Fotos: hiveminer.com
Riječ „relikvija“ doslovno znači ’ostatak’, dakle ostaci neke prvobitne cjeline. U Crkvi, u prvom redu, to su dijelovi leša ili čitavi kosturi umrlih koje je papa – najčešće uz visoku novčanu naknadu Vatikanu – proglasio „blaženima“ ili „svetima“. Uz to dolaze dijelovi odjeće ili uporabni predmeti iz ranijeg svakodnevnog života čovjeka.
U poučnim odlukama u priručniku Denzingera/ Hünermamnna o tome u vezi s umrlim crkvenim „svecima“ piše:
Tijela „moraju vjernici štovati, zbog čega će Bog ljudima iskazati mnoga dobra djela; stoga oni koji tvrde da relikvije svetaca ne zaslužuju štovanje i iskazivanje počasti ili da njih ili druge svete spomenike vjernici beskorisno štuju, i da uzalud spominju svece za pribavljanje njihove pomoći, treba potpuno osuditi, kao što ih je Crkva još ranije osudila a i sada osuđuje.“ (Broj 1822) (…) „A na onoga tko naučava ili misli suprotno od ovih zaključaka neka se baci anatema.“ (broj 1824)
„Anatema“, kao što je više puta objašnjeno, znači kazna izopćenjem, koja za sobom povlači vječni pakao nakon smrti. I ta kazna izopćenjem vrijedi do danas.
Kult mrtvih i kult relikvija vatikanske Crkve neutralnom promatraču pokazuje sličnost, na primjer, s vudu-čarolijama i drugim magijskim ritualima iz najdubljih ponora prethistorijskih plemenskih kultova. Za sve katolike do danas on bi trebao biti od središnjeg značaja, ako neće biti prokleti za vječnost. Ne može li se takvo ponašanje ocijeniti kao mračnjaštvo? Kakve to veze ima s Isusom iz Nazareta? Je li Isus iz Nazareta naučavao da treba štovati leševe i mrtvačke kosti? Nikada.
Je li Isus iz Nazareta izricao raznomišljenicima kazne izopćenjem? Ne, nije.
Vatikanska Crkva, međutim, izopćuje ljude u vječni pakao ako oni vjeruju u učenje Isusa iz Nazareta, a ne crkvenim poučnim odlukama koje su izmislili ljudi.
Odlomak iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg
Autori: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert
DAVID 