Dopustiti da se našim životima proteže nit nasilja nad svojom slobodnom voljom, pitanje je sad – biti ili ne biti (Shakespeare) slobodan čovjek koji odlučuje o svom životu? Odluka znači i odgovornost za vlastite postupke, zar ne?
Ako dopustimo drugome da odlučuje o našem životu, znači li to da je onda drugi odgovoran za naše postupke?
Nakon što pročitamo članak objavljen 13.04.2009. godine na http://www.index.hr razmislit ćemo o tome je li baš sve onako kako smo si kroz tradiciju nametnuli, a da nismo o korijenu iste razmislili?
Čitamo:
Dobio bitku s Crkvom: Englez se izborio za poništenje svoga krštenja
ENGLESKI doktor John Hunt uspio je u svojoj bitci protiv Crkve te je u svojoj 56. godini poništio krštenje s argumentom kako s pet mjeseci starosti nije mogao dati pristanak na ulazak u vjersku zajednicu.
On je kršten 1953. godine, a s 11 godina je već znao da je ateist te je to i priopćio svojim roditeljima. Odbio je pohađati vjersku nastavu koja se održavala nedjeljom. Sada je sa svojih 56 godina kao uvjereni nevjernik, postao prvi Britanac koji je uspio poništiti krštenje,“ piše Daily Mail.
Od vjere ga odbilo licemjerstvo
“Oduševljen sam. Važno je poslati poruku Crkvi i Vladi da sve veći broj ljudi nisu više vjernici”, rekao je medicinski tehničar Hunt te dodaje kako ga je od vjere odbilo licemjerstvo. Hunt je nakon dugogodišnje borbe uspio od Nacionalnog svjetovnog društva dobiti potvrdu o “nekrštenju”.
Sada se nada da će i drugi slijediti njegov primjer te da će sve više uvjerenih ateista izaći iz vjerskih zajednica u koje su “ugurani” kao male bebe koje nisu mogle same odlučiti. Već 100 tisuća ljudi je s internetskih stranica preuzelo potvrdu kojom se odriču krštenja i odbacuju kršćansko vjerovanje u istočni grijeh.
Kakvu poruku možemo nakon čitanja ovog teksta odaslati sami sebi? Možemo li se zadovoljiti s učenjem Crkve i isto pretočiti u svakodnevni život kao nit vodilju? Možemo li slobodno odlučiti tko smo, što smo, kamo i s kime kročimo ovim svijetom?
Odgovor na ovo pitanje možemo naći u objavi PAPINSKOG SAVJETA ZA ZAKONSKE TEKSTOVE
ACTUS FORMALIS DEFECTIONIS
AB ECCLESIA CATHOLICA
koji je u Gradu Vatikanu, 13. ožujka 2006. objavio dokument gornjeg naslova protokoliran brojem. N. 10279/2006
Dokument o kome je riječ pojašnjava status krštenih u Katoličkoj crkvi kroz trenutak odluke o istupu iz Crkve.
Kanon Zakonika kanonskog prava 1364, paragraf 1 definira dva uvjeta koja su potrebna da bi jedan takav akt bio pravovaljan po Zakoniku.
Međutim, u Glasu Koncila br. 42 (1582). od 17.10.2004.godine, katoličkom tjedniku koji izlazi u Hrvatskoj, pod naslovom Anatema je kazna za teški prekršaj, piše:
Snaga Crkve jest u tome da njezini vjernici prihvaćaju cjelovito vjeru, pa kada se netko od članova Crkve svjesno ogradi od koje definirane istine (dogme), on je i bez presudne riječi bilo koga u Crkvi istupio iz Crkve.
Na istoj (1582.) stranici piše također, citiram:
Prema teologiji izopćenje je disciplinski čin koji ne dokida čovjekov osobni odnos prema Bogu.
Svatko može sam bez presudne riječi bilo koga iz Crkve istupiti iz nje (prvi citat), a da pri tom ne dokida svoj odnos prema Bogu (drugi citat). Međutim ova konstatacija je u suprotnosti s dokumentom objavljenim u naslovu, jer dokument izričito u točki 5. stavak 2. objavljuje da župnik ili sudski vikar odlučuju o tome radi li se stvarno o činu volje kroz formalni akt iz točke 2. istoga dokumenta, te ako se ne radi o tome, i dalje se ostaje članom Crkve.
Crkva kroz papin dokument 10279/2006 iz naslova sama sebi proturiječi i dovodi u pitanje svoje temelje kroz analizu tekstova objavljenih od strane crkvenih autoriteta.
Jesmo li vjernici, članovi jedne crkvene institucije ili smo ateisti , potpuno je svejedno, crkvene kontroverze nemaju nikakvu snagu u odnosu na Ustav Republike Hrvatske članak 40:
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Bog nas vidi kao svoju djecu koju voli, a sami određujemo koliko smo Mu blizu kroz svoja djela. Ravnanje je isključivo u domeni 10. Zapovijedi i Govoru na Gori.
Ostalo pripada Crkvi, tako da mirne duše možemo njezin nauk prepustiti kleru da po njemu živi. Tko razumije – razumije! Tko se da spasiti , neka se spasi. Tko želi odlučiti ZA spas svoje duše , činjenice su predočene.
Autor članka je sve opisano primijenio na svoj život – odluka, župa, nadbiskupija, promjena stava i usmjerenja – činjenice, uzroci, posljedice – neumoljivi su. Zakonitosti neba ne pripadaju svijetu Pada, svijetu misli i svijetu iskrivljenja – Crkvi. To je prošlost. Sadašnjost je u zdravom razumu i logici : Bog je SVESVIJEST i nema ograničenja. Ograničenje je STRAH; strah od ODLUKE – uzeti život u vlastite ruke i biti odgovorno biće prema svem Stvaranju je jedina cijena slobode – slobode koja iznjedri nakon oslobođenja od srednjevjekovnog inkvizicijskog stroja jednim imenom nazvanog: CRKVA.
Biti ili ne biti, pitanje, je sad.
Živjeti ili ne živjeti , odluka je sad.
DAVID 