Josip Supić
Nadbiskup i kardinal preuzima štafetnu palicu (2)
Ne sasvim jasnim jezikom i u kriptičkoim stilu, kako se je izrazio jedan drugi komentator iste propovijedi, također Pavičić, ali Jurica, Nadbiskup je u propovijedi prvo naglasio kako je Dan državnosti ujedno i dan koji poziva na obnovu odgovornosti što je građani kršćani imamo za hrvatsko društvo i Hrvatsku domovinu, osobito u trenutcima nejasnoća, previranja i prijetnja kojima se utemeljujuća polazišta pokušavaju zamagliti ili dokinuti.
Živimo, dakle, u trenutcima nejasnoća, previranja i prijetnja kojima se pokušavaju zamagliti ili čak dokinuti utemeljujuća polazišta. Koju to odgovornost treba obnoviti, koja su to polazišta kojima prijeti zamagljenje ili dokinuće? Nadbiskup ne navodi ni jedno ni drugo.
Možda je Nadbiskup zaboravio, te ga podsjećam: utemeljujuća polazišta naše domovine, nalaze se utvrđena u Ustavu Republike Hrvatske, u njegovoj Glavi II., Temeljne odredbe i u Glavi III., Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, pojedinačno opisana u Članovima 1-70.
Koliko se vidi i zna, u Hrvatskoj postoje teškoće razne naravi, dok nejasnoće i previranja, čak prijetnje temeljnim odredbama Ustava izazivaju i pokreću grupe i snage koje su, s jedne strane odane i privržene Katoličkoj Crkvi i, s druge strane, zadrti zagovornici primitivnoga, plemenskoga nacionalizma. Klerikalne i nacionalističke snage su motivirane isključivo nastojanjem izmijeniti građansku, liberalnu orijentaciju Hrvatske, pokreću referendumske zahtjeve za izmjenu Ustava i jedino one prijete utemeljujućim polazištima domovine. Nadbiskupova propovijed u crkvi sv. Marka i Izjava Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije ne samo što su na crti dviju referendumskih inicijativa, već im pružaju punu podršku.
*
Dok je izravno optuživao Plenkovića kao ucjenjivača, kao onoga koji odbija poslušnost Bogu, kao onoga koji je umrežen u strukture koje koče napredak i umrtvljuju snagu za dobra djela u Hrvatskoj, jezik kardinalov bio je koliko-toliko razumljiv te je i poruka bila jasna. Dio, pak, kardinalove besjede, kao i poruka koju sadrži, toliko je zamagljen da naliči na loš prijevod s latinskoga jezika, jezika Crkve. Oko parabole u kojoj, navodno, Isus odgovara na provokativno pitanje treba li ili ne platiti porez državi, Kardinal je razvio maštovitu maglu riječi, da je, vjerojatno, i sam sebe teško pratio i razumio. Isus je, navodno, rekao da treba platiti porez i dati caru carevo, jer to je djelo pravednosti.
Tiradu i lekciju o tome što je zajednički život Nadbiskup ovako zaključuje: »Nijedna vremenita zbilja, nijedan politički, društveni ili gospodarski sustav nikada nije savršen. Može i mora se poboljšavati i jačati u korist čovjeka, u dijalogu i suradnji između nositelja vlasti i građana, zauzimanjem, umnošću, poštivanjem zakonitosti i hrabrošću, a ponajviše moralnom ispravnošću. To zahtijeva pravednost.«
Ipak, podučava nas Nadbiskup, u Isusovu odgovoru uključeno je prepoznavanje zasebnih područja, vjerskoga i političkoga, ali Isusova riječ ima dublje značenje. Car je, u ondašnjem Rimskom carstvu, nastojao zauzeti mjesto Boga. Ta je napast, u ovom ili onom obliku, trajno prisutna u svijetu vlasti; kao u pojedinaca, tako i kod interesnih lobija te skrivenih središta moći.
No, postoji dublja i korjenitija pravednost, nastavlja Nadbiskup, na koju Isus upućuje riječima: Podajte Bogu Božje. A njemu, Bogu, pripada sve stvoreno, na poseban pak način, i čovjek koji u sebi nosi sliku svoga Stvoritelja.
»Isusov odgovor sadrži ovu poruku: samo Bog je Bog i nijedna druga osoba ili stvar na svijetu ne smije zauzeti Božje mjesto. Nositeljima vlasti povjerena je briga za ljude kojima i oni pripadaju. Igra riječi sa slikom i natpisom carevim postaje jasnija. Car vlada nad ljudskom slikom, on upravlja onim što je ljudsko. On je odgovoran za zajedničko dobro, ali će biti suđen na temelju onoga što je učinio sa „slikom Božjom“, to jest s čovjekom.«
Plenković je došao u napast, zauzeo mjesto koje mu ne pripada, Božje mjesto; njemu je samo povjerena briga za ljude, i u ulozi cara odgovoran je za zajedničko dobro, ali jao njemu, loše mu se piše; bit će mu suđeno jer je naložio Saboru usvajanje Istambulske konvencije!
Nadbiskup i kardinal nam je tumačeći parabolu o plaćanju poreza otkrio što on zamišlja pod utemeljujućim polazištima Hrvatske i što misli o onima koji ih pokušavaju zamagliti ili dokinuti: ta se polazišta, kako ih on zamišlja, nalaze u davno prošlom vremenu, u vremenu samih početaka kršćanstva i njegove Crkve, kada je kršćanska Crkva počela uživati brojne privilegije, kada se je uspjela nametnuti kao vodeća snaga društva, kada je kršćanstvo potisnulo i uništilo antičko grčko-rimsko naslijeđe, kada je postalo osnovnom ideologijom carstva i uvelo ga u mrak srednjega vijeka. Može se govoriti i o novijem vremenu, o vremenu koje se je vuklo do osamnaestoga stoljeća, do Velike revolucije koja je Crkvu zbacila sa duhovnoga trona i najavila novo doba, doba razuma i slobode. Tada je, pak, Katolička Crkva proglasila svojim neprijateljima, uz protestante, deiste, ateiste, agnostike, masone, demokrate, liberale, materijaliste, sekulariste, skeptike, znanstvenike, sve one koji smatraju da je razum osnovni čovjekov alat koji ga vodi ka spoznaji i na put istine.
Halabukom o svom nebeskom poslanju, o svojoj ulozi predstavnika svemogućega i jedinoga Boga, o iskupljenju, obećanjima o Božjem kraljevstvu, ucjenama, prijetnjama paklenim mukama i širenjem straha, Crkva se je nametnula lakovjernim ljudima djelujući uz pomoć i podršku vlasti, a često i u ime vlasti.
Djelovanje Crkve, njezinih biskupa i klera općenito u Hrvatskoj žalostan je primjer sprege Crkve i konzervativnih snaga društva: te su društvene snage uobličene ideologijom primitivnoga, plemenski zatvorenoga nacionalizma koji je, poput svoga mentora i saveznika, Katoličke Crkve, pun netrpeljivosti i mržnje prema svemu različitome. U sprezi i zajedničkim djelovanjem, takav nacionalizam i takva Crkva svojim retrogradnim stanovištima, korupcijom, nepotizmom i klijentelizmom čine osnovnu zapreku društvenomu i gospodarskomu razvitku Hrvatske.
Novalja, 19.07.2018.
DAVID 