Krist preko proročke riječi za današnje vrijeme govori kroz usta proroka o onome što mnogi samo nagađaju

Priredila: Ana Jurić

Odlomak iz knjige – Ovo je Moja riječ – Kristova objava koju svijet ne poznaje

dato preko proročke riječi za današnje vrijeme – Gabrijele

 

Krist objašnjava, ispravlja i produbljuje riječi iz Biblije

Djetinjstvo i mladost Isusova

Hram nutrine (4). Zaručnik Krist i zaručnica (5). Vjenčanje kao zavjet vjernosti pred Bogom – Iskustvo ženske prirode Isusa iz Nazareta – Muke i smrt na križu nisu se trebale dogoditi (10). Ispravno razumijevanje teksta – Mudrost Egipćana (11). Kratak pregled Isusova života prije početka Njegova učiteljskog djelovanja (12). Isus je živio i davao iz Božje svemoći i ljubavi i ispunjavao zapovijed „Moli i radi“ (14). Sklapanje posljednjeg zavjeta
s Prazajednicom Novi Jeruzalem – Tama je izgubila – Proces čišćenja Zemlje (17)

1. Svake su godine o blagdanu pashe Njegovi roditeljiji, Josip i Marija išli u Jeruzalem. Slavili su blagdan prema običaju svoje braće koji su se odrekli prolijevanja krvi, jedenja mesa i žestokih pića. Kad je Isus navršio dvanaest godina, prema blagdanskom običaju i On je krenuo s njima u Jeruzalem. (Pogl. 6, 1)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Iz ovoga je vidljivo da Bog, Gospodin, ne dira u ljudske zakone ukoliko su to samo običaji koji se ne protive nebeskim zakonima. I čovjek Isus pridržavao se običaja, a Gospodin Ga je pratio Svojim Duhom.

2. I kada su ti dani prošli, oni su krenuli natrag, dok je dječak Isus ostao u Jeruzalemu, a da za to nisu znali njegovi roditelji. Mislili su da je u društvu sa suputnicima i odmakli su čitav dan hoda. A onda su Ga tražili među prijateljima i poznanicima. I kako Ga nisu pronašli, vratiše se u Jeruzalem tražeći ga tamo.

3. Dogodi se da su Ga pronašli nakon tri dana u hramu među učenima. On je sjedio, slušao ih i postavljao im pitanja. A svi koji su Ga slušali, čudili su se Njegovu razumijevanju i Njegovim odgovorima.

4. Kad su Ga Njegovi roditelji ugledali, ostali su za- panjeni. A Njegova Mu se majka obrati: „Sine moj, zašto si nam to učinio? Gle, Tvoj otac i ja tražili smo te puni briga.“ A On im odgovori: „Zašto ste Me tražili? Zar ne znate da moram biti u kući Oca Svojega?“ … (Pogl. 6, 2- 4)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Pod riječima: „… da moram biti u kući Oca Svojega“ dječak nije mislio na kuću, na hram od kamena, već na kuću od mesa i kostiju – na čovjeka u kojem stanuje Duh Božji i koji je govorio preko dječaka Isusa. Isus je mislio: moram mirovati u Sebi, u hramu nutrine, da bih ljudima dao – i odgovorio onima koji su Me za to molili.

Svaki je čovjek hram Božji. Tko taj hram drži čistim, taj osjeća, misli, govori i postupa također čisto i time živi u Božjoj svijesti. Isus je u Jeruzalemskom hramu poučavao iz tog „hrama nutrine“ one koji su Ga u hramu od kamena htjeli slušati.

… A oni nisu shvatili riječi koje im je rekao. No Njegova majka pohrani sve te riječi u svojem srcu.

5. A jedan prorok koji Ga je vidio, reče Mu: „Gle, ljubav i milosrđe Božje ujedinjeni su u Tebi, stoga bi se u vremenu koje dolazi trebao zvati Isus, jer Bog će preko Krista spasiti čovječanstvo koje danas uistinu sliči gorkom moru. No ta će gorčina postati slatkom. Ovom naraštaju zaručnica se neće još pokazati, a niti u dobu koje iza ovog dolazi.“ (Pogl. 6, 4-5)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Prorok je proricao iz Duha. U međuvremenu prošla su mnoga doba. A zaručnik, Duh Kristov, koji Ja Jesam, počeo sam pozivati ljude koji vjeruju u Mene i ispunjavaju volju Očevu da bih ih poveo u Zemlju mira. Poput dotjerane zaručnice, ukrašene ukrasima i vrlinom Unutarnjeg života odazivaju Mi se mnoge duše i ljudi – i sve je više onih koji se od gorkih mijenjaju u slatke i tako dolaze Meni zdesna.

6. I On krene s njima i vrati se u Nazaret i bude im poslušan. Pravio je kotače i jarmove, kao i stolove s velikom vještinom. Isus je rastao u Svojoj veličini i milosti pred Bogom i ljudima.

7. Jednog dana došao je dječak Isus na mjesto gdje je bila postavljena zamka za ptice, a oko nje stajalo je nekoliko dječaka. Isus im se obrati: „Tko je postavio ovu zamku za nedužna Božja stvorenja? Znajte oni će biti na isti način uhvaćeni u neku zamku.“ I On ugleda dvanaest vrabaca koji su ležali kao mrtvi.

8. On pređe svojim rukama iznad njih govoreći: „Poletite, i tako dugo dok budete živjeli, mislite na Mene.“ Vrapci se dignu i odlete uz glasan cvrkut. Židovi koji su ovo vidjeli bili su jako iznenađeni i sve su ispričali svećenicima.

9. Dijete je činilo i druga čuda, vidjelo se kako cvijeće niče pod Njegovim stopalima i to tamo gdje je dotad bila neplodna zemlja. A njegovi vršnjaci bijahu puni strahopoštovanja pred Njim.

10. Kad je Isus navršio osamnaest godina, oženili su ga s Mirijam, djevicom iz roda Judina i s njom je živio sedam godina. Ona je umrla jer Bog ju je uzeo k Sebi kako bi On mogao prići višim zadaćama koje je trebao ispuniti te trpjeti za sve sinove i kćeri ljudi. (Pogl. 6, 6- 10)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Nisam nikada bio oženjen. U ovoj generaciji riječ „oženjen“ ima jedno drugo značenje. Za ljude današnjeg vremena to znači ženidbu pred matičarem i eventualno ceremoniju u nekoj zemaljskoj crkvi, pred i sa svećenikom.

Također riječ „vjenčanje“ u duhu ima drugo značenje nego „ženidba“. Vjenčanje u Duhu Božjem znači: dvoje ljudi sklapa savez s Bogom i trudi se u Bogu postati jedno. Ženidba je odluka donesena prema zakonima ovog svijeta. Vjenčanje je, nasuprot tomu, zavjet vjernosti s bližnjim pred Bogom u kojem se dvoje ljudi odlučuje ostvarivati božanske zakone i zajedno voditi čist i Bogom ispunjen život.

U ovoj knjizi riječ „oženjen“ znači: povezan Božjom ljubavlju.

Isus je u duhu bio povezan sa svim ljudima i bićima, s čitavim bitkom – onako kao što Sam to Ja kao Krist.

Kao Isus, znači kao Sin čovječji, morao sam doživjeti i to iskustvo povezanosti sa ženskim rodom kako bih ga razumio i mogao mu pomoći. Kao Isus iz Nazareta njegovao sam duboku i čistu povezanost s tom ženom, koja je bila vrlo bliska Mojem biću. Zakon glasi: isto privlači isto. Ta je žena u svojem biću imala neke aspekte koji su po svojem titranju bili slični Mojoj duši. Preko njih mi smo bili u dubokoj komunikaciji. Osjećao sam se u njoj, a ona u Meni. Pri tome sam doživljavao osjećajni svijet ženskog principa u zemaljskoj odjeći i stoga razumio mnoge žene koje su bile sa Mnom u vrijeme Mojeg naučavanja.

Nešto prije nego što su započele godine Mojeg naučavanja, isteklo je zemaljsko vrijeme toj ženi. Bog, naš vječni Otac, pozvao ju je natrag k Sebi, isto kao što je to kasnije učinio s mnogim muškarcima i ženama koji su Me slijedili. Jer u ovome je svijetu dolaženje i odlaženje duše zakonitost koja ne podliježe samovolji, već tijeku zakona sjetve i žetve ili Božjem zakonu svjetla.

Moj nalog kao Isusa iz Nazareta, Krista Božjeg, bio je položiti Spasiteljsku iskru u duše i ljude. Moja su patnja i fizička smrt bili znaci ljudske nepopustljivosti. Da su se Božji sinovi i kćeri iz roda Davidova odazvali pozivu Ivanovu kao i Mojem te da su vjerno slijedili Krista u Isusu, tada bi se bili priključili Božji sinovi i kćeri iz drugih rodova i vjerno Me slijedili. Tako je mogao nastati jedan narod, koji je mogao svjesno postati narod Davidov za Kraljevstvo mira Isusa Krista. Budući da je rod Davidov, koji ima nalog Spasiteljskog djela, ostao u grijehu, Ja sam se zaodjenuo jednim dijelom njegove krivice kao i dijelovima krivice pojedinaca iz drugih rodova. Na taj sam način mogao biti uhvaćen. I tako je započela patnja.

Da rod Davidov nije ostao u grijehu, Ja bih isto tako bio donio Spasiteljsku iskru svim dušama i ljudima; no muke i fizičku smrt na križu ne bih bio morao pretrpjeti. Tako sam trpio za sinove i kćeri ljudi jer ne ispunivši volju Božju, oni nisu postali svjesnim sinovima i kćerima Božjim.

Da je rod Davidov stajao uz Mene, cijeli događaj bio bi poprimio drugi tijek. A da je čitav židovski narod – uključujući pismoznance i farizeje – prihvatio i primio Sina Božjeg ispunivši zakon Božji, tada bi djelomična snaga bila ostala u Prasnazi. Jer tko ispunjava vječni zakon, njemu potpora nije potrebna.

11. Budući da je okončao studij zakona, Isus se ponovno vratio u Egipat da bi izučio mudrost Egipćana, kao što je to učinio i Mojsije. … (Pogl. 6, 11)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Budući da mnogi tekstovi ove knjige nisu shvaćeni po smislu, već po riječima, mora se stalno ponešto objašnjavati i ispravljati.

Već sam objavio da su mnoge riječi pri nastanku ove knjige imale drugo značenje nego danas. Također je i čovjek koji je tada riječ primao i zapisivao raspolagao jednim određenim jezičnim blagom i jedino se ono moglo i primijeniti. I prevoditelji su isto tako za prevođenje imali na raspolaganju svoje određeno jezično blago. Zbog toga se sve što nam se u riječima daje iz božanskog svijeta treba razumjeti po smislu. Tamo gdje se neophodno mora objasniti, ispraviti ili produbiti, to ću Ja uvijek učiniti preko Svojeg instrumenta za današnje doba i objasniti, ispraviti ili produbiti.

Tako i u ovome tekstu ispravljam riječi: „… vratio se ponovno u Egipat da bi izučio mudrost Egipćana, kao što je to učinio i Mojsije.“ Po smislu to bi trebalo značiti: On se često sastajao s Egipćanima kako bi s njima razgovarao o Božjoj mudrosti. No Ja nisam išao u Egipat da bih mudrost Božju naučio od Egipćana. Kao dijete bio sam sa Svojim zemaljskim roditeljima u Egiptu, ali ni tada ne zato da bih izučavao božansku mudrost.

U pustinji sam se često sastajao s muškarcima i ženama da bismo se molili i razgovarali o vječnoj istini. Među njima nalazili su se uvijek i mnogi Egipćani. Već kao dječak Isus mudrost se Božja očitovala u Meni; ona je kroz Mene i govorila. Stoga sam još kao dječak takozvanim učenima u hramu govorio iz mudrosti Božje. Božja je mudrost dakle djelovala u Meni. Zašto bih je tada još bio trebao učiti!

…I On je otišao u pustinju meditirati, postiti i moliti se, i dobio punomoć svetog imena kojom je činio mnoga čudesa.

12. I tijekom sedam godina On je s Bogom govorio licem u lice, i naučio je jezik ptica i životinja i upoznao ljekovite snage drveća, bilja, cvijeća i skrivenih snaga dragog kamenja te naučio kretanje sunca, mjeseca i zvijezda i moć pisanih znakova, misterije kutnog stupnja i kruga te pretvorbu stvari i oblika, brojeva i znakova. Odatle se vratio u Nazaret da bi posjetio Svoje roditelje te je tamo u Jeruzalemu poučavao kao priznati rabi, čak u hramu, i nitko ga nije u tome sprječavao. (Pogl. 6, 11-12)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Sve što je Bog stvorio i što održava nalazi se i u čovjekovoj duši. Tko živi u Bogu, on od Boga prima i Bog ga – i kao čovjeka – podučava. Kao Isus iz Nazareta Ja sam živio u Bogu i primao od Boga, Svojeg Oca, s kojim sam bio u stalnoj komunikaciji.

Iz Isusove nutrine strujala je božanska mudrost i On je razgovarao sa životinjama u vodi, u zraku, i s onima na zemlji i u njoj. I Isus, u kojem sam Ja živio, doživljavao je u Sebi život biljaka i kamenja.

U svojoj sam nutrini Ja kao Isus doživljavao kretanje zvijezda i o tome sam mnogo govorio s Egipćanima, među kojima je bilo istinskih mudraca. Budući da sam kao Isus naučavao u hramu, mnogi su me ljudi nazivali rabi. No Ja sam bio prorok i Božji Sin – u zemaljskom tijelu kao Sin čovječji koji je podučavao i živio po Božjim zakonima i žrtvovao Se da bi spasenje moglo ući u duše ljudi i duše koje su živjele u područjima pada.

13. Nakon izvjesnog vremena On je otišao u Asiriju, u Indiju i u Perziju kao i u zemlju Kaldejaca. I dugo je godina posjećivao njihove hramove te razgovarao sa svećenicima i mudracima i dok je zemljama putovao činio je brojna čudesna djela i liječio bolesne.

14. Životinje u polju osjećale su strahopoštovanje prema Njemu, a ptice Ga se nisu bojale; jer On ih nije strašio, zapravo čak su i divlje životinje u pustinji osjećale snagu Božju u Njemu i dobrovoljno Mu služile i nosile Ga od mjesta do mjesta. (Pogl. 6, 13-14)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam i produbljujem riječ:

Kao Isus sastajao sam se s mnogim ljudima različitih staleža i različitih jezika i razgovarao sam s Asircima, Indijcima, Perzijancima, Kaldejcima, Izraelcima i drugim muškarcima i ženama iz različitih plemena. No Ja nisam putovao u njihove zemlje, a ni drugamo da bih naučio Božju mudrost. Bio sam u nekim zemljama kao i na granicama pojedinih zemalja. Često je jezik bio ba- rijera. No kad smo razgovarali o zakonima ljubavi, svatko je znao što je bližnji htio reći. Jezik srca ne poznaje granice – također ni danas, u vrijeme kad se približavamo dvijetisućitoj godini.

Iz ljubavi prema ljudima potekla je i ljekovita snaga – da bi pomogla ljudima, te svjedočila o onomu što je prebivalo u Meni, Isusu: Božja svemoć.

Danas još postojeća tehnika omogućuje da se Moja riječ brže prevodi i prenosi i da se tako srca ljudi bude i oni izučavaju jezik ljubavi. Njega će razumjeti svi koji misle srcem.

Mnogi ljudi misle da sam mnoge godine proveo na putu da bih skupljao mudrosti i činio djela ljubavi. Kao Isus iz Nazareta bio sam uistinu mnogo na putu jer sam poučavao i činio djela ljubavi i milosrđa. No nisam zanemario ispunjavanje zapovijedi „Moli i radi“.

Kao i Josip i Moja tjelesna braća i Ja sam kao tesar ispunjavao ono što je Bog zapovjedio ljudima: „Moli i radi“.

Smisao je riječi „i nosile su Ga od mjesta do mjesta“: mnoge su životinje velik dio puta išle sa Mnom, poneke od mjesta do mjesta. Tko ljubi Boga, ljubi i carstva prirode. A carstva prirode služe onomu tko ljubi Boga. Jer sav bitak život je od Boga – a tko ljubi Boga, njemu služi sav bitak.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s