Još dvadesetih godina 20. stoljeća rekao je jedan političar (Španjolska) kad je trebao odobriti školu za radnike: „Mi ne trebamo ljude koji misle nego volove koji mogu raditi.“ 64) I o tome postoji krilatica, ovaj put doduše iz Njemačke: „Ministar uzima biskupa pod ruku šapćući mu: Ti ih drži glupima, ja ću ih držati siromašnima!“ To vrlo dobro pristaje Španjolskoj, jer su škole tu stoljećima bile čvrsto u rukama Crkve.

4.3. Španjolska (1936. – 1939.)
„Građanski rat? Ne, križarski rat!“

Ovdje počinje sljedeća drama tragedijama tako bogatog 20. stoljeća. Ponovno je Crkva ta, prije svega Vatikan, koja za to nosi glavnu odgovornost. Španjolski građanski rat započeo je 18. srpnja 1936. kada je dio španjolske vojske izvršio puč protiv vlade Narodnog fronta izabrane većinskom voljom naroda i time pokrenuo okrutni građanski rat koji je trajao tri godine.

Međutim, nasilje i mržnja koji su kao erupcija izbili u tom ratu imali su svoju pretpovijest. Karlheinz Deschner prikazao je to ukratko kako slijedi:

„Uzrok španjolskog građanskog rata nije bio ni politički ni religijski konflikt, već socijalni: oštra suprotnost između malobrojnog gornjeg sloja i često do krvi izrabljivanog naroda. Još od antike moćna i bogata španjolska crkva participirala je međutim u tome – stoljećima dugim terorom, ropstvom, pogromima Židova, inkvizicijom. Oko prijelaza u novi vijek nju zapada polovina nacionalnog dohotka. U ranom 19. stoljeću pripada joj još uvijek 6 milijuna hektara zemlje, 17 posto površine tla; pored darova pripadnika visokog plemstva, najčešće konfisciranih ´heretičkih veleposjeda´. Početkom 20. stoljeća jezuiti – nominalno ´prosjački red´ koji bi trebao živjeti od priloga i milodara – kontrolirali su trećinu španjolskog kapitala. …

Među osamnaest i pol milijuna Španjolaca bilo je početkom 20. stoljeća dvanaest milijuna nepismenih, skoro dvije trećine stanovnika. I dvije trećine su patile od endemijske pothranjenosti, čitavi su predjeli trpjeli glad. Dok je 96 posto Španjolaca posjedovalo samo trećinu obradivih površina, Crkva je svoj kapital investirala u ceste, željeznice, brodarska društva, brodarstvo, hidroenergetiku, rudnike, tvornice tekstila, građevinska poduzeća i ostalo, uživao je kler, spleten s krupnim kapitalom i plemstvom, u sjaju svojih društvenih veza. … Crkva je međutim pustila da narod propada u blatu. 63)

„Novac je vrlo katolički“

Nikakvo čudo što je tada jedna krilatica glasila: „El dinero es muy catolico“ – „Novac je vrlo katolički“. Još dvadesetih godina 20. stoljeća rekao je jedan političar kad je trebao odobriti školu za radnike: „Mi ne trebamo ljude koji misle nego volove koji mogu raditi.“ 64) I o tome postoji krilatica, ovaj put doduše iz Njemačke: „Ministar uzima biskupa pod ruku šapćući mu: Ti ih drži glupima, ja ću ih držati siromašnima!“ To vrlo dobro pristaje Španjolskoj, jer su škole tu stoljećima bile čvrsto u rukama Crkve.

Odlomak iz knjige:  “Kobni papa”

Izdavač: Udruga David

Autor knjige: Matthias Holzbauer

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s