Isus, Krist, ne visi na križu – On je uskrsnuo!

Izvor fotosa:
files.php-4.jpeg

Ljudi trebaju ostati fiksirani na Njegovu patnju i na Njegovu smrt, a truplo Isusa iz Nazareta treba simbolizirati da On i Njegovo učenje trebaju zauvijek biti ušutkani.

Tko to hoće?
Samo onaj koji je osujetio te planove Krista Božjeg s Njegovim Spasiteljskim činom. No Krist, živi Slobodni Duh, ne visi na križu. On je uskrsnuo. Neposredni sljedbenici i učenici Isusa iz Nazareta živjeli su svjesni Njegova uskrsnuća. Oni su živjeli odano vjerujući u Njegovo obećanje: „U kući Oca moga ima mnogo stanova (…) Idem da vam pripravim mjesto.“ (Ivan, 14, 2) Bilo im je strano moliti Mu se kao truplu na raspelu.

Da je Isus iz Nazareta htio da Mu se mole na križu, zar to ne bi bio rekao učenicima najkasnije kad se nakon Svojeg uskrsnuća ukazao nekima od njih.?

Isus iz Nazareta, Krist Božji, uskrsnuo je. Sto- ga: dolje s mrtvim čovjekom na križu. Skinimo s križa Njegovo učenje!

Isus iz Nazareta učio je nas ljude put povratka kući, u Božje kraljevstvo. Tko dakle hoće Njega, Krista Božjeg, vidjeti razapetog?
Kako je bilo tada? Kako je danas?

U institucionalnim Crkvama prikazuje se raspelo, križ s tijelom izmučenog Isusa iz Nazareta; po poljima i oranicama također su postavljena raspela; papa nosi takozvanu ferulu, štap s raspelom; bezbrojne slike i skulpture u crkvama svećeničke kaste prikazuju Isusa, Krista, na križu kako pati, obliven krvlju, s trnovom krunom na glavi. Fiksiranje na patnje i smrt Isusa iz Nazareta pokazuje se također u brojnim poučcima Katoličke Crkve, kao na primjer „…da cijela snaga pokore teče jedino i samo iz jedne Kristove krvave žrtve koja se neprekidno bez krvi obnavlja na našim oltarima. Jer to je jedan te isti žrtveni dar, i to je isti onaj što ga sada u službi žrtvuju svećenici a koji se tada na križu sam prinio, samo je vid žrtve različit.“ (Neuner/Roos, broj 240)

O ulasku u Nebo slično najavljuje i „Katekizam Katoličke Crkve“:
„Opravdanje nam je zasluženo mukom Krista koji se na križu prinio kao žrtva živa, sveta, Bogu mila, te je njegova krv postala pomirilištem za grijehe svih ljudi.“ (broj 1992)

Ovakvim i sličnim krivim podukama crkveni vjernici su već dugo indoktrinirani tako da ih gotovo nitko ne dovodi u pitanje. Pritom su, kao što je već više puta izloženo, već Božji proroci Starog zavjeta govorili protiv toga kulta žrtvovanja, a Isus iz Nazareta je došao također da ukine žrtve – a ne da se sam učini žrtvom.

Isus iz Nazareta je došao ljude naučavati zakone života i voditi ih životu u Bogu – zašto bi inače On donosio uzvišene pouke Govora na Gori? Da bismo mi ljudi naučili živjeti po njima.

Da su ljudi tada prihvatili Njega i Njegovo učenje, tada ne bi bilo došlo do Njegova brutalnog ubojstva.

Tadašnja svećenička kasta, međutim, oklevetala Ga je i nahuškala lažne svjedoke protiv Njega tako da su Ga napokon predali rimskoj državnoj vlasti da ga raspne – a današnja svećenička kasta Njegovo brutalno mučenje i ubojstvo naziva „žrtva Bogu mila“ i sve to smatra „nužnim za spasenje“, koje je, navodno, sam Bog tako planirao.

Vatikanska Crkva naučava:

„Predajući Svoga sina za naše grijehe Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi.“ (Katekizam Katoličke Crkve, broj 604)
Ili kako je to Kiril iz Aleksandrije sastavio riječima:

„Krist (…) prinio se sam za nas za miomiris Bogu, Ocu.“ (3. pismo Nestoriusu 10)
Bog, Vječni, Otac koji ljubi svu svoju djecu, za Svoj „miomiris“ i kao „naum“ Svoje ljubavi, planirao bi okrutno pogubljenje Svojeg Sina? Nije li to najgore izrugivanje Krista Božjeg i sramotna kleveta Boga ljubavi?

Isus iz Nazareta približio nam je Oca, koji nas ljubi. Sjetimo se samo Njegovih riječi:
„Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima, tko traži, nalazi, i tko kuca, otvorit će mu se. Ili, ima li tko među vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pružio kamen, ili ako bi ga zamolio ribu, pružio zmiju? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više vaš Otac nebeski dati dobra onima koji ga mole?“ (Matej 7, 7-11)

Ovo su jasne, jednostavne riječi koje pokazuju kakav ljubazan Otac je Bog. Zašto Ga onda in- stitucionalna Crkva prikazuje kao Boga kojemu je mila okrutna smrt na križu Njegova Sina? Ne pokazuje li se tu ponovo otac laži?

Vrijeme je da se rehabilitira Isusa, Krista, i Boga, našega vječnog Oca, jer zloupotrebom imena Krista Božjeg izvanjske religije su svoje pre- dodžbe poganskog kulta žrtvovanja, ljudima lažno prikazivale kao Božju volju i često nametale primjenom brutalnog nasilja. Međutim, kult žrtve i kult smrti nemaju nikakve veze s Bogom, Vječnim, i s Isusom, Kristom.

Tekst iz knjige: Rehabilitacija Krista Božje

Autori: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert

Tekst pripremio: Aris Kostadinov