Mnogi su ljudi stalno postavljali i postavljaju pitanje: zašto je Isus iz Nazareta tako često utekao Svojim progoniteljima, a nije te noći? Od onoga što se tada dogodilo, danas [1989.] hoću izložiti samo bitne aspekte jer je riječ o spasenju, koje sam donio svim dušama i ljudima.

Pripremila: Ana Jurić

Odlomak iz knjige: Ovo je Moja riječ – Kristova objava koju svijet ne poznaje –

dana preko proročice za današnje vrijeme – Gabrijele

__________________________________________________

Predgovor

Brata Emanuela,

kerubina božanske Mudrosti

Za ponekog je čitatelja nerazumljivo da Krist, Sin Božji, poseže za gotovo nepoznatim Evanđeljem i ne samo da na njemu gradi nego ga također objašnjava, ispravlja i produbljuje, što znači i dopunjuje.

Razlog za to je sljedeći:

Kršćanske su vjere i zajednice kao i mnogi poznavatelji Biblije „svoju Bibliju“, koju smatraju cijelom i čistom istinom, načinili svojim vlasništvom. Oni griješe u uvjerenju da je riječ Božja u njihovoj Bibliji dana jednom za sva vremena i time završena. Kristu, Spasitelju svih duša i ljudi, zbog toga nije bilo moguće da unutar još postojećih kršćanskih vjera i zajednica koje vežu za sebe tu knjigu, njihovu Bibliju, objasni, ispravi i produbi.

Stoga je Krist krenuo drugim putevima. On je objavljivao i objavljuje istinu izvan kršćanskih vjera i zajednica koje navezuju zato što sva bića i ljudi trebaju doživjeti Boga, vječno svjetlo, bezgraničnu istinu. Svima je dana slobodna volja prihvatiti je ili odbiti.

Tekst iz Biblije

29. A jedan koji je tamo stajao dok je Juda izlazio, upita ga: „Misliš li da će Ga ubiti?“

30. A Juda reče: „Ne, jer On će učiniti čudo da se oslobodi iz njihovih ruku. Kad su se u sinagogi u Kafernaumu podigli protiv Njega i odveli Ga na vrh brda da Ga strmoglave, nije li On prošao kroz njih neokrznut? On će im tako sigurno opet umaći i javno se očitovati i podići kraljevstvo o kojem je govorio.“ (Pogl. 76, 29-30)

Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam

i produbljujem riječ:

Izdajući Mene, Juda je htio na nečastan način steći srebrnjake.

Budite pažljivi vi ljudi, da vam se ne dogodi slično kao Judi. Jer gotovo u svih tih 2000 godina bilo je uvijek Juda, koji su za nekoliko srebrnjaka izdali svojeg Gospodina.

Izdaja Krista Božjeg je i u današnjem vremenu [1989.] očigledna onima koji se trude ispunjavati Božji zakon: mnogi današnji pismoznanci, farizeji i dužnosnici u Crkvi, politici i gospodarstvu upotrebljavaju Moje ime za svoje osobne poslove i koristi. To je zloupotreba svetog imena, i prema tome grijeh protiv Svetog Duha.

Juda je vjerovao da ću izbjeći uhićenje kao što sam to i ranije učinio u mnogim situacijama. Oni koji su bili protiv Mene, stalno su Me htjeli svezati, kamenovati ili baciti sa zidina – no Ja sam uvijek kao nevidljiv prolazio posred njih zaštićen vječnom snagom i otišao Svojim putem.

No tada se moralo dogoditi to što se dogodilo. Oni koji su bili protiv Mene, mogli su Me uhititi, predati velikim svećenicima i dati da Me raspnu.

Mnogi su ljudi stalno postavljali i postavljaju pitanje: zašto je Isus iz Nazareta tako često utekao Svojim progoniteljima, a nije te noći? Od onoga što se tada dogodilo, danas [1989.] hoću izložiti samo bitne aspekte jer je riječ o spasenju, koje sam donio svim dušama i ljudima.

Djelomična snaga Prasnage, jedan dio Moje duhovne sveprisutne baštine bio je izdvojen zbog toga jer Me cjelokupni židovski narod nije prihvatio, a Moje učenje, zakon života, nije primio, dakle nije ispunio.

Ja sam preuzeo jedan dio krivice Davidova roda i jedan dio krivice nekih iz ostalih rodova. S tim energetskim snagama iz zakona sjetve i žetve zaogrnuo sam Svoje čisto duhovno tijelo neposredno pred uhićenjem. Tim ogrtanjem postao sam za tamu vidljiv i dohvatljiv.

Spoznajte: Davidov rod je most utjelovljenja onih duhovnih bića koja su se uključila u Božji plan za Zemlju i koja su došla i dolaze neposredno iz središta vječnog bitka kako bi sa Mnom doveli natrag sve što se činilo izgubljenim.

Od Davida oni uvijek iznova dolaze da bi Meni pripremili putove, da bi pripremili provođenje plana spasenja, plana izbavljenja. Bilo je predviđeno da ta duhovna bića iz Davidova roda u zemaljskoj odjeći, prije svega, sama ispunjavaju zakone. Time su Židovima trebali približiti zakone života i biti im dobri uzori kako bi i oni ispunjavali zakone i mogli prepoznati Mene, Krista, kad kao Isus dođem k njima.

Mnoga duhovna bića u zemaljskoj odjeći međutim iz inkarnacije u inkarnaciju, kao ljudi, zapletala su se sve više, to jest griješila su i opterećivala svoje duše tako da zbog grijeha više nisu mogla dokučiti zbog čega su bila izašla. Zbog toga, ni druga utjelovljena duhovna bića iz drugih rodova, koja su trebala djelovati za plan Božji, nisu mogla naći oslonac u ljudima Davidova roda.

Tijekom Mojeg djelovanja kao Isusa iz Nazareta morao sam spoznati da duhovna bića – kao ljudi Židovi iz Davidova roda – nisu bila uz Mene jer su njihova duhovna tijela bila previše zasjenjena, bili su se dakle zapleli u zakon sjetve i žetve. Osim toga, morao sam spoznati da su Židovi doduše govorili o zakonima Unutarnjeg života, no nisu ih se držali, već su štoviše njima podjarmljivali svoje bližnje. Isto kao i ljudi iz Davidova roda, bili su zaslijepljeni grijehom.

Znao sam da moram trpjeti zbog Spasiteljskog djela. Znao sam – a to Mi je bilo objavljeno pri uznesenju, pri preobraženju, kad su Mi se ukazali kerubini u duhovnoj odori – da bi duhovna bića – u zemaljskoj odjeći kao ljudi iz Davidova roda i iz drugih rodova – trebala sa Mnom provesti cjelokupni Božji plan, spasenje, osnutak i izgradnju Kraljevstva Božjeg na Zemlji. Znao sam da je za to Davidov rod na prvom mjestu.

Da bi se Božji sinovi i kćeri mogli ponovno utjelovljivati preko Davidova roda, da bi mogli djelovati za Božji plan na Zemlji, zaogrnuo sam se, prije svega, jednim dijelom krivice Davidova roda, tj. krivicom onih duša koje su bile u Božjem planu i koje su se u prethodnim inkarnacijama tako opteretile da kroz mnoga daljnja utjelovljenja ne bi više mogle djelovati za Božji plan. Ogrtanjem Svojega duhovnog tijela jednim dijelom te krivnje, postao sam vidljiv i dohvatljiv za tamu. Zato su me mogli uhititi.

Ono što je tada uslijedilo, saslušanje, bičevanje, križni put na kojem sam stalno padao, sve do raspeća, nosio sam za rod Davidov – kao i za Židove, i konačno za sve ljude svih prošlih i budućih generacija, sve dok Kraljevstvo mira ne obuhvati Zemlju.

Da je Davidov rod bio prožet svjetlom i da su Židovi od vremena Mojsija slijedili Božje zakone, tada bi zajedno sa sinovima i kćerima iz Davidova roda bili živjeli sveobuhvatne zakone. Spasiteljski čin na Golgoti ne bi se bio morao dogoditi jer bi tada ondašnji Izrael i ondašnji Jeruzalem bili pravi Izrael i pravi Jeruzalem – Kraljevstvo Božje, koje bi tada bilo moglo djelovati po čitavoj Zemlji.

Već prije Mojega zemaljskog vremena Duh Mojeg Oca stvarao je na Zemlji uvijek iznova nove mogućnosti za izgradnju Božjeg kraljevstva. No ljudi su sve više padali u grijeh.

Da je Davidov rod ustrajao, raspeća ne bi bilo moralo biti. Da je židovski narod bio pravi Božji narod, tada bi cjelokupni plan spasenja bio tekao drugačije i Ja ne bih bio trebao izdvojiti jedan dio Svoje baštine, djelomičnu snagu iz Prasnage. No sada je to svršeno i svim ljudima i dušama slobodan je put do Božjeg srca.

Davidov rod i ljudi iz drugih rodova počinju sada sve više i više ispunjavati svoj nalog u Spasiteljskom djelu kako bi Kraljevstvo Božje moglo doći na Zemlju. Svršeno je. Stoga Ja križ nazivam i Krist-Davidov križ.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s