Autor: Moris Hoblaj
U Njemačkoj je 1670 svećenika u godinama 1946-2014
počinilo neki oblik seksualnog zlostavljanja nad 3677 djece, uglavnom dječaka, a kojima su prijetili fizičkim i duševnim sankcijama ako progovore o odnosima sa klericima.
Njemačka katolička crkva ovih se je dana ispričala žrtvama koje su seksualno zlostavljali svećenici. Istovremeno je najavila preko svojeg predsjednika biskupske konferencije, kardinala Marxa, da će počinitelji biti privedeni pravdi. No, iako je to isto učinio već i Papa u ime svoje opće crkve, ovaj korak biskupska konferencija, u daljnjem Katolička crkva u Hrvata još nije učinila, s izuzetkom ponekog biskupa u svojim propovijedima.
Prema riječima i najavama njemačke biskupske konferencije i njezinoga predsjednika kardinala Marxa izgleda da njemački biskupi i Crkva žele učiniti ipak nešto više od isprike i to ostvarivanjem konkretnih odluka protiv seksualnog zlostavljanja od strane višeg i nižeg klera. Za očekivati je da će ovaj puta djela konačno slijediti riječi »duhovnih« pastira!? Tako su, između ostalog, potvrdili da će podržavati započetu javnu raspravu o celibatu i o katoličkom seksualnom moralu kao i o mnogo čemu drugome o čemu su dosad šutjeli ili zataškavali.
Prvi korak je objavljivanje izvješća u kojem stoji da je njemački visoki i niži kler u godinama od 1946 do 2014. zlostavljao gotovo 3.700 maloljetnika, uglavnom dječaka.
Nakon ovog tzv. polu-službenog izvješća njemački su biskupi na svojoj ovo-jesenskoj biskupskoj konferenciji, u gradu Fuldi, odlučili da će Crkva dati nalog da se utvrdi „tko i dali – još osim počinitelja, snosi odgovornost za zlostavljanje djece? Cilj im je da javnost dozna dali i ako da, koji je njihov udio Crkve kao institucije u ovom gnjusnom seksualnom zlostavljanju djece!?” Čine to samo zato jer su uvjerenja da će uspjeti uvjeriti javnost kako njihova Crkva, kao institucija, ne snosi niti moralnu niti pravnu odgovornost, nego počinitelji osobno, jer bi u protivnom morala nadoknaditi sva potraživanja žrtava.
No koliko će im to uspjeti pokazati će vrijeme koje radi za žrtve jer su istražitelji, stručnjaci triju sveučilišta, koji su pripremili i gore spomenuto izvješće i skrenuli pozornost na problematične strukture koja Crkva ne želi, niti može promijeniti, a koje još uvijek uvelike omogućuju i nastavak seksualnog zlostavljanja djece u Crkvi.
Kako se čini, sve radi protiv crkvene prakse zataštkavanja i njezinih otajstava pa se stoga pokazuje spremnost Crkve u sudjelovanju u stručnim javnim rasprava o celibatu i spolnom katoličkom ćudoređu, općenito i kod klera. Biskupi su najavili također kako će pomoći žrtvama, između ostalog i u tome da im se omogući razgovor u svladavanju njihove traume. Osim toga, najavili su, po već nebrojeno puta osnivanje ureda gdje će žrtve moči bez bojazni i slobodno podnijeti prijave o zločinima, raspravljati o financijskim zahtjevima i drugim nadoknadama za nanesene im duševne i fizičke boli.
Da li ikoga smeta kako je Crkva u Hrvatskoj sama svoja i što ju briga o onome što zbori »sv-otac« u Vatikanu i o tome što govore i rade ostali katolici npr. u Njemačkoj, na koju se rado pozivaju kada je u pitanju protuustavno izvlačenje novca iz državnog budžeta! Stoga, biskupska konferencija Hrvatske šuti na sve što govori Papa i na sve što govori i čini njemačka Crkva u nadi; Neka nas ovaj gorki napitak povijesti mimoiđe! No, to je zabluda, jer prema Bibliji koju propovijedaju i klerici, počinitelji seksualnih zločina nad djecom, sve će se sručiti nad počinitelje i na njihovu instituciju u kojoj i pod čijom su zaštitom počinili zlodjela, jer u Bibliji je zapisano; Što siješ to ćeš i požeti. To vrijedi i za institucije.
Šuška se ipak u i oko biskupskih dvorova o nekoj, crkvi prijaznoj, isprici žrtvama seksualnog zlostavljanja u Hrvatskoj. No, sve to još nije objavljeno jer se već godinama strahuje od toga da bi instaliranje nekakve ne-crkvene stručne grupe, prvo zahtjevalo jako puno vremena u traženju za crkvu i državu podobnih stručnjaka i drugo, postoji realna opasnost da bi se objavljivanjem već zataškanih, gnjusnih nedjela crkvenog klera u Hrvatskoj, mogla dobrano destabilizirati ili čak prekinuti suradnja Crkve i države, pa stoga vrijedi to spriječiti ili koliko je moguće što dulje odugovlačiti.
U tom duhu suradnje s državom Crkva kaže, uz toleranciju države, da nije dužna prijaviti sva osumnjičena nedjela seksualnog zlostavljanja državnim institucijama za provedbu zakona, niti voditi neke zanesljive javne statistike koje bi dale neki realni pregled o seksualnim zločinima svećenstva u Hrvatskoj kao što je to npr. u Njemačkoj iz koje se može iščitati da je 1670 svećenika u godinama 1946-2014 počinilo neki oblik seksualnog zlostavljanja nad 3677 djece, uglavnom dječaka, a kojima su prijetili fizičkim i duševnim sankcijama ako progovore o odnosima sa klericima.
Osim toga Crkve nije spremna prekinuti s praksom da šalje mnoge svećenike, koji zlostavljaju djecu, u druge župe ili kontinente npr. u Afriku, bez da upozori tamošnje vjernike na njihovu zločinačku seksualnu zlorabu djece.
Iz njemačke je statistike izvidno da je samo jedan od tri seksualnih prijestupnika bio voljan pojasniti svoje prijestupe. 566 od 1670 optuženih objasnilo je svoje prijestupe na disciplinskom saslušanju Crkve. 154 od tih slučajeva završilo je bez kazne, 103 je bilo samo upozoreno. Ne postoje podaci koliko je crkva od ispitanih seksualnih zločinaca klerika naspram djece prijavila to državnim pravnim institucijama.
Da ne budemo u zabludi, njemačka Katolička crkva, kao institucija, nije se ispričala žrtvama za bilo kakva zlostavljanja ili prouzročenja duševnog i fizičkog trpljenja. Ona i nadalje smatra da su pojedinci, to jest njezini klerici, sami odgovorni za seksualne zločine! No, nije jasno zašto onda toliko isprika od Pape i biskupa ako Crkva nema udjela u počinjenim zločinima?
Zbog ovog zauzimanja stava Crkve seksualne žrtve klerika su jako kritične prema njezinom sadašnjem izvješću i namjerama, jer ne sadrže mjere za isključenje i adekvatno sankcioniranje počinitelja s njezine strane. Umjesto toga Crkva se neprekidno zauzima samo za provedbu neke, nedefinirane temeljite revizije svojih pogleda pod vodstvom tzv. neovisnih stručnjaka u traženju uzroka seksualne zlorabe svojeg klera nad djecom, ali i u nadi i s ciljem da se to nikada ne dogodi.
Što je u Hrvatskoj sa zbrinjavanjem žrtava klerika seksualnih manijaka nad djecom? Žrtvama se ne omogućuje i ne garantira slobodno i bez bojazni od nekih sankcija javiti, za to osnovanom, državnom uredu kako bi uz pomoć državnih pravnih institucija dobili zaštitu i nadoknadu za nanesena im duševna i fizička trpljenja. Da li će se to ikada u Hrvatskoj dogoditi zavisi od aktivnosti dobronamjernih i svih čestitih ljudi kao i političara kojima je Bog i bližnji na prvom mjestu!?
DAVID 