Zašto biskupi i ostalo svećenstvo nikada nije uputilo niti riječ podrške – lijepu riječ – za Dan žena – barem jednom u novijoj povijesti – iako upravo žene u najvećem broju posjećuju crkve?
Silovanja žena
koje počine biskupi i svećenici
(Citat 
iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg, Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert)
Upravo u novije vrijeme učestali su izvještaji o seksualnim zločinima muškaraca svećenika nad ženama. Prema „Der Spiegel“ (br.13/2001.) već početkom milenija postojali su izvještaji iz 23 zemlje svijeta o zločinima prema kojima su katolički biskupi i svećenici silovali redovnice ili druge žene ili ih prijetnjama prisiljavali na seks. Koliki bi mogli biti ti mračni brojevi?
Nisu li to posljedice muško crkvenih poduka koje preziru žene?
Desetljećima se u Saveznoj Republici Njemačkoj smatralo da se supruge „ne mogu silovati“. Do svibnja 1997. bračno silovanje i bračna seksualna prisila nisu bili kažnjivi. Kažnjivi su bili samo izvanbračno silovanje ili prisila. Međutim, tijelo supruge moralo je neograničeno biti na raspolaganju njezinu suprugu – jedna od mnogih posljedica crkvenog nauka da je žena pokorna mužu kao svojoj „glavi“.
Koliko patnje su žene time morale podnositi – ne samo tjelesnog bola nego i duševnu okrutnost, podcjenjivanje i apsolutno poniženje?
S kojim pravom Crkva uopće izgovara riječ „žena“ sve dok svoje crkvene učitelje i crkvene oce koji su naučavali takve nesvete, zapravo zlokobne izjave o ženama, službeno ne proglasi svrgnutima a onima među njima koji su „proglašeni svetima“ ne „oduzme svetost“?
Sve dok papa kao poglavar te institucije ne ukine diskriminaciju žena u crkvenoj povijesti, njegove izjave nisu ništa drugo nego riječi, kada si, na primjer, papa Franjo želi više „ženskog genija“ u prevladavanju globalnih problema, kao u jednoj poruci ženama 22. svibnja 2015. Doslovno: „Neka vaš rad prije svega bude obilježen profesionalnom kompetencijom, bez vlastitih interesa ili površnog aktivizma, nego s velikodušnom predanošću.“
Žene trebaju ostale hrabriti „da na društvenim razinama promiču tankoćutnost, razumijevanje i dijalog, i utjelovljujući milosrđe i nježnost u naš svijet donose pomirenje i jedinstvo. Sve je to dio ’genija žene’, koji je toliko potreban našem društvu.“ (vatican.va)
Budući da je vatikanska Crkva odavna isključila „genij žene“ i osudila ga na šutnju i budući da je odavna suzbijala „profesionalnu kompetenciju“ žene, njezinu „tankoćutnost“ i „razumijevanje“, također i zbog toga je stanje našeg svijeta takvo kakvo je danas.
DAVID 