Dominik Petris
12.04.2018.
Pišem ovaj osvrt na temu (ne)pogrješivosti koja bi trebala biti sastavni dio naučavanja koje nam prenosi svećenstvo crkava (poglavito Katoličke i Protestantske, a i ostalih konfesija) koje tvrdi da zastupa i tumači interese Boga Oca na ovoj kugli zemaljskoj.
Nepogrješivost
11.travnja 2018.godine papa Franjo je priznao da je napravio “velike pogreške” u procjeni situacije u Čileu, koji je posjetio 15.siječnja ove godine, a riječ je o obrani čileanskog biskupa Juana Barrosa osumnjičenog za šutnju o teškim zločinima svećenika pedofila Fernanda Karadime u Čileu.
Na Prvom vatikanskom koncilu, 1870.godine (tada je papa bio Pio IX), papstvo je dobilo božanske atribute jer je navodno “Bog papi predao sve zakone” te je tada izglasana papina nepogrješivost uz veliko protivljenje ovakvog “bogohulnog učenja” đakovačkog biskupa Strossmayera.
Ovdje postavljam jedno pitanje: “Tko je doista čovjek koga slijedi veliki broj istomišljenika i da li i on može pogriješiti, poglavito kada je riječ o “kolektivu istočnog grijeha” koji, kao takav, ne smije biti sazdan na “pogrješivosti nepogrješivoga”?
„RODNA KONFERENCIJA“ I STRAH OD ŽENA
U Splitu je 12.04.2018. održan prosvjed protiv Istanbulske konvencije.
Jedan je franjevac u izjavi danoj za RTL TV iznio svoj stav: “Rodna konferencija ide za tim da uništi ono što je najbitnije obitelj, djecu, roditelje. Dovest će nam žene koje će biti nad Saborom i nad svim i one će zapovijedat šta će se radit. Iznad sudstva će bit, iznad pravila države, svega. Postat ćemo robovi”.
Da li se i ovdje može postaviti pitanje pogrješivosti po pitanju jednakosti pred Bogom?
Žene su očito, po stavu franjevca (Katoličke crkve), „drugotne“, „robinje“ koje nemaju ista prava kao i muškarci. Ova izjava ima posebnu težinu jer je izgovara čovjek koji je „navodno“ tumač Božje volje na zemlji, te nastupa kao sljedbenik katolicizma (ne kršćanstva koje je živio Isus iz Nazareta)! Sve što netko izjavi o bližnjem tiče se njega samoga.
No, na stranicama katoličke župe Sv. Vida mučenika, Brdovec, stoji:
„330. Pred Bogom su svi ljudi jednaki ukoliko su svi od istoga Stvoritelja, svi su stvoreni na istu sliku Božju i s razumskom dušom i svi imaju istoga Spasitelja. [1934-1935, 1945]
Jer smo svi pred Bogom jednaki, svatko posjeduje isto dostojanstvo i kao čovjeku pripadaju mu ista prava. Odatle proizlazi da je svako društveno, rasno, spolno, kulturalno i vjersko omalovažavanje čovjeka neprihvatljiva nepravda.“
Čemu ovoliki strah od žena? Svećenice ne smiju biti, nasljeđivati crkvenu imovinu isto ne smiju, ali smiju biti „sluškinje“ patrijarsima?
Da li se ovdje može primjeniti zlatno pravilo „Poštuj drugoga kao sama sebe“ ili „Ne čini drugom što ne želiš da se tebi čini“.
Na stranicama Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, između ostaloga možemo naći i UN konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), pa navodimo:
„Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena – CEDAW (Convention on Elimination of All Forms of Discrimination Against Women) koja je stupila na snagu 3. rujna 1981. godine kao globalni i sveobuhvatni pravno obvezujući međunarodni ugovor.
Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama (dalje: CEDAW) do danas je prihvatilo 185 država ili više od 90 posto članica Ujedinjenih naroda među kojima i Republika Hrvatska. CEDAW je pravno obvezujući instrument za zemlje potpisnice koji je uspostavio međunarodni nadzorni mehanizam – Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (dalje: Odbor) osnovan 1982. Odbor nadzire kako se CEDAW primjenjuje putem razmatranja izvješća koje su mu države stranke obvezne podnositi.Odbor čine 23 stručnjakinje/ka visokog moralnog ugleda i stručnosti za područje na koje se CEDAW odnosi.
Sustav zaštite prava iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (dalje: Konvencija) znatno je ojačan usvajanjem Fakultativnog protokola uz Konvenciju. Fakultativni protokol stupio je na snagu 22. prosinca 2000., a njime je, za države koje ga prihvate, uveden dodatni međunarodni nadzor zaštite konvencijskih prava. Na temelju Fakultativnog protokola uz CEDAW države stranke pristaju na to da Odbor za ukidanje diskriminacije žena, nakon što su iscrpljene mogućnosti zaštite pred nacionalnim institucijama, prima i razmatra pritužbe pojedinaca/pojedinki i skupina u kršenju Konvencije. Odbor može i sam pokrenuti postupak ispitivanja ponašanja država stranaka zbog teškog i sustavnog kršenja prava žena.
Države ratifikacijom ili prihvaćanjem ove Konvencije i Fakultativnog protokola preuzimaju obvezu da je na odgovarajući način ugrade u svoj pravni sustav. Mnoge države u svojim ustavima sadrže odredbe o nužnosti službenog objavljivanja međunarodnih ugovora kako bi oni postali dio unutarnjeg pravnog sustava i bili izravno primjenjivi. Primjerice Ustav Republike Hrvatske sadrži odredbu: “međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona”. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 9. rujna 1992., a Fakultativni protokol 7. ožujka 2001.“ Završen navod.
Da li nas pitanje nepogrješivosti može dovesti do pitanja o sebi samima, našem porijeklu, našem putu, cilju života te na koncu i razmišljanju o pastirima duša koji idu širokim putem kojim idu svi. Pa i pogrješivi!
Isus Krist je bio u svoje vrijeme a i danas jasan: „Ja sam Put, Istina i Život! Tko mene slijedi baštinit će život vječni.“
DAVID 