Najgore batine koje sam ikada dobio bile su kad sam medicinskoj sestri ispričao da me je jedan brat seksualno zloupotrijebio. Bilo mi je devet i pol ili deset. Ona me je prvo istukla a zatim to ispričala bratu. On me je odveo i onda su me dvojica braće tukla i tukla. Bio sam sav u ranama …
Imali smo zajedničko tuširanje; moralo je ući 20 dječaka. Brat (redovnik) se skinuo … i zloupotrijebio je neke dječake pred očima ostalih primoravajući ih da se uzajamno diraju. On me je jednom silovao, bacio me je na svoj krevet i uzeo, rastrgao me je. Krvario sam tako gadno da je medicinska sestra upotrijebila jod, a ja sam urlao od bolova.
Isus, Krist je istina. On je govorio po smislu: Ja i Otac smo jedno (Iv 10,30). Razmislimo još jednom o sljedećim Isusovim riječima: Nemojte misliti da sam došao ukinuti zakon i proroke. Ja nisam došao da ih ukinem već da ih ispunim (Mt 5, 17). U mnogim slučajevima Isus nije ispunio ono što je “Bog” Staroga zavjeta naredio preko proroka Mojsija. Isus se rijetko pozivao na “Boga” u “Mojsijevim knjigama” i to samo indirektno. Štoviše On je govorio: Čuli ste da je bilo rečeno … ali Ja vam kažem … Ili: Čuli ste da je starima bilo rečeno … ali Ja vam kažem … Tko ima uši za slušanje, neka čuje: Isus je rijetko spominjao “Boga” iz “Mojsijevih knjiga”.
Isus se dakle distancirao od te krivotvorene predodžbe Boga, od te krive slike Boga. On je govorio o “Ocu na Nebesima”, o Svome Ocu, o “Bogu, vašem Ocu”. On je govorio iz istine koja je vječna realnost, zakon Nebesa.
Ponetko bi sada mogao prigovoriti da je to što je Bog tada rekao ljudima, vrijedilo za ondašnje čovječanstvo; da danas to više nema nikakvu važnost, da je danas sasvim drukčije. Postavlja se pitanje: Jesu li tadašnji ljudi bili lošiji, dakle jesu li imali mizerniji karakter od današnjeg čovječanstva? U tom pogledu sigurno ne trebamo istraživati kakvi su uistinu bili tadašnji ljudi. Svatko tko ima barem iskricu savjesti, bez analize i na temelju činjenica na str. D32 i d., zna da je današnje čovječanstvo mnogo gore od tadašnjih ljudi. Da to vrijedi i u pogledu njihovog stava prema njihovoj prirodnoj braći i sestrama, životinjama, u prirodi, u laboratorijima znanstvenika itd., dokazuje sudbina životinja.
Mnogi smatraju da su ljudi koji vjeruju u Boga. Upravo oni koji svoju vjeru u Boga pokazuju u crkvama i na državnim prijemima, uspinju se sve više u nadbogove koji ne samo što podnose nego i zagovaraju da se na živim životinjama izvode najokrutiji i najbrutalniji pokusi koji zasjenjuju praksu u “Mojsijevim knjigama”. Rimski kler naravno ne govori o sjenama. On proglašava: “Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju …” Mogu li se npr. plamene lomače u srednjem vijeku smatrati osvjetljivanjem Staroga zavjeta u Novome – i obrnuto, baca li krvavo događanje u srednjem vijeku i otežavajuća promjena koju je iskusilo učenje Isusa Krista tijekom posljednjih 2000 godina, “osvjetljujuće” svjetlo na ono što se u Starome zavjetu dogodilo s Božjom riječi i porukom? Moglo bi se isplatiti da se to pitanje jednom istraži… Kakve bi to snage doista mogle biti danas, zvane još i sile? Ako to ne može biti Bog – jer On je zakon, a taj zakon je ljubav, dobrota, mir i dobro za sve i svakoga – tko je to onda?
Upravo čitam kako Stari zavjet nalazi ispunjenje u Novome, samo s drugim obilježjima, skrojenima za današnje vrijeme. Radi se o zapisu jedne TV-emisije što je bila 2.9.1999. prikazana u “Auslandsjournal” (“Inozemni dnevnik”), ZDF, pod naslovom “Zloupotreba djece u Irskoj”. On će ovdje biti prikazan u odlomcima:
Jedan skandal potresa Irsku. U središtu je Katolička crkva, stup irskoga društva. Tijekom mnogih godina država je povjeravala djecu jednome katoličkom Redu. Danas na otoku vlada veliko zaprepaštenje jer jedan dokumentaran film pokazuje nešto što isprva nitko nije htio vjerovati: Umjesto skrbi – zloupotreba, umjesto ljubavi – nasilje. Nisu samo pojedina – stotine djece je pod zaštitom crkve očigledno doživjelo pakao na Zemlji. Sada se raskida dogovor šutnje; istina ipak izlazi na vidjelo.
Država upućuje Johna Priora u popravni dom jer navodno roditelji zanemaruju svoju obvezu da o njemu skrbe. Dom vodi katolički Red Christian Brothers (Kršćanska braća). Kod njih se djeca trebaju odgajati u vjeri u Boga.
John, danas 54, izvještava da su ga sedam godina seksualno zloupotrebljavala dvojica braće redovnika i jedan katolički svećenik.
Najgore batine koje sam ikada dobio bile su kad sam medicinskoj sestri ispričao da me je jedan brat seksualno zloupotrijebio. Bilo mi je devet i pol ili deset. Ona me je prvo istukla a zatim to ispričala bratu. On me je odveo i onda su me dvojica braće tukla i tukla. Bio sam sav u ranama …
Imali smo zajedničko tuširanje; moralo je ući 20 dječaka. Brat (redovnik) se skinuo … i zloupotrijebio je neke dječake pred očima ostalih primoravajući ih da se uzajamno diraju. On me je jednom silovao, bacio me je na svoj krevet i uzeo, rastrgao me je. Krvario sam tako gadno da je medicinska sestra upotrijebila jod, a ja sam urlao od bolova.
U ožujku 1998. braća [-redovnici] javno su se ispričali za zloupotrebu djece u školskim domovima i zajedno s ostalim redovima uspostavili telefon za pomoć pogođenima. Bilo je preko 8000 poziva, a Crkva je 600 žrtava uputila terapeutima.
1999.: Jedan dokumentaran film optužuje državu i dokazuje da su vlasti već deseticama godina znali za zloupotrebu djece u crkvenim školama i unatoč tome su ih i dalje financirali. Nato vlada osniva istražnu komisiju, obećava izmjene zakona i osigurava 10 milijuna maraka za terapiju žrtava.
John je sada na psihoterapeutskoj obradi. On je u stanju tjeskobe, ne može spavati, ne vjeruje nikome. Skoro su svi odnosi propali, a u zvanju nikada nije nešto postigao.
Terapeut: John pati neprekidno; ima komplekse manje vrijednosti, osjeća se beskorisnim; nema samopouzdanja …
John nije pojedini slučaj. Tisuće djece u Irskoj bilo je dano na čuvanje u katoličke domove socijalne skrbi … John priča o sudbini svoga najboljeg prijatelja, Josepha:
Imao je dugačak kožni remen i njime je Josepha tukao po oba ramena i po glavi. Joseph je pao sa stolice, a brat ga je udarao u svaki dio tijela i potom ga je gazio s tim teškim vojničkim čizmama koja su braća nosila za rad u polju. I on ga je gazio i gazio i gazio dok se Joseph više nije mogao micati. Joseph je izgubio svijest i bio je odvezen u bolnicu. Tamo je umro .To je bilo opće poznato. Oni ovdje kažu da je bila leukemija; ali on nije umro od leukemije.
Glasnogoivornica: Od tada John više ne vjeruje u Boga.
Ovaj izvještaj govori za sebe …
U nedavno izašlom izdanju “Kirche intern” (“Crkva interno”, Austrija) pod naslovom “Seksualna zloupotreba. Samostanska terapija” moglo se pročitati:
Sve češće svećenici i redovnici dolaze pod sumnju da sudjeluju u prekršajima seksualne zloupotrebe. Dovoljan razlog za opata J. A., samostana G., da se aktivira. Još ove godine on želi u samostanu P. urediti psihijatrijski centar za kler, redovnike i pastoralne suradnike.
Moglo bi biti korisno pročitati što kaže “Bog Mojsija” o nečemu ovakvom i sličnom. Ako bi se danas upotrijebio taj stari“zakon“, koji se čak može sada pohvaliti sa stvarno dugom tradicijom, i koji kao dio “Svetog pisma” posjeduje uvažavanje Crkve, tada bi dakle veoma brzo bilo manje dosta ljudi.
Čovjek današnjice ne ogrješuje se samo o pojedinačno, o čovjeka i životinju, nego u globalnoj strategiji protiv ljudi i životinja. On čak smatra da mora poboljšati Božje stvaranje. Okrutni čovjek gospodar zadire na najbrutalniji način u život životinja – ne pošteđuje ni biljni ni životinjski svijet – a ostali, široke mase, gluhi i slijepi od sebičnosti i tupe ravnodušnosti, bez suprotstavljanja prepuštaju izmučena stvorenja njihovoj sudbini. Čovjek postupa slično i sa sebi ravnima.
Današnja svećenička kasta si je svog Boga istesala na isti način kao u Mojsijeva vremena. Samo što današnji “Bog” ne odgovara niti Starom zavjetu, niti je u skladu s Isusovim učenjem. Crkveni dužnosnici su u svim vremenima svog Boga ili svoje Bogove” prilagođivali “vremenu” – čitaj: svojim trenutačnim predodžbama, svojim potrebama i ciljevima. Istinski Bog naprotiv, nije crkveni Bog duha vremena, već nepromjenjivi, Kojeg nas je Isus učio. Crkveni Bog duha vremena je nepostojan i nepouzdan. Tu ne pomaže ništa ni to što se apsolutno formuliranim izjavama hoće simulirati stabilnost. Neistina dakle ne drži vječno, premda se pukotine i rupe na kotlu neistine mogu neko vrijeme za nuždu krpati zakrpom “to su tajne Božje”. Svjetlo istine iznosi sve na vidjelo.
Zašto se crkveni dužnosnici ne drže svojih vlastitih izjava? Kada bi oni dopustili da se stari Zavjet ispuni u Novome sa svim podrobnostima, tada bi bili oni prvi kojima “Bog” iz “Mojsijevih knjiga” dopušta ubijati.
Današnji ljudi – prije svega crkveni vjernici – idu tragom crkvenih glavara koji si proglašavaju promjenjivog “Boga” koji ide dakle u korak s vremenom, takoreći podređenom duhu vremena, kako njihov vrat ne bi dospio u omču Staroga zavjeta koju bi im “Bog” iz “Mojsijevih knjiga” već odavno navukao i zategnuo. Oni dakle trebaju svog duha vremena kojeg nazivaju “Bogom”.
On se prilagođuje fleksibilno zahtjevima što su trenutačno u prvom planu onih na vlasti, kako bi se imalo što je moguće manje teškoća prezentirati ga vjernicima tako da ih se što manje smeta u njihovoj letargiji, sebičnosti i pohlepi za uživanjem. Tada oni rado ostaju u krilu te udobne Crkve koja im preuzima poneku odluku savjesti i isporučuje im u kuću alibi za skandaloznosti različite vrste.
Istinski Vječni je Apsolutni. On je premudri svemirski zakon koji je ljubav. Ponavljam: Bog, ljubav ne kažnjava i ne zlostavlja, On ne proklinje, ne ubija niti umlaćuje. Bog neće niti ljude niti životinje izručiti ljudima. Da je to tako učio nas je Isus. On je živio zakon Svojeg Oca i nama je primjer i uzor.
Naučimo li razumjeti dubinu njegovog učenja i izjavu: Slijedite Me! (Mt 4,19), tada znamo zašto nam je Isus predložio da idemo Njegovim stopama. Htio li nam je Isus time reći da, među ostalim, ne trebamo ići tragom svećeničke kaste koja uči duha vremena, dakle Boga duha vremena koji neizbježno vodi ljude u propast, što nam dokazuje naše današnje vrijeme, naš svijet? I vidovnjak iz Patmosa je to spoznao, jer u Ivanovom Otkrivenju piše: Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da vas ne pogode njezine patnje. (18, 4)
Recimo još jednom jasno i nedvosmisleno: Isus je govorio protiv brutalnih i zvjerskih pogubljenja životinja i protiv ubijanja i umlaćivanja ljudi. Trebali bismo si postavljati pitanja tako dugo dok ne primimo prosvjetljenje i duboko u sebi ne spoznamo zašto je Isus navješćivao drugog Boga od “Boga u Mojsijevim knjigama” i Boga današnjih crkvenih dužnosnika. Ili vjerujemo u više bogova različite kvalitete; u tom slučaju je to filozofija pojedinca kojemu za to nije potrebna crkvena instanca; osim ako mu u tom pogledu nedostaje fantazije, tada je kao “religiozan” član Crkve na pravome mjestu. Ukoliko je Jedini Bog ipak promjenjiv, tada jao onim ljudima koji su se okrenuli od poganske kultne državne Crkve.
Neka se dakle mudro odvagne i promisli sve dobro! Bog nije dao čovjeku samo srce –čiji poticaji često više nisu baš pouzdani zbog gubitka savjesti – već i razum. Preporuča se upotrijebiti ga i ponovo probuditi eventualno dugo nekorištenu sposobnost samostalnog mišljenja.
Da bi se došlo do vlastite jasnoće, dobro je sredstvo postavljati pitanja sebi – ili također i Bogu u iskrenoj molitvi. Jer onaj tko čestito pita može biti vođen.
Nakon 2000 godina vrijeme je da čovjek koji vjeruje u Isusa i želi Ga slijediti, donese odluku: ili ići tragom Isusa, Krista, dakle primjenjivati Njegovo učenje – ili hodati tragom današnjih crkvenih glavara koji u ničemu ne zaostaju za svećeničkom kastom Mojsijevih vremena.
Prorok 15, Glas istine, Božja proročica govori u naše vrijeme /Gabriele/
DAVID 