Isus Krist, osnivač kršćanstva bio je pacifist i stoga „Vojni ordinarijat” ne može biti kršćanski već samo katolički!

Izgleda da se aktualna javna diskusija oko „Vatikanskih ugovora“ između Vatikanske Katoličke crkve i Republike Hrvatske o ulozi „Vojnog ordinarijata“ sve više usmjerava na centralno pitanje Katoličke crkve – koliko je ona, odnosno, da li je uopće kršćanska? Diskusija o „Vojnom ordinarijatu“, zapravo svakom zdravom razumu sve jasnije otkriva da su ciljevi Katoličke crkve nekada i danas sve drugo samo ne kršćanski? Jer, ona je u svojoj povijesti pripremala i vodila ratove dok ih danas naukom o „pravednom ratu“ opravdava i priprema, to jest, svojim podložnim političkim sustavima sugerira da je vođenje „pravednih ratova“ po božjoj volji! A što je volja božja, o tome odlučuje samozvani božji namjesnik na zemlji „sv-otac“ u Vatikanu, a ne božji zakoni iz Deset zapovjedi i Govora na Gori Isusa iz Nazareta.

Tko imalo poznaje nauk Isusa Krista, a nije teolog, svećenik ili biskup, njemu će se prije ili kasnije pojaviti pitanje; Ako bi naučavanje i sljedba Isusa Krista bila život i nauk Katoličke crkve tada ona ne bi u ime Boga ljubavi i u ime mirotvorca Isusa iz Nazareta i osnivatelja kršćanstva prisiljavala države, kao npr. Hrvatsku, na potpisivanje nekršćanskih i protuustavnih Vatikanskih ugovora, koji su na štetu multinacionalne i religiozne te pravne i socijalne države!

Osnivanjem antipacifističkog „Vojnog ordinarijata“ sa zadaćom blagoslivljanja oružja i propagandom o „pravednom ratu“, Katolička crkva dozvoljava uporabu oružja, odnosno, pod određenim uvjetima ubijanje ljudi, životinja i uništavanje prirodnih carstava. Vojnim ordinarijatom ona sugerira javnosti da je u i pod određenim uvjetima, to spojivo s kršćanstvom, božjom voljom i Njegovim zakonima. Tko nešto tako tvrdi i uči taj sudjeluje u izdaji Boga ljubavi, Isusa Krista i kršćanstva!

Takozvane „kršćanske“ religije propovijedaju božju zapovijed; „Ne ubij“ kao i Isusove riječi Petru u Evanđelju , koji ga je htio braniti kod njegovog uhićenja u Gecemanskom vrtu; „Stavi mač u korice, tko se mača lača od njega će i poginuti“! One ipak uporno tvrde da Isus nije bio pacifist i da se božja zapovijed „Ne ubij“ mora shvaćati prema duhu „modernog“ vremena, a ne prema apsolutnosti božjih vječnih zakona, koje su proroci i Isus iz Nazareta naučavali i živjeli.

Ne samo paradoksalna nego i krajnje beskarakterna je činjenica da oni isti crkveni funkcionari koji su osnovali i vode Vojni ordinarijat ne prestaju naglašavati sa svojih propovjedaonica i pred tv-kamerama (pod prijetnjom prokletstva i vječnog pakla u slučaju neprihvaćanja) da su riječi Biblije kao npr.; “ Ne ubij“ čista riječ božja koju treba poštivati dok u isto vrijeme žive i šire nauk Baala, boga ratova i nasilja.

Onima koji misle da je ova tvrdnja pretjerana i usmjerena protiv Katoličke crkve na raspolaganju im je djelomična crkvena povijest u dostupnoj literaturi, a cjelovita u tajnim vatikanskim arhivima i to od njezinoga početka pa do danas. U njoj je sve dokumentirano.

Usporedbom dogmatske nauke Katoličke crkve s miroljubivim naukom Isusa iz Nazareta koji je djelomično zapisan i u crkvenoj Bibliji, može se zaključiti da Katolička crkva od njezinoga osnutka u četvrtom stoljeću pa do danas nikada nije u potpunosti prihvatila i prakticirala nauk Isusa iz Nazareta zapisanog u Govoru na Gori, niti je u cijelosti poštivala Deset zapovjedi božjih npr. „Ne ubij“.

U povijesti kršćanstva zapisano je, također i u Apostolskim djelima, da su prve kršćanske zajednice živjele u duhu zajedništva, bratstva i sestrinstva iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, bez hramova i crkava, svećenstva, rituala i sakramenata, onako kako je to živio i učio Isus. Nadalje, zapisano je u Apostolskim djelima iste Biblije, da vojnici i lovci nisu bili članovi njihovih zajednica.

Milanskim ediktom između cara Konstantina 413 godine i predsjedatelja nekih kršćanskih zajednica u rimskom carstvu osnovana je nova religija – sekta, koja je proizašla iz prakršćanstva i nazvala se Katoličkom crkvom. Nova religija, da bi mogla opstati u rimskom carstvu,

(jer prakršćani su bili proganjani) odriče se temeljnih principa kršćanstva i prihvaća uvjete cara u kojima on zahtjeva da vojnici budu članovi nove religije i da se ubijanje „neprijatelja“ ne protivi božjim zakonima. Za uzvrat car Katoličkoj crkvi obećava status državne religije i materijalna dobra dotadašnjih državnih religija.

Usporedimo li sada život i nauk prvih kršćana sa životom i dogmatskim naukom Katoličke crkve onda nam neće promaknuti; Da se Katolička crkva, pod utjecajem protu-kršćanski nastrojenim svećenstvom, ogrnula plaštem kršćanstva kako bi slijedila svoje nekršćanske ciljeve.

Osnivanjem vojnog ordinarijata u RH Katolička crkva je zauzela stav protiv kršćanskog, pacifističkog duha, to jest protiv Boga ljubavi, nauka božjih proroka, Isusa Krista i kršćanstva!

No ona ipak, što silom, što lukavštinom, usprkos svojeg nekršćanskog života i naučavanja beskarakterno i drsko sugerira javnosti da djeluje u kršćanskom duhu, to jest, u ime Boga ljubavi i Isusa Krista. Taj način djelovanja naziva se obmanom i to je ono o čemu bi svatko tko želi biti ili jest kršćanin trebao razmisliti i usmjeriti svoj život prema svojem uvjerenju i odlučiti koga će slijediti: Baala – boga ratova i uništenja svega života ili Boga ljubavi i mira kojeg je naučavao utemeljitelj kršćanstva, Isus Krist?

Isus iz Nazareta je pred Poncijem Pilatom i pred tadašnjim svećenstvom i narodom – koji su ga stavili pred sud radi njegovog miroljubivog naučavanja i života po Deset zapovjedi božjih – javno rekao; „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“

Možemo se zapitati, jer očito je da Katolička crkva nije prihvatila srž Isusovog nauka; „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta “ zašto je ona već gotovo 1700 godina u ime Isusa Krista i kršćanstva činila sve vrste gnjusnih zločina i tako Ga učinila odgovornim za sve vrste zločina i nedjela, a ono što je On učio kao Isus iz Nazareta pretvarala je u suprotno?

Nije li Katolička crkva pod zastavom zlouporabe Njegovog imena poticala narode na ratove i ubijanje milijuna ljudi? Nisu li Katoličkoj crkvi podređeni svi oni politički sustavi koji ne žele slušati povike onih koji su zlouporabom Kristovog imena bili klevetani, mučeni, spaljivani i masakrirani? Nije li tako da je došlo vrijeme u kojem se već mnogi pojedini vjernici takozvanih kršćanskih religija pitaju sve glasnije – zašto i u koje svrhe služi Katoličkoj crkvi ali i ostalim tkz. kršćanskim religijama zlouporaba Kristovog i kršćanskog imena? Čini se da je sve više onih koji na temelju svojeg zdravog razmišljanja odlaze iz njih jer ne žele biti sudionikom njihovih nedjela? “

Moris Hoblaj

Jedna misao o “Isus Krist, osnivač kršćanstva bio je pacifist i stoga „Vojni ordinarijat” ne može biti kršćanski već samo katolički!

  1. Rimokatolička crkva je zapravo babilonska crkva sa maskom kršćanstva.
    Isus im je samo alibi za naivne, a ne spasitelj. Zato je on uvijek ili mala beba koju Marija (suspasiteljica) drži u rukama, ili Krist visi mrtav na križu, dakle nemoćan.
    Ali zato su tu crkvenjaci da opraštaju, ali ne badava kao Krist. Ali narod puši njihove priče već stoljećima unatoč pljački, lomačama, progonima, ucjenama, i čime se sve ne slući crkva samo da ostane narodu na grbači.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s