgovarajućih postojećih spisa i od djelomično, kako je on sam napisao papi u jednom pismu, krivo prevedenih i krivotvorenih prvih evanđelja.
Odmah nakon pojave Biblije Katolička crkva zahtjeva od prakršćanskih zajednica da zamjene sva pisana djela koja potječu od prvih kršćana s Biblijom, i to pod prijetnjom isključenja iz crkve i smrtnom kaznom.
Katolička crkva, kako bi učvrstila svoju vlast kao državna religija i povećala svoja materijalna bogatstva, proglašava biblijom dokumentirane dogme i crkvene zakone obaveznim i to pod prijetnjom vječnog prokletstva – koji međutim s Kristom i kršćanstvom gotovo da nemaju ništa zajedničkog.
Može se reći, Katolička crkva u ruci s Biblijom i u ime Boga i Krista počela je s progonima i ubijanjem prakršćana, koji su ostali vjerni izvornom učenju Isusa Krista, npr. manihejci, Katari, Bogumili i mnogi drugi.
Progoni prakršćana, sljedbenika Isusa Krista, počeli su pod vodstvom papa i papama vjernih careva, kraljeva, klera i plemstva i to najprije na istoku rimskog carstva, a u ranom i srednjem vijeku sve do danas u Evropi. Broj poubijanih istinskih Kristovih sljedbenika od strane Katoličke crkve u ime Boga i Krista, a kasnije od Pravoslavne i Luteranske crkve, premašuje milijune, dok broj ubijenih životinja, u ime Boga, premašuje bezbrojne milijarde.
Crkveno učenje je u slijepoj ulici!
Pitanje koje glasi u ovom članku jest: “Dva svemirska boga, Bog Mojsija i Bog Isusa ili jedan promjenjivi Bog?” – u stvari je već dobilo odgovor. Kod proroka Malahije to jasno kaže sam Bog: Ja, Gospod, ne mijenjam se … (Mal. 3, 6)
Iz toga slijedi, da izjava Crkve po smislu: Biblija je u svim dijelovima neposredna, istinska riječ Božja … mora biti netočna.
Zaključak može biti samo slijedeći: Zbog crkvene mješavine istine i laži, koja je u mnogim glavama uzrokovala zbrku, a u bezbrojnim srcima izazvala beznađe, izgubljenost i očajanje i odlučujuće suodredila jedan razvoj koji je konačno doveo do mehanizma pritiska i obmane, koji se naziva “kršćanskom crkvom”.
No beznađu nema mjesta jer – Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32), rekao je Isus iz Nazareta. Riječ Boga je oduvijek bila svjetlo istine koju je On preko nebeskih glasnika svjetla davao ljudima kako bi se oni mogli osloboditi svojih opterećenja, unutarnjeg i izvanjskog ropstva, navezanosti i prisile.
Tko traži naći će, tko kuca otvoriti će mu se – savjet je Isusa iz Nazareta. Uvijek se mora imati na umu, kada se donose važne odluke, da je Božji protivnik bio i jest neprijatelj istine i dobra. On je nastojao i nastoji zatamniti svjetlo. Pri tome uzeo si je pravo koristiti sva moguća sredstva, a zloupotreba Božjeg imena i imena Isusa Krista u tu svrhu pokazalo se kao jedno od najrafiniranijih – danas bismo rekli: psihološki najdjelotvornijih sredstava, kako bi se zatrovala srca vjernika, bogobojaznih ljudi, a njihove duše vezale i učinile pristupačnima za laž i prijevaru – za ne božansko.
Bog, istina i svjetlo je nepromjenjiv. To je Isus, Krist, učio uvijek iznova. I u Deset zapovijedi koje je Bog dao ljudima preko proroka Mojsija, spoznajemo Boga kojeg nam je približio Isus, Krist i koji nije rekao ništa od svega onoga što je navodno “Bog” naredio u “Mojsijevim knjigama”.
Krist i njegovi sljedbenici kršćani su protiv prolijevanja krvi bilo koje vrste. Kada Krist, koji se ponovo objavljuje čovječanstvu preko usta proroka, govori o žrtvama životinja, ali i o pokusima na životinjama i ostalim prijestupima znanosti protiv Božjeg premudrog Stvaranja, On često upotrebljava riječ “grozota”.
DAVID 