A ŠTO AKO JE TO ISTINA?

 

A što ako je istina da se Bog Otac, vladar Svemira i Krist objavljuju u današnje vrijeme, nama ljudima!?

A što ako su objavljene istine, ipak istine!?

A što ako je istina da se Bog objavljivao Noi i preko njega upozoravao ljude na opasnosti koje im prijete!?

A što ako je Noina Arka bila stvarnost toga vremena, a za nas je po mnogima samo bajka!?

A što ako je istina da Bog u današnje vrijeme ponovo upozorava ljude na opasnosti koje im prijete?

Bog je tada nudio putove spasa, čini to isto i danas.

Tada su ljudi izrugivali i ismijavali ispruženu božju ruku preko Noe, danas to isto čine preko Njegove posaune – žene koja prenosi Njegovu riječ.

I tada, kao i sada Bog je upozoravao na mnoge znakove koji su jasno pokazivali što se sprema.

Kataklizmičke katastrofe haraju po svim kontinentima, pa ipak ljudi vjeruju više svojim klimatolozima, političarima, znanstvenicima i naročito svojim vjerskim pastirima. Ne šalje Bog katastrofe već su one posljedica nezakonitog ponašanja i življenja ljudi.

A što ako je istina da su ljudi obmanuti od svojih svjetovnih i vjerskih poglavara!?

A što ako Bog i Krist preko proročke riječi stvarno govore istinu!?

A što kada ta istina uđe u vaše dvorište, razruši vaše domove i oduzme vam vaše bližnje i sve ono što ste godinama stvarali – da li ćete tada vjerovati i optuživati onoga koji vas je upozoravao ili one koje ste slijedili!

A što ako je ipak istina da je Nebo bliže ljudima danas nego što je to ikad bilo!?

Istina je da su vjerski poglavari svojim stoljetnim mračnim djelovanjem u ime Boga uspjeli omrznuti i sam spomen tog imena. Istina je da mnoštvo ljudi više ne vjeruje u postojanje Boga jer je On personifikacija sveg zla koje je stoljećima činjeno i čini se još i danas.

A što ako je istina da su ljudi prevareni i zavedeni i ne mogu više prepoznati istinu od podvala i laži!?

Mnogi koji danas ne vjeruju u Boga, a također i oni koji slijede vjerske poglavare govore već glasno: “da bog postoji, on bi se sigurno umiješao i ne bi dozvolio svo zlo ovog svijeta!”

Tako mnogi razmišljaju i govore zato što ne poznaju kozmičke zakone, jer im je crkva, politika i znanost zamračila um!

A što ako je istina da se Bog ne želi miješati u djela ljudskie gluposti!?

Vjerski i svjetovni glavešine koji navodno vjeruju u Boga podučavaju narod iz područja svog trodimenzionalnog razmišljanja i poimanja, očekujući da Bog djeluje na ljudski način.

Čovjek je stvorio svoju fatamorganu, privid i uvjerio i sebe u njeno postojanje. Čovjek sebi pripisuje božje atribute i moći. Čovjek je stvorio svoju vlastitu zlatnu telad oko koje neprestano pleše.. Čovjek je stvorio i umrežio politiku, znanost, kultove, kipove, tradicije, svece i mnogo toga čemu se klanja i u to vjeruje. Čovjek je iz sebe izbacio dobro i prigrlio zlo i to zlo pripisuje Bogu, a ne sebi.

Tako se čovjek ponaša i razmišlja jer ne poznaje i ne želi upoznati kozmičke zakonitosti..

A što ako je istina da čovjek nije samo komad mesa sa rokom trajanja pokvarljivosti!?

Činjenica je da se Boga ne može ljudskom racijom dokazati, već samo na određen način doživjeti, ali ne na način kao što to mnogi čine putem vjerskog fanatizma koji potire sve ono što je drugačije.

Traganje i provjera postoji li zaista Bog započinje upoznavanjem i preispitivanjem objavljenih Njegovih zakonitosti, koje korak po korak vode do proširenja svijesti pojedinca i mogućnosti uvida u više spoznaje. Samo pojedinac sam za sebe može tragati i pronaći istinu, ali ne može drugome reći: “to što sam spoznao – to je apsolutna istina”!

A što ako je istina da je Bog u današnje vrijeme objavio čitav kozmički zakon koji obuhvata više nego što intelektualni ljudski mozak na nivou intelekta može shvatiti!? Oni koji tvrde da Boga nema zaključuju to na temelju crkvi koji tvrde da su oni božji predstavnici – znači da oni koji se na njih pozivaju vjeruju njima.

A što ako je Bog objavio za svakog pojedinog čovjeka, svejedno na kojoj je razini svijesti, spasonosne upute koje pomažu svakome da izađe iz kauzalnog zakona “uzroka i posljedica” koje ljudi često nazivaju sudbinama, oboljenjima i smrću!

A što ako je istina da mi prolazimo pored istine tj. pored samih sebe!? Gotovo ne postoji netko od nas koji nije nešto doživio i poslije prokomentirao – “e da mi je današnja pamet drugačije bih reagirao nego tada”!

Bog nas ne gleda kao što mi ljudi gledamo i mislimo o samima sebi i o Njemu – on nas vidi savršenima – što u biti i jesmo – samo što smo preko tog svog savršenstva navukli ljudsku masku raznih opterećenja. On ne sudi i ne osuđuje pojedince na dobre i loše. Kad bi to činio kao što propovijedaju vjerske institucije tada bi On bio na nivou ljudskog trodimenzionog (čoškastog) primitivnog postojanja.

Što ako je to ipak istina!?

Isprazne molitve, procesije, klanjanje kipovima i monogo toga čime ljudi žele udobrovoljiti Boga samo su ljudski proizvod i služe isključivo pojedinim hijerarhijama koje znalački manipuliraju svojim sljedbenicima, a sve da bi se domogli duhovne i materijalne energije za svoj opstanak,.

A što ako je to ipak istina!?

Crkve su Boga stavile na pijedestal intelektualnog, a sebe same ovlastile kao božje tumače.

A što ako je istina da Bog postoji i da nije Bog koji kažnjava, već istinski ljubi svakog pojedinca, pa i one koji u Njega ne vjeruju!? No ta ljubav nije i ne odvija se na način kako to ljudi od Njega očekuju!

Ljudi na Boga gledaju u okvirima ljudskog i često se s Njime cjenkaju jer uvijek imaju određena očekivanja i pri tome nisu spremni pogledati u svoju nutrinu – u to što misle, osjećaju i čine – kao i zašto tako misle, osjećaju i čine – jesu li sve te komponente u jedinstvu!

A što ako je to ipak istina!?

Ljudi su postali zarobljenici vlastitog intelekta, svog samostvorenog svijeta oko kojeg se neprestano vrte i robuju mu. Pogledajmo i promotrimo ljude u svjetovnoj i crkvenoj vlasti – da li oni ostvaruju to što misle i govore!? Jesu li njihova djela više za njihovo dobro ili dobro onih kojima bi trebali služiti!?

A što ako je to ipak istina!?

Kako izgleda svijet danas nakon skoro 20 stoljeća njihove vladavine? Nije li svijet u totalnom kaosu?

A što ako je ovo sve istina i moguće prolazi pored nas!?

A što ako objavljenih istina ima daleko više nego što ovaj svijet može pojmiti i povjerovati!?

Znanje samo po sebi nije mudrost. Znanje je alat na putu do mudrosti. Znanju predstoji ostvarenje kozmičkih zakona koji vode da viših kozmičkih spoznaja, koje svakog pojedinca na tom putu oslobađaju od ljudskog krivog mišljenja, osjećanja i postupanja. Doći do mudrosti znači imati pristup u čitavu kozmičku istinu.

A što ako je to sve ipak istina i dozvoljavamo da prolazi mimo nas!?

A što ako je istina da se mi ponašamo – izrugivamo, ismijavamo – kao što je to činio i narod u vrijeme Noe.

A sve je objavljeno i dato svima da provjere. Mnogo toga objavljenoga došlo je do naših pragova – kuca na naša vrata, a mi se ismijavamo, izrugivamo i svijet promatramo kroz njegovo ništavilo – crkve, politiku, znanost – i na koncu kroz naš ograničeni trodimenzionalni intelekt.

A što ako nam istina – ako budemo te sreće – sutra oduzme naše bližnje, naš dom, naša sredstva za život!? Kome ćemo u tom trenutku vjerovati – koga ćemo prizivati da nam pomogne – kardinale, političare ili moguće i za to imamo vlastito rješenje!?

Ono što je najbitnije u svemu je da zaista, ali baš zaista, svatko ima slobodnu volju vjerovati i odlučivati sam za sebe u što će i kome će vjerovati!?

A što ako je to što sada izgleda utopija ipak istina!?

Ana Jurić