Josip Supić
Biskupi marširaju (2)
(Nastavak i kraj komentara Izjave hrvatskih biskupa)
Bez obzira na pojedinačne formulacije, savjest se u moralnoj filozofiji definira kao kompleks etičkih i moralnih principa koji određuju unutrašnji osjećaj čovjeka o tome što je pravo ili krivo u njegovu ponašanju ili motivima te ga nagone prema ispravnom djelovanju.
Djelovanje čovjeka po savjesti je osnovna obveza čovjeka prema društvu u kojemu živi, ono je i osnovni uvjet funkcioniranja društva; organizirano društvo ima mehanizme koji osiguravaju djelovanje ljudi upravo prema savjesti.
Uostalom, i veliki Imanuel Kant (1724.-1804.) je temelj čovjekovih obveza prema društvu podveo pod glasovitu sintagmu Kategorički imperativ i formulirao ovako: »Djeluj tako da možeš htjeti da princip tvoga djelovanja bude opći zakon.«
Izjavom Komisije Iustitia et pax biskupi uvjeravaju vjernike da im savjest oblikuju Sveto pismo i crkveno Učiteljstvo, da je savjest bitna dimenzija čovjekove sličnosti s Bogom te zaključuju da je djelovanje po savjesti obveza svakoga čovjeka, da je činiti nešto protiv uvjerenja vlastite savjesti istinski grijeh te da ne postoji nikakav forum, institucija ili politička stranka koja čovjeku smije naložiti nešto što on po savjesti smatra nedopuštenim.
Naglašavajući da se savjest ne može poistovjetiti s osobnim poimanjem onoga što je dobro i zlo, s konkretnom individualnom prosudbom u pogledu svega, pa tako i vrjednota, zanemarujući da živimo u organiziranom pluralnom društvu, zanemarujući da postoje vrjednote o kojima nema općega društvenog konsenzusa, biskupi prelaze na scenarij u kojemu se daje naslutiti stav da su oni kojima Crkva nije modelirala savjest skloni porocima. Zaključak što ga nameće Izjava biskupske Komisije je jasan: čovjek kojemu savjest nije modelirana prema uputama crkvenoga Učiteljstva sklon je ubojstvu nevina čovjeka, krađi, laganju i drugim porocima. U kontekstu takva stava naših biskupa, želim naglasiti da je najmanje kaznenih djela o kojima govori Izjava upravo u području u kojemu je svaka vjerska djelatnost u javnom životu isključena, u kojemu je savjest prepuštena vlastitom samomodeliranju i samokontroli, u Skandinaviji.
Toliko govora o moralnim pitanjima i o savjesti da bi se na kraju došlo do točke o kojoj je teško govoriti, a nemoguće šutjeti, tj. do prave namjere Komisije Iustitia et pax i njezine Izjave o savjesti kao čuvaru čovjekova dostojanstva i slobode: radi se o prijetnji i ucjeni, radi se o grubom nasrtaju na čovjeka i njegovu slobodu, na institucije, na Sabor i legalno izabranu Vladu, na slobodu, radi se o napadu na Ustav i ustavni red.
Biskupi, naravno, znaju da je postojao društveni i politički sustav, onaj sovjetski, u kome se je govorilo o piscima kao inženjerima ljudskih duša. Podsjeća li ih njihov vlastiti inženjering savjesti čovjeka na djelatnost inženjera ljudskih duša? Želim podsjetiti biskupe i na Staljinove misli iz referata na XVII. kongresu sovjetskih komunista: »Glavnu opasnost predstavlja ono skretanje protiv koga smo se prestali boriti i kome smo na taj način dopustili da se razraste do opasnosti po državu.« (1) U Historiji SKP (b) u komentaru citiranoga referata možemo pročitati: »Drug Staljin je pozvao partiju da pojača idejno-politički rad, da sistematski demaskira ideologiju neprijateljskih klasa i struja neprijateljskih lenjinizmu.« (2)
Kada se apstrahiraju okolnosti u kojima su nastale navedene misli te Staljinova retorika i rječnik, golim je okom vidljivo da su temelji učenja i organizacije sovjetskog totalitarnoga sustava i njegova odnosa prema čovjeku bili veoma bliski temeljima učenja Katoličke Crkve i njezina odnosa prema čovjeku: leže u potpunom modeliranju savjesti / duše čovjeka, usmjeravanju i kontroli njegova ponašanja.
*
Crkva je ušla u povijest novoga doba opterećena uvjerenjem da preko nje Bog upravlja svijetom, da je ona, i samo ona, nosilac istine koju njenim posredstvom objavio i objavljuje taj isti Bog, te da ima monopol u zastupanju i obrani moralnih vrijednosti: tako opterećena Crkva i njezini biskupi u Hrvatskoj ne vide i ne prihvaćaju puku činjenicu postojanja slojevitosti i raznolikosti u hrvatskom društvu kao i činjenicu da sakramentalne i svjetonazorske vrijednosti koje Crkva zastupa ne dijele svi građani. Izjava Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije na tragu je nove evangelizacije, agresivnog i militantnoga nastojanje Crkve što su ga inicirali pape Wojtyla i Ratzinger u namjeri da Crkva dobije onaj položaj u društvu što ga je davno izgubila, te umjesto da poštuje i druge svjetonazore i njihove vrjednote, Izjava, u stilu svake sveobuhvatne ideologije, nameće svoj svjetonazor na način da ga svi građani moraju prihvatiti i poštovati.
Cinizmu i bezobraštini Crkve, poglavito hrvatskih biskupa iz Komisije Iustia et pax, zaista nema premca. Šminku kojom je Crkva na Drugom vatikanskom koncilu željela sakriti svoju prljavštinu, hrvatski biskupi su, poput pape Wojtyla i Ratzingera, do kraja isprali i, u pratnji vjerne pastve iz udruga koje osnivaju i motiviraju za masovna okupljanja, junački kreću prema Srednjemu vijeku.
Izjavu Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije treba smjestiti na marginu hrvatske povijesti kao negativnu činjenicu i ucjenu legitimno izabranih tijela vlasti, kao prijetnju slobodi i pokušaj restauracije totalitarnog vjerskoga jednoumlja.
Zagreb, 11.07.2018.
DAVID 