Najveći broj ljudske populacije koji posjećuje crkve su upravo žene. Kako to da baš one, koje su najvjernije crkvenom establišmentu dobivaju od njih mrvice pažnje i poštovanja!
Muškarci crkve tumače da žene ima najvažniju ulogu u obitelji – da su stup obitelji – na način da budu poslušne svom muškarcu i da rađaju djecu. Najveća čast ukazana ženama od strane crkve je da služe svećenstvu – čiste njihove odaje, brinu se oko njihova punog stola, a ponekad zadovoljavaju i njihove pohote!
Na svjetski dan žena kardinali, biskupi, kao i sam papa ne potrude se dati bar kurtoaznu izjavu, neku lijepu riječ u korist žena – “čak osporavaju Dan žena”. Ne čuje se niti riječ zahvalnosti, bar za one žene koje su stoljećima ropkinje njihova lagodnog života.
Hoće li ipak biskupi za “Dan žena” dijeliti karanfile ispred katedrale!?
O stvarnom odnosu na relaciji “žene – crkva” prenosimo odlomak iz knjige: “Rehabilitacija Krista Božjeg” trojice njemačkih autora: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert.
Silovanja žena
koje počine biskupi i svećenici
Upravo u novije vrijeme učestali su izvještaji o seksualnim zločinima muškaraca svećenika nad ženama. Prema „Der Spiegel“ (br.13/2001.) već početkom milenija postojali su izvještaji iz 23 zemlje svijeta o zločinima prema kojima su katolički biskupi i svećenici silovali redovnice ili druge žene ili ih prijetnjama prisiljavali na seks. Koliki bi mogli biti ti mračni brojevi?
Nisu li to posljedice muško crkvenih poduka koje preziru žene?
Desetljećima se u Saveznoj Republici Njemačkoj smatralo da se supruge „ne mogu silovati“. Do svibnja 1997. bračno silovanje i bračna seksualna prisila nisu bili kažnjivi. Kažnjivi su bili samo izvanbračno silovanje ili prisila. Međutim, tijelo supruge moralo je neograničeno biti na raspolaganju njezinu suprugu – jedna od mnogih posljedica crkvenog nauka da je žena pokorna mužu kao svojoj „glavi“.
Koliko patnje su žene time morale podnositi – ne samo tjelesnog bola nego i duševnu okrutnost, podcjenjivanje i apsolutno poniženje?
S kojim pravom Crkva uopće izgovara riječ „žena“ sve dok svoje crkvene učitelje i crkvene oce koji su naučavali takve nesvete, zapravo zlokobne izjave o ženama, službeno ne proglasi svrgnutima a onima među njima koji su „proglašeni svetima“ ne „oduzme svetost“?
Sve dok papa kao poglavar te institucije ne ukine diskriminaciju žena u crkvenoj povijesti, njegove izjave nisu ništa drugo nego riječi, kada si, na primjer, papa Franjo želi više „ženskog genija“ u prevladavanju globalnih problema, kao u jednoj poruci ženama 22. svibnja 2015. Doslovno: „Neka vaš rad prije svega bude obilježen profesionalnom kompetencijom, bez vlastitih interesa ili površnog aktivizma, nego s velikodušnom predanošću.“
Žene trebaju ostale hrabriti „da na društvenim razinama promiču tankoćutnost, razumijevanje i dijalog, i utjelovljujući milosrđe i nježnost u naš svijet donose pomirenje i jedinstvo. Sve je to dio ’genija žene’, koji je toliko potreban našem društvu.“ (vatican.va)
Budući da je vatikanska Crkva odavna isključila „genij žene“ i osudila ga na šutnju i budući da je odavna suzbijala „profesionalnu kompetenciju“ žene, njezinu „tankoćutnost“ i „razumijevanje“, također i zbog toga je stanje našeg svijeta takvo kakvo je danas: nema jedinstva ni pomirenja, posvuda vlada rat: rat između narodâ a također i rat protiv životinja i Majke Zemlje. Svijet je obilježen težnjom za vlašću i sebičnošću – to su posljedice crkvenog nauka što su ga konstruirali muškarci.
Vatikanska Crkva nema nikakve veze s Isusom iz Nazareta, koji nije osnovao Crkvu, niti vatikanska muška Crkva ima ikakve veze s dostojanstvom jednakosti žene i muškarca kao Božjih kćeri i sinova.
Redakcija
DAVID 