Izvor: TRIS portal
http://tris.com.hr/2017/10/komentar-je-li-strah-iz-raja-ili-iz-pakla-izasao/
Davorka Blažević
Hrvatska je ozbiljno posvećena samo jednoj reformi. Mentalnog zdravlja nacije. Zapravo njezinog zaglupljivanja. Znanje nije na cijeni. Sve je manje onih koji ga mogu ili žele steći. Postoji i drugi način da se spozna „radost života” a ipak ostane polupismen. Novac je novo znanje. Sasvim svejedno kako je stečen. Legalno ili kriminalno. Jer, ovo je društvo bez skrupula. Točnije, skrupule su samo za neuku sirotinju koju se u tom statusu namjerno održava. Strahom. Od Države i Boga, ili od Bolesti. Je li Strah iz raja ili iz pakla izašao?
Puku se sustavno prijeti kojekakvim ratovima, hibridnim ili stvarnim, država ga uznemiruje poreznim nametima, poslodavci otkazima, Crkva paklenim mukama, zgriješe li i iznevjere Svevišnjega, a farmaceutska industrija smrću, ne dademo li i zadnju kunu za spasonosne lijekove kojima nas dnevno bombardiraju uvjeravajući nas da smo svi pacijenti, prije ili poslije oboljeli od najrazličitijih karcinoma. Jer, ako nas već nisu napali, onda nam sigurno kucaju na vrata. Strah caruje, Crkva likuje, Država prijetvorno boljitak najavljuje, a Bolest je pokorila društvo.
(Anti)reforme
Zašto se uporno ne provode reforme?A o njima se godinama govori kao conditiu sine qua non napretka i dinamičnijeg razvitka. Valjda baš zato što je Crkva preuzela dominaciju nad Državom. Sekularizacija uzmakla pred sakralizacijom. Crkva je per se okoštali sustav neprijemčiv za promjene. Svojevrsni jamac da se promjene neće dogoditi. Čuvarica statusa quo. A naša Vlada o svakom svome potezu konzultira Kaptol. Premijer prijekorno svojim ministrima poručuje da ih želi sve vidjeti na misi, svejedno je li za Domovinu li štogod prizemnije, kao da se vjera, dakako katolička, u Vladi podrazumijeva. Pače, kao da je kriterij za ministarsku funkciju. I onda taj bogobojazni vladin zdrug narod uvjerava kako predano radi na reformama. Kojim, kakvim? Možda se reformom smatra povratak u prošlost, na tradicijske vrijednosti koje, navodno, njeguje Crkva…
Utoliko je doista intrigantno čuti da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon susreta s državnim tajnikom Svete Stolice, kardinalom Pietrom Parolinom, javnosti priopćila kako se, uz ostalo ( npr. kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca itd.) razgovaralo i o „značaju promicanja konstruktivnog dijaloga o ključnim društvenim pitanjima poput demografskog stanja i obrazovne reforme, gdje je uloga Katoličke Crkve od posebne važnosti”. Hm, kako Crkva i svećenstvo mogu pripomoći demografskoj obnovi, nije baš jasno, ali jednako je zbunjujuće i u čemu je ta posebna važnost Crkve u obrazovnoj reformi. Osim ukoliko taj konstrukt zapravo ne podrazumijeva spriječavanje tzv. kurikularne reforme po mjeri novog doba i povratak tradicionalnom obrazovnom sustavu. Tzv. Kurikulum Katoličke Crkve…
U ime ( tradicionalne ) obitelji…
Lijeve i liberalne ideje danas nisu popularne, konzervativno i desno postavlja se kao zadnja linija obrane tradicionalne obitelji i tradicionalno postavljene društvene stratifikacije u kojoj se položaj na društvenoj ljestvici određuje isključivo količinom novca. Zahuktava se konzervativna revolucija, s Crkvom kao glavnim ideologom i njezinom odanom sljedbom koja je regrutirana u brojne civilne udruge zadužene, navodno, za zaštitu tradicijskih obiteljskih vrijednosti, što u prijevodu znači novu mladost davno prevladane patrijarhalne zajednice u kojoj je muškarac glava obitelji- patrijarh kojemu žena tek – služi. A da bi se patrijarhat dosljedno renovirao, Crkva je zadužena širiti strah od bezbožništva i bezbožnika koje donodi modernitet, kao prijetnje državi, narodu, naciji. Kakve Istambulske konvencije, kakvi feministički, aktivistički bakrači o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji?! Pristojan svijet o tome ne govori, o tome se šuti… Jer nasilnici su često vrlo moćni, pravi hrvatski muževi koji znaju ženi pokazati gdje joj je mjesto.
Znanju se suprotstavlja dogma i neznanje koji uspješno proizvode strah. A strah je najpouzdanije sredstvo za držanje naroda u pokornosti. Što primitivniji, neinformiraniji i neobrazovaniji bit će ponizniji i poslušniji. A takav treba i političkoj i crkvenoj hijerarhiji. Zato se u konzervativnim društvima te dvije kompatibilne poluge moći tako dobro slažu.
Dakle, što imamo na djelu? Strah. Ili od Države i njezinih poreznih nameta, koje će ona ubrati milom ili silom ( ovrhom), ili od Crkve i njezinog pozivanja na Boga i paklene muke griješnika koji ga izdaju, ili od Bolesti kao ideologije novog doba. Mediji su preplavljeni zastrašivanjem ljudi od smrtonosnih bolesti. Agresivno, prijeteći, nimalo diskretno. Nije to ta korisna i često spasonosna prevencija u koju nas uvjeravaju. Ova je toliko agresivna da je iritantna i kontraproduktivna. Od nje vam se ledi krv u žilama. Ne želite to slušati po cijeli dan. Ubija vas i mentalno i fizički. Što drugo, ako vam se stalno nameće teza: Karcinom je svuda oko nas. Čovjek se ubrzano kvari. Ali, hvala Bogu i farmaceutskoj industriji koji imaju odgovore na te prijetnje. Oni su naš jedini spas. Molite se i preventivno kusajte sve moguće lijekove, jer tko zna što vas je već načelo…
Bolest kao nova ideologija
Ujutro se budimo s reklamnim sloganima za liječenje raka dojke i pozivima na mamografske preglede. Doručkujemo uz skupe i beskrajno duge poruke Optike Bilić koja nam jamči povratak besprijekornog vida i savršeno bezbolno skidanje mrena. Ručamo uz afričku šljivu koja „ne pada”. Poslijepodnevni odmor provodimo uz „znanstvena otkrića” 10 simptoma raka koje ne treba zanemariti” ili „četiri moguća razloga čestog mokrenja”. A kad nas od svih tih dramatičnih najava pristigle bolesti zaboli glava, “nemojte mučiti sami sebe. Kad vas boli , uzmite brufen kapsule i riješite se boli . To je brufen efekt!” Popijemo čudesnu tabletu s još šakom drugih koje su nam preporučene i liježemo na Dormeo- madrac. „I vi možete spavati na Dormeo madracima i uštedjeti 15 posto, još samo danas i sutra. Nazovite odmah!” A sutra , ne zaboravite, virus gripe je mutirao, odmah na cijepljenje!
Kako se osjećate nakon svega? Svi su vas cijelog dana salijetali svojom recepturom za bolji život, svatko za svoj račun, Država za svoj, crkva za svoj, farmaceutska industrija za svoj. I uvjeravali vas kako to sve čine za vaše dobro. Čudno, a vama je od svega samo puno, puno gore…
DAVID 