Josip Supić
21.11.2017. Dublin
Upravo čitam i slušam Zorana Prajsa kako je za novo sjedište Europske agencije za lijekove izabran Amsterdam. Vijest je praćena informacijom kao je Hrvatska samo nekoliko sati prije glasanja povukla kandidaturu za sjedište te agencije u Zagrebu, ali i usmenim komentarom ministrice vanjskih poslova prema kojemu proizlazi da je, eto, svijet takav da ionako ne bi došao u susret našim željama. Vidjeli smo i komentare junaka prezentacije Zagreba, ministra Kujundžića i gradonačelnika Bandića. Bravo dečki!
Ovo pišem 21. studenog 2017. godine u Dublinu. Čitam u Weekend Review lista The
Irish Times od subote, 18. studenog 2017. u kolumni Davida McWillamsa: »Nije to kao ugošćenje Svjetskog kupa u ragbiju. Globalna ekonomija nije više igra „sve ili ništa“, odmjeravanje snage između država u kojoj jedna strana dobije a druga mora izgubiti. Nacionalna ekonomija nije isto što i nacionalna nogometna reprezentacija: u globalnoj igri za uspjeh ne postoje svake četiri godine kvalifikacije za Svjetski kup. Naprotiv, tu je stalna utakmica i dvije zemlje mogu istovremeno pobijediti.
Uz pojavu mahanja zastavama i isticanje domoljublja u globalnoj politici, lako je zaboraviti da se države i nacionalne ekonomije jednostavno mogu oduprijeti geopolitičkim definicijama i grupiranju. Globalizacija omogućuje svim zemljama, osobito onima malenima, da izbjegnu tiraniju geografije.«
Priča mi Hrvoje da u Irskoj stalno djeluje specijalna agencija koja se i na najmanju vijest o traženju mjesta za udomljavanje bilo kakve međunarodna organizacije smjesta aktivira i spremi za prezentaciju. Usput ću dodati da sam u spomenutoj kolumni naišao na podatak da su američke kompanije koje djeluju u Irskoj u toj zemlji godine 2014. realizirale 113 milijarde dolara profita.
22.11.2017.
Usporedba Hrvatske i Irske:
Broj stanovnika Irske od 2.800.000 u godini 1961. porastao je godine na 4.757.000 godine 2016.
Republika Irska ubraja se među 25 najbogatijih zemalja na svijetu po GDP per capita a prema ekonomskom i društvenom prosperitetu smatraju je desetom zemljom na svijetu. Liberalnom ekonomskom politikom privukla je direktne inozemne investicije i u kratkom vremenu postigla visoki ekonomski rast. Godine 2015. je prema Human Development Index Ujedinjenih naroda rangirana zajedno sa Njemačkom kao najrazvijenija zemlja na svijetu. Na visokoj razini su također sloboda štampe, ekonomska sloboda, građanska i ljudska prava i slobode. Otvorenost Irske prema emigrantima iz svih strana svijeta, prema ljudima različitih rasa, vjera i kultura, pokazuje se kao uvjet i rezultat rasta, a ekonomski rast i radna mjesta koja donosi privlače jednako visoko plaćene stručnjake i menadžere kao i ljude skromnijih znanja.
Znajući to, jedva dolazim k sebi i stalno se čudim kako je to moguće: kako je u jednoj Irskoj moguća takva otvorenost, kako je moguć takav rast, a nema onoga što mi u Hrvatskoj imamo, čime se, na čitavom svijetu, mi jedini možemo dičiti? Kako Irska može preživjeti i prosperirati bez: Markićke i njezina djeteta U ime obitelji i degutantnih referenduma, bez Batarela i njegovih Vigilare i Tradfesta, bez studentskih kapelana Stojića i Murganića i njihovih brucošijada, bez nadbiskupa i kardinala Bozanića i njegove opsjednutosti svetošću Stepinca, bez biskupa Košića i njegovih propovijedi mržnje, bez Glasa Koncila i njegova sveznajućeg analitičara i urednika Miklenića, bez premijera kunktatora koji za svaku ozbiljniju odluku traži pokriće u posebnom povjerenstvu, bez vlade u kojoj sjedi velik broj ministara imbecila, bez zastupnika koji su nosili krvave gaće po brdima, bez zastupnika, jedva pismenih generala, bez šatoraša i plinskih boca na glavnim gradskim prometnicama, bez braniteljskih udruga koje nastoje sebi osigurati položaj izdvojene društvene kaste i koje su zaboravile da obrana domovine nije investiranje u osiguranje vlastite budućnosti i budućnosti vlastita potomstva, bez Hasanbegovića i Brune, bez Bandića i njegovih rođačkih i drugih linija zapošljavanja, bez Mamića i njegovih podviga, bez Thompsona i njegova Jasenovca i Gradiške stare, bez predsjednice koja ne propušta priliku pokazati svoju nedoraslost za dužnost koju obnaša?
22.11.2017.
Neobična je to zemlja, ta Irska sa 80% katolika koji baš i ne pokazuju vjersku revnost. Ne znam koliko Pape vole Irce i Irsku: Irska ima preko tri stotine svetaca za koje nitko nije išao u Vatikan lobirati, čak ni ministri, a kamo li šefovi države ili vlade. Samo jednog sveca Irci na veliko cijene i poštuju, ali njegov dan, blagdan sv. Patricka, više služi uveseljavanju nego molitvenom okupljanju puka. S druge strane, naši nas biskupi uvjeravaju da Pape gaje posebnu ljubav prema Hrvatskoj i Hrvatima: ipak, i pored silne ljubavi, bespravno su nam prije nekoliko godina uzeli Dajlu u Istri a Međugorje nikako da proglase svetištem; svetaca baš i nemamo, a onoga jednoga kojega naši biskupi, poglavito presvijetli nam nadbiskup i kardinal već godinama priželjkuju, onoga za kojega lobiraju i predsjednici vlada, mila nam predsjednica i ministri vanjskih poslova, Pape nikako da učine svecem.
DAVID 