Pojedinac ima malo mogućnosti, prepoznati sebe. Bez iskrene samospoznaje, međutim, promjena na pozitivno, podizanje razine etičko moralnih vrijednosti, nije moguća. A samo onaj čovjek dolazi do samospoznaje, koji istražuje sam sebe, svoje ponašanje, svoj govor i svoja razmišljanja i njihov sadržaj.

Vjera nije vrlina, nije etičko moralna vrijednost sama po sebi, kao što nam neki aspekti crkvenog nauka žele dokazati. Vjera je spoznaja istine, koja sa sobom donosi snagu, da ovu unutarnju spoznaju primjenjujemo, tako što je upotrebljavamo tako dugo dok ova opet ne postane naša životna supstanca. Od naše vjere nema koristi, ako je aktivno ne realiziramo kroz ostvarivanja, doživljavanja, učenja i ispunjavanja.

Crkvene institucije, prije svega Luteranske, su to pojednostavile. Luther je napisao u svom pismu Philippu Melanchtonu : Griješi hrabro, ali vjeruj još hrabrije!- Može li dakle grijeh, jedna od ljudi stvorena negativna energija, biti samo „kroz snagu vjere“ otklonjena, preobražena? O ne!

To može samo Snaga Kristova temeljem aktivnog čišćenja od strane samog čovjeka.

Iz brošure – proročice za današnje vrijeme – Gabriele

Današnje vrijeme zahtijeva preispitivanje našeg karaktera,

da postanemo slobodni kroz vjeru.

Pripremila: Ana Jurić