Piše Inoslav Bešker
Foto Reuters
Umirovljeni ginekolog Eduardo Vela (85) mogao bi biti nepravomoćno osuđen zbog krađe (i eventualne preprodaje) djeteta. Ipak, s obzirom na poodmaklu dob, velika je vjerojatnost da nikada ne doživi pravomoćnu presudu. Ima dovoljno novaca za vješte odvjetnike koji su pune četiri godine otezali prvo ročište. Uostalom, već mu je jednom bilo suđeno za isto nedjelo, još 1981, pa se izvukao, a sada poriče i ono što je tada priznao.
Tuži ga Inés Madrigal (50). Ona je 2010 u nekoj ladici našla svoj rodni list i ustanovila da ni mjesto ni datum rođenja nisu isti kao u njezinoj osobnoj iskaznici.
Upitala je ženu koju je dotad smatrala svojom biološkom majkom. Rekla joj je da ju je, kao novorođenče, darovao čuveni ginekolog i opstetričar Eduardo Vela. Mjesecima ranije joj je, sterilnoj, rekao da lažira trudnoću, da jastučićem fingira trbuh, da se pravi da ima mučninu. Te 2010. Vela je reporterima mreže El Mundo TV, koji su se izdavali za usvojenu djecu, rekao da je spalio arhiv s imenima majki i kupaca i da ne mogu više nikako doznati tko su. Bude li osuđen, Velaće biti jedini krivac – a on je bio samo kotačić u odvratnom stroju.
Stravične brojke
Još 1982. u Teksasu je Randy Ryder, uplašen za svoje genetsko nasljeđe jer mu je majka bila alkoholičarka i duševna bolesnica, najobičnijom krvnom slikom otkrio da mu ta žena nije mati. Pritisnuta, priznala mu je da ga je kupila u Málagi, u nekoj bolnici.
U Madridu je 2009. Juan Luis Moreno čuo oca kako mu, na samrtnoj postelji, priznaje da ga je 1969. kupio od nekog svećenika u Zaragozi za 150.000 peseta (nešto više od današnjih hrvatskih 365.000 kuna). Moreno je otišao u bolnicu gdje je rođen i ustanovio da nema ni njegova imena, ni imena majke. Pomoću privatnih detektiva našao je časnu sestru koja je organizirala njegovo usvajanje. Ona je prvo zanijekala da je dijete prodano, a onda je kasnije rekla da se sjeća kupaca. Moreno je podnio građansku tužbu koja je odbačena na svim stupnjevima, do španjolskoga Vrhovnog suda.
Ti slučajevi – tvrde španjolska glasila – nisu izolirani. Bilo ih je, kažu, oko 300.000. Oko 300.000 novorođenčadi ukradeno je majkama i predano ili prodano drugim obiteljima.
Zašto? Evo rekonstrukcije koju je 2011., nakon duge i dokumentirane istrage, donio BBC. Vinovnici su španjolski caudillo Francisco Franco, koji je 1939. uz nacističku i fašističku oružanu pomoć skršio Republiku u trogodišnjem ratu. Profesor psihijatrije Antonio Vallejo-Nájera Lobón ratni šef Francova psihijatrijskog saniteta i pobornik eugeničkih teorija svojih njemačkih profesora, istraživao je još 1938. koja malformacija mozga čini da čeljade postaje marksist. Na temelju ispitivanja 50 pripadnika Internacionalnih brigada i 50 zarobljenika iz Málage, utvrdio je da je u njih “atrofirala inteligencija”, te su postali “socijalni idioti”.
Uvjeren da je ljevičarstvo neizlječiva zarazna bolest, smatrao je i objavio da je bolje da “crveni” nemaju djecu, ili da im se djeca otmu dok su mala, prije nego se zaraze. Tako je Vallejo-Nájera dogovorio s Francom efikasnu metodu da djeca zaraženih odrastaju u zdravoj, nacionalističkoj i katoličkoj sredini.
Tu masovnu akciju u ime obitelji, katoličke i nacionalne, provodile su i medicinske strukture i mjesna Katolička crkva.
Prokušan recept
U prvoj fazi su djeca neprijateljâ režima pri njihovoj uhidbi bila davana u sirotište, odakle su ih mogle usvajati obitelji koje su mogle dokazati da su politički ispravne, heteroseksualne, katoličke. Reformom iz 1958. su biološki roditelji nakon tri godine gubili svako pravo na oduzeto dijete.
U drugoj fazi su redovnice nekih redova aktivno radile na prikupljanju djece. Pružale su trudnicama pomoć – utvrdili su engleski istraživači – odvodili su ih u pouzdane klinike, najčešće crkvene ili privatne. Ondje bi pri porodu bile drogirane pentotalom, dijete bi odmah bilo izneseno iz rađaonice, majci bi rekli da ima komplikacije, a onda bi joj, nakon 6-9 sati, tužno obznanili da je čedo preminulo. U klinici San Ramón, gdje je operirao doktor Vela, imali su nekoliko novorođenčadi u mrtvačnici, u frižideru, ako bi neka majka inzistirala da dijete vidi makar mrtvo.To je fotografirao German Gallego i objavio u tjedniku Interviú.
Ta su djeca tako postala predmet kolosalnog biznisa. Uz cijenu od 150.000 peseta po djetetu, za 300.000 djece Crkva je (odnosno angažirani djelatnici u ime obitelji) obrnula 45 milijardi peseta (blizu 15 milijardi današnjih eura, blizu 110 milijardi kuna). Sve bez poreza, uz minimalne tehničke troškove.
Nije čudo da su oči zatvarali i frankisti, i Opus Dei koji je zavladao potkraj frankizma, i demokrati za njima. Biznis je prekinut tek 1987. Ako je posve prekinut.
DAVID 