Hrvatsku katoličku crkvu je osnovao Stepinac? Najnoviji hit katoličkih biskupa i svećenstva u Hrvata!

Tolstoj je već znao tko je osnovao crkve …

Nijedan normalno misleći čovjek neće vjerovati u to da je Isus, Krist, Bog, naš Otac prenio crkvi mandat kojeg ona koristi već gotovo 1700 godina, a najmanje onaj kojeg si prisvajaju katolički biskupi u Hrvatskoj danas. Najme, ako je Bog ljubav, a jest – to propovjedaju i biskupi, tada je On ljubav a ljubav oprašta, ispričava, ljubav nosi, ne proganja, ne muči i ne ubija i ne proklinje nikoga, sve jedno tko je i što radi – no takovoga nešto je biskupima u Hrvatskoj izgleda potpuno nepoznato jer proklinju one koji joj ne pripadaju, tj. pripadnike svih drugih religija, nevjernike, komuniste, titovce ali i svoje vlastite vjernike ako joj se slijepo ne pokoravaju – (op. usporedi s njezinim dogmatskim naučavanjem). Tko su onda dakle crkve, religije koje proklinju i tko ih je osnovao ako se ne drže onoga što propovjedaju? Hrvatsku Katoličku crkvu, po izjavama nekih biskupa i svečenstva, izgleda da je osnovao Stepinac, jer je inače ne bi zvali Stepinčevom. Krist je u hrvatskoj crkvi izgleda svoje odslužio?

Tko je dakle osnovao crkve sa svečenstvom, njihovim hijerarhijama i doktrinama po kojima proklinju sve one koji im ne pripadaju ili joj se ne podčinjavaju?

Na to pitanje je vrlo razgovijetno odgovorio jedan ruski pisac, naime Lav Tolstoj, i to u svojoj pripovijetki «Obnova pakla» u knjizi „Nemogu šutjeti“. Ta je pripovijetka bila objavljena tek nakon njegove smrti, a njegov sin koji ju je objavio bio je optužen za bogohuljenje, ali je zatim i oslobođen. U toj pripovijetki radi se – po smislu – o tome da je nakon događaja na Golgoti, kada je Isus umro na križu, vrag bio prognan u najdublji bezdan Pakla. Bio je dakle «zavezan». Zašto? Zato jer su ljudi od tog vremena nadalje nastojali provesti u djelo pouke Isusa iz Nazareta. Bilo je manje svađe, ljudi su se mirili jedni s drugima, i vrag više nije imao što raditi. Pakao je bio prazan. Onda međutim, nakon dugog vremena, u paklu je ponovo nastala galama. Nekoliko vragova je ušlo s bakljama unutra, jako radosni, a Belzebub je pitao: «Ljudi, što se tu događa?» Oni su odgovorili: «To što se uvijek događa.» Oni su pakao ponovo pustili u pogon. – »Da, ali kako ste to uspjeli? Na to je drugorangirani vrag rekao. «Izmislio sam crkvu.»

Lav Tolstoj zatim izlaže kako se to odvijalo: Da su osnivanjem crkve među ljudima opet započele svađe, da se opet stvorila «elita» koja je tlačila i iskorištavala ostale, da je i država iskorištavala ljude, da je na taj način bio uništen početak prakršćanstva i da su zbog toga zločini postali veći i brojniji nego prije.

U nastavku je nekoliko kratkih odlomaka te Tolstojeve pripovijetke. Kad vrag čuje «izmislio sam crkvu», on pita «Dobro, što je zapravo ‘crkva’?» On to ne zna. Na to mu njegov zastupnik objašnjava sljedeće:

«Crkva je to što ljudi, kad lažu i osjećaju da im ne vjeruju, pozivajući se na Boga uvijek govore: ‘Tako mi Boga, istina je što govorim.’ To zapravo i jest crkva, no samo s tom osobitosti što se ljudi, priznavši sebe crkvom, uvjere da oni više ne mogu pogriješiti, i stoga, makar kakvu glupost rekli, više je ne mogu poreći.

Crkva se gradi ovako: Ljudi uvjere sebe i druge da je njihov učitelj, Bog, kako se ne bi ljudima krivo tumačio zakon koji je on objavio, izabrao osobite ljude, i da jedino oni ili ti kojima oni tu vlast predaju, mogu pravilno tumačiti.» To je crkva.

Dakle: I Tolstoj je smatrao da je vrag osnovao crkvu. A da ostala Tolstojeva izlaganja nisu izmišljotine pokazuju sljedeća crkvena pravila katoličke crkve, koja se mogu pročitati u crkveno priznatim spisima kod Neuner-Roos, red. br. 44: «Zbog toga se uvijek mora zadržati onaj smisao vjerskih istina što ga je jednom rastumačila sveta majka crkva; nikada se ne smije odstupiti od tog smisla u ime neke tobožnje više spoznaje.» I kako je već citirano: «Tko ne prihvaća cjelokupnu crkvenu predaju, pisanu i nepisanu, neka se isključi.» (Neuner-Roos red. br. 85)
U Neuner-Roos, red. br. 234 čitamo: «Moramo utvrditi u vjeri da izvan apostolske, rimske crkve ne može nitko biti spašen; ona je jedina arka spasenja i svatko tko u nju ne uđe, mora potonuti u potopu.»

Iz ovoga također slijedi: Prema crkvenom nauku sve ostale religije već spadaju u vječno prokletstvo. Velike religije, to su npr. hinduizam, budizam, islam, džinizam, konfučijanizam, judaizam, taoizam. Tu spadaju i svi protestanti, ali i sve ostale konfesije koje nisu katoličke. Uvijek se tvrdi da je na Vatikanskom koncilu ta izjava bila ublažena, ali to je laž, ona nije bila ublažena. Jer je na Vatikanskom koncilu zaključeno sljedeće: «Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu katolička crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ući ili u njoj ostati.» (Neuner-Roos. red. br. 417)

Sada se čovjek treba upitati: Tko od protestanata širom svijeta ne zna za katoličku crkvu? Svi oni znaju za katoličku crkvu. To znači da prethodna izjava pogađa sve ljude osim najviše neka izolirana plemena u Papui Novoj-Gvineji ili u području Amazone, koja stvarno još ništa ne znaju o postojanju neke katoličke crkve. Za sve ostale međutim vrijedi: Po mišljenju crkve oni padaju kao žrtve prokletstva.

Autor: Moris Hoblaj, dipl. teolog i dipl.sociolog

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s