Moris Hoblaj
Der Spiegel – naslovna strana uglednog njemačkoga tjednika od br.21/19.5.2018.; DER SPIEGEL “DIE GESPENSTER DES VATIKAN”
VATIKANASKE SABLASTI
Kako su zločinci i sveci stvorili svjetsku silu
Ugledni njemački tjednik „Der Spiegel“ piše nevjerojatno jasnim i slikovitim riječima i to dan prije blagdana Duhova o nastanku Katoličke crkve koja je kroz stoljeća punim grijeha i zločina postala svjetska moć. Spiegel potkrepljuje svoje tvrdnje povijesno znanstvenim dokumentima kao zločinačkim činjenicama, koje ne negiraju ni sami pape. Naime, prošlih godina otkriven je veliki broj crkvenih skandala kako iz povijesti tako i danas aktualnih – radi se o korupciji i crnim kasama. Vatikanska banka surađivala je s mafijom, tajnovita ubojstva nikad se nisu mogla riješiti, djeca i maloljetnici bili su zlostavljani jer je crkveni aparat pri otkrivanju istine uz pomoć pravnog sustava namjerno šutio ili zataškavao zločine stavljajući se na stranu zločinaca kardinala, biskupa i svećenika a protiv državnog pravnog sustava.
“Spiegel” je jasan kada zaključuje:
“U Crkvi je nastala duhovna diktatura: snažna, bezobzirna, uspješna – vladajući aparat koji funkcionira već stoljećima, a koji je bio utemeljen u vremenu careva i kraljeva, tiranina i osvajača i koji i danas funkcionira po prastarim pravilima.”
Koliko “Spiegel” s tom procjenom ima pravo – da vladajući aparat Vatikana i danas funkcionira po prastarim pravilima – u to se može svatko uvjeriti, potrebno je samo da pogleda u njezino neizmjerno bogatstvo i u slijepu vazalsku podložnost državnih vladara, kraljeva i političara, uključujući i one iz najvećih nekatoličkih država ovog svijeta, koji redovito dolaze papi u audijencije kao „sv-ocu“ i samozvanom namjesniku Boga na zemlji. “Der Spiegel”, ovu praksu državnih čelnika komentira riječima;
„Zastupnici vlada i vladari najvećih demokratskih pravnih država ponižavaju se pred vladarom jedne “bezobzirne diktature”. Drugim riječima, oni se klanjaju poglavaru one iste organizacije, koja je kroz stoljeća zločinima zločinaca i svetaca (tvrdnjom Spigel-a) postala svjetskom moći i ostavila iza sebe široki krvavi trag, a koja još i danas, kao da se ništa nije dogodilo, funkcionira po prastarim pravilima.
Papa Franjo doduše sve češće javno kritizira nekršćansko stanje u svojoj crkvi i to tako da kardinalima i biskupima atestira sve moguće tjelesne i duševne bolesti, čak ih naziva i faraonima kako bi im predočio njihov udio u katastrofalnom stanju Crkve. No kada ga se upita; kada i kako će reformirati svoju crkvu, onda se Papa isusovac lukavo snađe i kaže, po smislu; Početi reformirati crkvu bilo bi isto kao kada bi počeli restaurirati egipatsku sfingu četkicom za zube … Iako Papa zna da javnost zna kako on posjeduje apsolutnu vlast i da ga nitko ne može spriječiti da potpiše svaki dekret protiv određenih nepravilnosti u crkvi, koje je on sam javno osudio, bez da se zacrveni on stane pred mikrofone i daje njemu nedostojne odgovore. Je li ovo stvar pomanjkanja karaktera ili istinoljublja?
Da paradoks bude još veći, on umjesto potpisivanja dekreta i odstranjivanja nepravilnosti u svojoj Crkvi on moli neka dođu proroci, poput Stjepana, da bi, kako on kaže, “ojačali naše korijene, našu pripadnost, da bismo uvijek mogli ići dalje”.
Paradoks se sastoji u tome da se Papa svijesno tom molitvom protivi učenju i tradiciji svoje Crkve koja je na 2. vatikanskom koncilu 1964. godine doslovno i obvezujuće za sve katolike ustvrdila: “Od vremena Isusa ne može se više očekivati nova javna objava”, to jest nikakvih proročkih objava ili riječi. On pokušava kao i njegovi prethodnici prisvojiti i ugraditi imena i učenja Božjih proroka u svoja dogmatska učenja i propovijedi, no budno pazi na to, kako duh čiste i autentične poruke iz Kraljevstva Božjeg o zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, sadržane u Deset zapovjedi i Govoru na Gori Isusa iz Nazareta, ne bi ušle u svijest ljudi, jer dogodi li se to u tom trenutku, njegova crkva postaje suvišna a on vidljiv za sve ljude kao sljedbenik oca laži o kojem se govori i u Bibliji.
Svećenici vatikanske institucije su tijekom povijesti u savezu s dotičnom vladajućom državnom moći tlačili, proganjali, klevetali, ismijavali, izopćavali, mučili i ubijali, ne stotine, ne tisuće, ne stotine tisuća – nego milijune ljudi – u Evropi, u Latinskoj Americi, u Africi, u Aziji, na svim kontinentima. Vatikan sa svojim papama ostavio je kroz sva stoljeća krvavi trag groze, križarskih ratova, progona vještica, progona heretika i ubijanja proroka. Vatikan s papama na čelu proganjao je također i istinske prakršćanske zajednice, duhovne pokrete koji su na osnovu proročkog duha ozbiljno shvaćali slijedbu Isusa iz Nazareta. One su bile proganjane i iskorijenjene – primjerice Katari i Bogumili. Srce Katoličke crkve i njenih papa, kardinala, biskupa i svećenika ne samo da je postalo kamenom nego i lomačom koja je gorjela mnoga stoljeća, a u njihovim mučilištima tekla je krv tisuća nevinih u groznim mukama.
Želi li Papa i njegovi katolici da se to više nikada ne ponovi, onda im je potrebna odluka kojeg će boga slijediti: Boga proroka i Isusa Krista čije ime danomice zlorabe ili će nastaviti vjerom i praksom boga Baala, boga pismoznanaca, prošlih papa, svećenstva i teologa kojima je Isus iz Nazareta rekao po smislu; Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji ste slični okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakog truleža! Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti neposluha prema Božjem zakonu (Mt 23, 27-28).
DAVID 