Fotos: gamesageddon.com
Geni su nositelji nasljednih osobina; oni su svijest, oni su život u koncentriranom obliku. Tko utječe na gene zahvaća u život a time u kompetenciju, u volju Božju. Tko mijenja gene, odgovoran je za neizmjerno mnogo patnje.
Kaže se da je genetička tehnologija jedna od industrija koja će osigurati budućnost čovječanstva. Kaže se da će ona revolucionirati proizvodnju živežnih namirnica i medicinu, to znači postaviti ih na novu osnovu koja će ispuniti promijenjene zahtjeve budućnosti.
Do sada je Majka Zemlja bila ta koja nas je opskrbljivala svime što je bilo potrebno za održavanje našega fizičkog omotača, našeg tijela. Ona nam je poklanjala i poklanja hranu, ona nam je poklanjala i poklanja i lijek za održavanje zdravlja i liječenje. To što su snage prirode ostvarile, sada se treba postići zahvatom u gene. Veliki koncerni daju patentirati svoja «prava na život». Velika područja našeg života su time prepuštena vladavini mahera velike industrije i time ovisna o njima.
Sve su do nedavne prošlosti geni ljudi, njihovi zameci i embrio bili zaštićeni od znanstvenih zahvata, od manipulacije. Tako se trebao sačuvati identitet individue.
Međutim postaje očigledno da niti kapital, niti izvjesni znanstvenici nemaju skrupula kada je nešto «ostvarivo», ukoliko se ljudima može prodati kao progres i ako obećava odgovarajuću dobit.
Koja se obećanja daju?:
Rješenje problema gladi: dovoljno hrane za sve.
– Rješenje mnogih problema zaštite okoline: takozvani «bioreaktori» umjesto prljavih industrija.
– Liječenje mnogih bolesti: Kaže se da su sve «genetički uvjetovane» i potrebni su samo geni bez greške da bi se uspostavilo liječenje.
– Produženje života po želji: Deaktivirat će se geni «trošenja» i «smrti».
– Začinjanje i proizvodnja zdrave djece po želji i mjeri.
Tko kritički promotri ovaj popis prepoznat će da se tu obećava ispunjenje želja što su ih gajili ljudi u svim vremenima, jer su oduvijek rado htjeli na udoban način izbjeći posljedice svojeg načina postupanja. Zakon sjetve i žetve upravo svakoga upozorava na spoznaju svoje vlastite krivice i na potrebu da je očisti.
Zbog te udobnosti ljudskog ega i zbog neznanja zakonitosti «odašiljanja i primanja» kao i «sjetve i žetve» genetičkoj je industriji bilo i jest moguće da polako ali sigurno uvjeri pučanstvo da su prednosti genetičke manipulacije ipak daleko veći od opasnosti.
Koje su opasnosti?
U proizvodnji hrane već ima genetički manipulirane biljke koje su otporne na štetočine, mikroorganizme, ili kemijska sredstva za uništavanje korova. Takve biljke uspijevaju usprkos negativnom okolišu koji na taj način može ostati nepromijenjen.
Postavlja se pitanje mogu li novi i umjetni geni u tim biljkama izazvati štetne posljedice u čovjeku. Školski medicinari o tome tvrde da je čovjek otkako postoji izložen tuđim genima i da se navikao postupati s njima. Oni kažu da se geni već u crijevu probavljaju, to znači da se raspadaju u svoje sastavne dijelove.
Drugi liječnici naprotiv izvještavaju o alarmantnim rezultatima istraživanja gdje su u krvi pronađeni nepromijenjeni geni i dijelovi gena, premda su prošli kroz želudac i crijeva. Iz medicinskih krugova javljaju se sve jači glasovi koji kažu da su također sumnjivi nalazi prema kojima tuđi geni traže svoje konačno mjesto u tijelu kao da su magnetski privučeni. Napokon, kaže se dalje, u svezi s time treba se također razmisliti o ponašanju «priona» koji izazivaju npr. kravlje ludilo. Oni se uspijevaju nastaniti u mozgu i tamo genima nametnuti svoje programe, premda sami nisu geni.
U vrednovanju ovakvih procesa uvijek je bitan stav promatrača. Tko misli samo u ograničavajućim materijalističkim okvirima, taj će – prema upozorenju jednog liječnika – bjelančevine poput priona vidjeti samo kao molekule koje se ponašaju čisto pasivno. Ali ako mislimo duhovno, tada smo svjesni da sve živi, da sve ima vibraciju i svijest, dakle i ti sastavni elementi stanica. Zbog toga se oni mogu i ponašati aktivno i ciljano.
I među znanstvenicima već postoje neki koji ponešto prepoznaju i stavljaju prigovore kad netko tvrdi da su konačni proizvodi genetički manipuliranih biljaka potpuno identični s drugima, što su rasli uobičajeno. Slično vrijedi i za genetički manipulirane medikamente, bilo da su proizvedeni u životinjama, biljkama ili bakterijama.
Koliko je poznato, direktna se manipulacija do sada ograničava na fetuse i ljude u pojedinim slučajevima. Ali čim se ona dogodi, slama se integritet osobnosti: Duša i tijelo jedva više komuniciraju jedno s drugim, jer duša sa svojim donesenim programima jedva više ima pristup u manipulirano tijelo. Čovjek tada skoro nema mogućnost za evoluciju, za čišćenje svoga negativnog. Njegov život je bez daljeg smisla, često je samo puko vegetiranje.
Moramo se također pitati: Ako duša – vozač – više ne može upravljati vozilom – tijelom – neće li onda «upražnjeno sjedalo vozača» pozvati druge da sjednu za volan?
Iz duhovnog pogleda moglo bi se reći još nešto o posljedicama genetičke manipulacije, ali bi to prelazilo okvire ove knjige. Postavimo ovdje samo još načelno pitanje:
Zašto transplantacija, zašto genetička manipulacija?
Je li priroda Stvoritelja nesavršena? Je li Stvoritelj nesavršen, a čovjek Alfa i Omega stvaranja? Ili su zagovornici, proizvođači i izvođači inkarnirani demoni, ili njima upravljaju demoni tako da više ne znaju da su i oni djeca Božja, da je i njihovo unutarnje biće stvorio savršeni Duha koji drži sve u Svojim rukama?
Čovjek u svoj «stvaralački mozak» neće uzeti samo prirodna carstva, nego on vidi sebe i kao genijalnog stvoritelja i graditelja novog svijeta. Slične oholosti naspram velikoga stvaralačkog Duha već su si dopustile i neke kulture u davnoj prošlosti. To je uvijek bila njihova propast.
Upravljani ego koji više ne vidi bližnjeg, koji hoće potvrđivati samo sebe, ne razmišlja o tome da je čovječanstvo u proteklim tisućljećima iskorištavalo prirodna carstva, mučilo i muči životinje do ekscesa. To da nam priroda više ne može dati ono što smo joj na okrutan način oteli, naime zdravi život, sada joj se «plaća» na okrutan način: Opsjednuti «stvoritelj», čovjek manipulira njome.
«Velike», malograđanske glave, čiji se svijet sastoji od «Ja, Ja, Ja», koje nemaju poštovanja ni osjećaj časti prema životu iz Boga, ne mogu znati da je sve informacija i komunikacija. Premda oni svoje informacije miješaju s bombastičnim riječima spoznaje i svoju mješavinu drže za non plus ultra, ipak to ostaje samo ohola, nedokazana informacija.
Božanska se informacija koja je u svemu, Bog, život, mora ušutkati, zato jer veliki koncerni nude život i hoće prodavati život. Demoni svom snagom pokušavaju sačuvati Zemlju kao svoje uporište i stvarati genetički manipulirane ljude kao sljedeće isporučitelje energije. Njima je svejedno hoće li manipulirani još naći svoj prvotni život ili ne. Njima je važno da svaki čovjek jača svoj ego i da «stupa nadolje». Time se izgrađuje komunikacija s demonima.
Iz demonske države tada dolaze infiltracije i dalje informacije, kako se eventualno mogu stvoriti ljudi bez duše, koji služe kao roboti, kojima upravljaju demoni ili u njih ulaze i izlaze kao štakori u kanal pun nečistoće.
Hoće li s vremenom čovjek postati sličan nakaznoj svinji ili tovnom volu ili će uokolo hodati kao čovjek-krava, za manipulatore ne igra nikakvu ulogu. Važno je da se drži uporište demona. Usađeni gên, svejedno kako je manipuliran i prepariran, nosi informacije, odašilje. Gdje nađe isto ili slično, priroda ili čovjek bivaju odgovarajuće manipulirani, ujedno programirani. Što će pri tome proizići sigurno nije dijete Božje, nego homunkulus, poput robota, koji više nema čuvstvo ni samokontrolu, dakle savjest, koji je samo instrument i prolazna stanica protivnih snaga.
To bi trebao biti početak lijepoga novog svijeta? Doživjet ćemo što Bog hoće.
Odlomak iz knjige: Ja.Ja.Ja. Pauk u mreži – Zakon odgovaranja i zakon projekcije
Gabrijele, Božja proročica današnjeg vremena
Pripremila: Ana Jurić
DAVID 