Javnost je bila podijeljena, ali više je bilo onih koji su ga psovali. U jednom protesnom pismu Tolstoju stajalo je: „Sada si predat anatemi i poslije smrti dopasćeš vječitih muka i izdahnućeš kao pas…prokletstvo tebi… matori đavole.. proklet bio…“ Nazivali su ga i nitkovom, tražeći od vlade da ga strpa u manastir, a neki su mu i prijetili ubistvom.

Autor: BeЛИka

POPOVI I GOSPOD

Lava Nikolajeviča Tolstoja, jednog od najvećih literetnih umova svijeta, Sinod Ruske pravoslavne je 1901.godine eskumiraao. U obrazloženju, između ostalog, stoji da širi lažno učenje koje sablažnjava ljude, uz napomenu da je crkva „pokušavala da ga urazumi“.
U tom dokumentu kaže se i ovo:“U svijetu poznati pisac, po rođenju Rus, po krštenju i vaspitanju pravoslavni, grof Tolstioj, sablažnjen ohološću svoga uma, drsko je ustao na Gospoda i na Hrista i na njegovo sveto dostojanstvo, javno se pred svima odrekao hraniteljice i vaspitačice matere svije, crkve pravoslavne“.


Javnost je bila podijeljena, ali više je bilo onih koji ga psovali. U jednom protesnom pismu Tolstoju stajalo je: „Sada si predat anatemi i poslije smrti dopasćeš vječitih muka i izdahnućeš kao pas…prokletstvo tebi… matori đavole.. proklet bio…“ Nazivali su ga i nitkovom, tražeći od vlade da ga strpa u manastir, a neki su mu i prijetili ubistvom.
Tolstoj je uzvratio još oštrije, najglašavajući da je je savsim tačno da se odrekao „crkve koja sebe naziva pravoslavnom“, ali da se nje nije odrekao zato što je ustao protiv Gospoda, već, naprotiv, zato što je svom dušom želio da mu služi. Onda dodaje:
“Pročitao sam sve što sam mogao o učenju crkve, izučio i kritički izanalizirao dogmatsku teologiju; praktično – strogo se pridržavao, tokom više godina, svih propisa crkve, posteći sve postove i posjećujući sva bogosluženja. I ja sam se uvjerio da je učenje crkve teorijski lukava laž, a praktično skup najgrubljeg praznovjerja i vradžbina koje potpuno prikrivaju sav smisao hrišćanskog učenja.
I ja sam se strvarno odrekao crkve, prestao sam da izvršavam njene odredbe i u zavještanju sam napisao svojim rođacima da ne puste k meni crkvene sluge kad budem umirao i da moje mrtvo tijelo skone što brže, kao što se sklanja svaka odrvratna i nepotrebna stvar, da ne bi smetala živima… Ako se zagrobni život razumije u smislu drugig dolaska Hrista, pakla s vječitim mukama i đavolima, i raja kao stalnog blaženstva, onda je potpuno tačno da ja ne priznajem takav zagrobni život; ali vječni život i naknadu ovdje i svuda, sad i uvijek, priznajem do te mjere da, stojeći prema svvojim godinama na ivici groba, često moram da se prisiljavam da ne poželim tjelesne smrti, to jeste rođenje u novom životu, i vjerujem da svaki dobar postupak povećava istinsko dobro moga vječnog života, a svaki rđav postušak ga smanjuje.
Releno je da odbacujem sve tajne. To je potpuno tačno. Sve tajne smatram niskim, grubim vradžbinama koje nijesu u skladu sa pojmom Boga, a osim toga smatram ih kršenjem pravih zapovijesti Jevanđelja…
Vjerujem u sljedeće: vjerujem u Boga, koga shvatam kao duh, kao ljubav, kao početak svega.Vjerujem da je on u meni i ja u njemu….Vjerujem da je istinsko blago čovjeka u izvršavanju božje volje, njegova je pak volja da ljudi vole jedan drugog i da stoga postupaju jedan sa drugim tako kao što bi željeli da s nima postupaju, kao i što je rečeno u Jevanđelju – da su u tome zakoni i poroci. Vjerujem zbog toga da je smisao života svakog čovjeka samo u posvećivanju ljubavi u sebi…“

(Prema Sabranim djelima Lava Tolstoja, izdanje Prosvete i Rada,1969).

 

Jedna misao o “Javnost je bila podijeljena, ali više je bilo onih koji su ga psovali. U jednom protesnom pismu Tolstoju stajalo je: „Sada si predat anatemi i poslije smrti dopasćeš vječitih muka i izdahnućeš kao pas…prokletstvo tebi… matori đavole.. proklet bio…“ Nazivali su ga i nitkovom, tražeći od vlade da ga strpa u manastir, a neki su mu i prijetili ubistvom.

  1. Zaista mi je iskazana čast i zahvalan sam Stvoritelju neba i zemlje što sam dobio dar da mogu napisati neke riječi o Tolstoju i njegovom poimanju i spoznaji o Bogu.
    Tolstoj je učinio ono što je pisano u Otkrivenju 18:4 i 5.
    ¨I čuo sam jedan drugi glas s neba kako govori: “Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njezinim i da vas ne zadese nevolje njezine! Jer grijesi su se njezini nagomilali do neba i Bog se sjetio nepravednih djela njezinih.¨
    Tolstoj se je uvjerio da su učenje crkve o paklu, čistilištu i raju na nebu demonska laž jer je čitao i poznavao Bibliju gdje jasno u Rimljanima 6:23 piše ¨Jer plaća za grijeh je smrt, a dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega.¨ Da plaća za grijeh je smrt a ne mučenje u paklu koji se u Bibliji nigdje i ne spominje. Bog je ljubav zar bi mogao tako nešto i pomisliti? Bog je svemoguć on sve može ali jedno ne može, on ne može lagati i dao nam je svoju riječ Sveto pismo i ako je nešto napisano onda je to istina, ali ako nečeg nema to može biti kako je kako je Tolstoj napisao laž i vradžbina i kako je napisao apostol Ivan ¨Jer tvoji su trgovci bili velikaši zemaljski i tvojim su vračanjem bili zavedeni svi narodi.¨ Otkrivenje 18:23b. U nadahnutom biblijskom tekstu riječi šeol i haídes (u nekim prijevodima Biblije je lažno napisana riječ pakao) povezuju se sa smrću i umrlima (mrtvi ne znaju ništa), a ne sa životom i živima. Tolstoj je odbacio sve crkvene tajne iz dobrog razloga jer kao što je zapisao prorok Danijel ¨Ali ima Bog na nebu koji je Otkrivatelj tajni¨ Danijel 2:28a, da Tolstoj je iz srca želio služiti Bogu i vjerovao je u Njega i kao što je sam rekao da se nada vječnom životu, pa kakvom životu i gdje ?, pa upravo takvom o kakvom je pisao prorok Izaija 33:24 ¨ I nitko od stanovnika neće reći: “Bolestan sam.” Kako je to napisano u Psalmu 37.29 Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek, kako je to rekao Krist u Mateju 5:5 ¨Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju¨ ili kako je to nadahnuto napisao apostol Ivan u otkrivenju 21:3 i 4 ¨Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. 4 I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.” Dragi čitaoče da li se slažeš da suza nema na nebu suze su samo na zemlji.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s