Osvrt na knjigu milenija -Rehabilitacija Krista Božjeg je kraj „kršćanskih”, odnosno, katoličkih, pravoslavnih, protestanskih i još nekih plagijata !

Zagreb, siječanj 2017.

Moris Hoblaj, dipl. teolog i dipl.sociolog

________________________________

Osvrt na knjigu milenija;

Izdavač: Gabriele – Naklada Riječ, Zagreb 2016

Knjiga “Rehabilitacija Krista Božjeg“ prijevod je njemačkoga izdanja nakladnika „ Gabriele Verlag – Das Wort GmbH-Njemačka. Autori: Martin Kübli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert. „

Autori konstatiraju:

“Kada bi Crkve bile božje njihova djela ne bi bila zločinačka!”

„REHABILITACIJA KRISTA BOŽJEG“

Rehabilitacija Krista Božjeg je kraj „kršćanskih”, odnosno, katoličkih, pravoslavnih, protestanskih i još nekih plagijata !

Rehabilitacija Krista Božjeg temelji se na 1700-toj godišnjoj praksi kršćansko-crkvenih konfesija koja svaka za sebe tvrdi da jedino ona slijedi izvorni nauk Isusa-Krista dok su sve druge manje više krive, heretične i sekte. Autori ove knjige usporedili su nauk najpoznatijih „kršćanskih“ konfesija, prije svega Katoličke i Luterove crkve, te njihovu vjeru i život usporedili s vjerom i životom Isusa- Krista i njegovih neposrednih sljedbenika, prvih kršćana-prakršćana, kako bi provjerili koliko i dali su one uopće kršćanske? Zaključak autora knjige glasi; „Kršćanske konfesije zlorabile su i zlorabe ime Kristovo i ime kršćansko za (ne)kršćanske ciljeve i time su postale kršćanskim plagijatima, odnosno Katoličkom, Pravoslavnom, Luteranovom i drugim crkvama.

Iako sve Crkve tvrde da slijede Krista, one su ipak ne-jedinstvene, neprijateljski raspoložene jedna prema drugoj i rascjepkane po čitavom svijetu na izvanjske religijske tvorevine. Vode ih svećenici i propovjednici koji operiraju više ili manje kultnim poganskim tradicionalnim običajima i ritualima o kojima u izvornom Isusovom učenju i vjeri prvih kršćana nema niti riječi. Stoga je teško zamisliti, konstatiraju autori knjige, da bi svećenstvo i njihove dogmatske religije s katedralama i crkvenim ustanovama imale bilo što zajedničkog s Kristom i Kršćanstvom!?

Odnos Isusa-Krista prema svećenstvu opisan je u Bibliji. U njoj stoji zapisano što je, Isus mislio o tadašnjem i današnjem svećenstvu i rekao im je; Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji ste slični okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakog truleža! Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti, neposluha prema Božjem zakonu… (Mt 23, 27-28):

Zapisano je; „Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima“. (Mt 7,20)

Rezultat rehabilitacije stoga glasi; Stanje ovoga svijeta ne mogu biti plodovi učenja izvornog kršćanstva već nasuprot – ono je posljedica stoljetnoga zloupotrebljavanja imena Isusa-Krista i kršćanstva od strane takozvanih kršćanskih konfesija.

Promatramo li posljednjih 1700 godina plodove takozvanih „kršćanskih“ religija poslije Isusa iz Nazareta – najvećega Božjeg proroka svih vremena, koji je čovječanstvu donio nebesko miroljubivo učenje sadržano u Govor na Gori i najavio Kraljevstvo mira, moramo se složiti s autorima knjige da su ti plodovi više nego porazni. Svijet stoji pred ponorom kao nikad prije. Ratovi, teror i mržnja, organizirani kriminal i gospodarske nevolje zavladali su u mnogim zemljama. Bezbrojnim ljudima uskraćuje se sloboda i životna osnova. Izbjegličke nevolje se stalno povećavaju, uništavaju se životni prostori životinja i biljaka a Zemlja stoji pred klimatskim kolapsom. Autori konstatiraju – to nisu plodovi Kristova izvornog kršćanstva već su to plodovi stoljetnoga zloupotrebljavanja imena Isusa-Krista i kršćanstva od strane takozvanih kršćanskih konfesija i njihove „svećeničke kaste“ u svoje ne-kršćanske svrhe.

Početak zloupotrebe Kristova imena i Kršćanstva konstruirali su arhitekti „kršćanskih“ crkava, crkveni oci, pape, kardinali, biskupi i teolozi koji su redigirali, cenzurirali i krivotvorili rane kršćanske spise u svoju korist. Sve su to saželi u svoju Bibliju i proglasili je čistom božjom riječi a svojim vjernicima zaprijetili; Ako u nju ne vjerujete Bog će vas kazniti vječnim prokletstvom i ognjem.

U opširnim uvodnim prikazima autori iznose najprije poruke Slobodnog Duha kao temelje izvornog učenja Isusa iz Nazareta koje je On posredovao preko svih velikih proroka u povijesti kao i proroka za današnje vrijeme – proročica Gabriele. Vrlo jednostavnim povijesno – analitičkim pristupom sadržaj crkvenih dogmi, dokumenata i metode djelovanja i poslovanja crkvenog klera usporedili su sa izvornim kršćanskim učenjem. Ovom metodom došli su do mnoštva rezultata pretraga kriminalno-zlokobnog djelovanja „svećeničke kaste“ u ime Isusa Krista i kršćanstva kroz 17 stoljeća. Tako su rezultati djelovanja svih metoda crkvenih „klerikalnih kasti“, koji su neprekidno opterećivali i opterećuju svoje crkve gnjusnim zločinima zlorabeči ime Kristovo i Njegov kršćanski nauk, posebno katoličke, protestantske i (o.a.) pravoslavne, postali vidljivi za svakog čovjeka. Danas ne bi imali poremećeno čovječanstvo, zlostavljanje životinja, uništenje prirode, klimatske katastrofe, milijune gladnih, globalno razaranje života manipulacijom gena, ratove i svakojake terore, da su „klerikalne kaste“ učile svoje vjernike izvornom kršćanstvu a i same to živjele.

Povijesna uloga „svećeničke kaste“ svih religija i u sva vremena, sastojala se i sastoji u iskrivljavanju nauke, u proganjanju i ubijanju istinskih Božjih proroka, Isusa-Krista sina Božjeg Otkupitelja svih ljudi i duša, kao i svih velikih žena i muškaraca poslije Njega.

“Svećeničke kaste” su u ulozi pismo-znanaca, farizeja crkvenih otaca, papa, kardinala, teologa i biskupa, svojim namjernim lažnim tumačenjima svetih knjiga i krivom interpretacijom Božjih zakona oklevetali proroke, Isusa Krista i velike žene i muškarce poslije Njega za “krivovjerje” i tako nahuškali narod da ih preda vlastima sa zahtjevom da ih se ubije kao bogohulne. Budući da “svećeničke kaste“ svoje zločinačko i anti-kršćansko djelovanje do današnjeg dana nisu prepoznale približio se dan kada će se ispuniti biblijska riječ; “Bog neda svoje ismijavati”. To jest, došlo je vrijeme da se rehabilitiraju svi proroci, Isus, Krist i veliki muževi i žene iza Isusa, Krista i ime kršćansko, kako bi se omogućilo čovječanstvu i dušama pristup istini o životu i učenju svih proroka i Isusa Krista, a u svrhu njihovog povratka u vječnu domovinu iz koje svi mi potječemo.

Kristov nauk glasi; „Ti si hram Duha Svetog“ – dakle, Bog, Svevišnji i naš Otac prebiva u svakome od nas i stoga Bogu nisu potrebni nikakvi namjesnici, posrednici i sakramenti da bi stupio u komunikaciju sa svojim djetetom!

Isus je rekao; “Ti si hram Duha Svetog”, ali pri tome nije mislio na utemeljenje Katoličke, Pravoslavne ili Luteranske religije kojima bi darovao duhovnu i vanjsko vidljivu organizaciju-crkvu, koja bi ga zastupala u ovom svijetu s katedralama, hramovima i dubioznim ustanovama, da bi u njima čuvala svoju vlast, bogatstvo, a njezino svećenstvo vodilo raskošan i razvratan život u Božje i Kristovo ime na račun siromašnog puka. On je riječima “Ti si hram Duha Svetog”, naznačio unutarnju religiju srca s kojom svaki čovjek može s Bogom doći bez posredništva u komunikaciju. Autori su sigurni da, sve ovo što danas postoji i vidljivo je u crkvenim religijama djelo je anti-kršćansko usmjerene „svećeničke kaste“, koja s Kristom i Kršćanstvom gotovo da nema ništa zajedničkog.

Isus je učio i živio zakone – Slobodnog univerzalnoga Duha – naime, univerzalne i vječne zakone – ljubavi i slobode koji su sadržani u Deset zapovjedi i Isusovom Govoru na Gori!

Stoga za autore ove knjige nije moguće slijediti Krista i istovremeno ciljeve funkcionera „crkvenih religija“ i njenih institucija koje, dokazano, u pismu i u praksi gaze nogama principe slobode i ravnopravnosti među ljudima (na primjer među spolovima i drugačije mislećima). Slijediti Krista i biti za takozvani pravedni rat, biti protiv osnovnih ustavnih prava djece i odraslih koja su zagarantirana svim ljudima – s kršćanstvom je nespojivo. Malo je poznato da Katolička crkva do danas nije potpisala UN-ovu povelju ljudskih prava – zašto ne!? Da je kršćanska, morala bi je potpisati! Isus je bio pacifist a crkve do danas zagovaraju pravedne ratove i održavaju vojne vikarijate i blagoslivljaju oružje. Crkve propovijedaju da slijede Isusa, Krista ali istovremeno tvrde da je život po principima sažetim u Isusovom Govoru na Gori utopija. Drugim riječima crkve su GA proglasile utopistom.

Isus je u svoje vrijeme svojim učenicama, učenicima i apostolima rekao po smislu; Sada ne možete sve razumjeti no ja ću vam poslati Duha tješitelja koji će čovječanstvo uvesti u svu istinu kada dođe za to vrijeme …

Za autore knjige to se vrijeme ispunjava u ovo naše vrijeme. Krist je preko proročke riječi, točnije, preko proroka za današnje vrijeme poslao Duha tješitelja koji čovječanstvo uvodi u svu istinu. Duh tješitelj je već započeo rehabilitaciju Očevoga i Kristova imena kako bi svim ljudima omogućio pristup izvornom učenju koje je Isus živio i naučavao u svoje vrijeme. Tješitelj je došao pojavom zrake treće Božje osnovne snage, Božanske Mudrosti, koja već 40 godina vodi ljude u istinu. No, da bi ljudi mogli doći do te istine potrebno je čovječanstvu otkriti zloupotrebe Isusovog i kršćanskog imena u čije ime se pljačkalo, ubijalo, varalo i lagalo. Zraka Mudrosti, čija je zadaća širiti izvorno učenje Isusa Krista utjelovljena je u osobi jedne žene, imenom Gabriele, koju Krist naziva svojom proročicom. Preko nje Otac, Krist i Duhovni svijet objavljuju neposredno poruke iz Božjeg kraljevstva za sve ljude već 40 godina.

“Svećenička kasta” se ne mijenja – iste metode, ista odjeća i ono najpodlije, isti nauk koji glasi; Bog je daleko, Bog je strog i kažnjava vječnim ognjem sve koji se ne pokoravaju svećenstvu i crkvama.

Dogme, onako kako su one definirane u službenom udžbeniku Katoličke crkve „Vjera Crkve“ od Neuner Roos, su nedvojbeno debeli zidovi crkava između Slobodnog Duha i čovječanstva. Najzornije se to vidi u dogmi, na primjer da izvan Katoličke crkve nema spasenja ili da se duša bez vidljivih znakova vjere – tj. sakramenata crkve – ne može spasiti. Osim toga učenja crkava sugeriraju vjernicima da je Isus iz Nazareta naučavao „pravedan rat“. No, Isus je bio pacifist i mirotvorac dok su crkve kroz čitavu svoju povijest vodile i podržavale ratove – autori odgovaraju u čije ime.

Za nadbiskupa Stepinaca se kaže da je bio “duhovni pastir” i katoličkih hrvatskih fašista koji su počinili mnogo zvjerskih zločina i da je kao takav po rangu visoki crkveni funkcionar mogao s papom i Katoličkom crkvom u Duhu Krista Božjeg napraviti sve da bi spriječio njihove zločine.

Autori knjige vrlo jasno i argumentirano ističu zašto su Crkve bile za fašizam. Pape Pio XI i Pio XII dali su podršku Mussoliniju i španjolskom dikatatoru Francu, Hitlerovoj Njemačkoj i ustaško-katoličkim ustašama u Hrvatskoj iz čisto ovozemaljskih razloga. Osim toga osuđuje se djelovanja papa kao nekršćanska, na primjer Ivana Pavla II, kada je pozivao na “pravedni rat” u BiH kao i na onaj protiv Iraka 1999 godine ta za pomaganje vojnim diktaturama u Brazilu, Čileu, Argentini i Paragvaju u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća.

Antikršćanski stoljetni odnos crkava prema robovlasništvu u ime Krista – kojim su se bavile stoljećima – izdaja je Krista, svojih bližnji i kršćanstva.

Srednjovjekovno crkveno odobravanje, držanje i trgovina robovima je jedan od najočitijih povreda principa Slobodnog univerzalnoga Duha. Nadalje, crkve su organizirale krvave križarske ratove i surađivale u krvavom osvajanju Amerike s križem u ruci misionara. Također na čelu osvajačkih vojski evropskih „kršćanskih“ kolonijalista te u vjersko motiviranom genocidu autohtonoga stanovništva. Nadalje, izdaja Krista i kršćanstva je tradicionalno crkveno preziranje i diskriminacija žena u neprekidnoj seksualnoj zloupotrebi žena, dječaka i djevojčica od strane djela klera i djela vjernika unutar crkve.

Na jedan svojstveni način, dotaknuto je i pitanje odnosa prema životinjama i vegetarijanstvu. Autori napominju da su „prvi prakršćani živjeli vegetarijanski“ i da je korištenje životinja u prehrambene i industrijske svrhe zločin, a lov je rat protiv životinja, a sve to skupa zločin je nad stvaranjem.

Bog Stvoritelj je najavio, odnosno, ponovio skori kraj zloupotrebe Njegovog i kršćanskog imena od postojećih crkvenih organizacija i institucija.

Pogovor je posvećen osudama zloupotrebe Kristova imena originalnom porukom Boga Stvoritelja koju je uputio čovječanstvu preko proročice Gabriele 2005 godine. U poruci ponavlja već više puta izgovorenu kritiku na adresu postojećih crkvenih organizacija i institucija i ponovo moli svoju djecu neka prihvate istinu da On – Bog prebiva u svakom čovjeku, a Njegova snaga u svim životnim oblicima Zemlje i da im stoga nisu potrebni nikakvi posrednici pri obraćanju Njemu – Ocu ljubavi.

Zaključak osvrta na novu knjigu „Rehabilitacija Krista Božjeg“ je taj, da ona nudi sve elemente znanstveno-kritičke analize crkveno kršćanskih konfesija iz kojih može svaki ljubitelj Istine iščitati da su takozvane kršćanske konfesije, prije sviju katolička, (o.a.) pravoslavna i luteranska, kršćanski plagijati ili sekte koje su se odvojile od izvornog kršćanstva.

Dokumentirana je njihova ne-kršćanska sektaška praksa kroz povijest koju potvrđuju njihove dogme i crkveni dekreti kojima su planirali i opravdavali svoje ne-kršćansko, odnosno, anti-kršćansko djelovanje kroz povijest sve do današnjeg dana. Koliko će izneseni stavovi i upozorenja Slobodnog Duha u ovoj knjizi imati utjecaja na opredjeljenje čovječanstva za Univerzalni Duh Slobode ili za ne-kršćansko sektaško djelovanje “svećeničkih kasti” u pojedinim crkvama, mjereno u svjetskim razmjerima, teško je prognozirati. Zasigurno se može već sada reći da je ona već samo svojom pojavom dala neprocjenjivi doprinos za brži razvoj post-crkvene ere, odnosno, izvornog kršćanskog nauka, čiji je cilj ostvarenje Kraljestva mira Na Zemlji u Mesijanskom-Sofijanskom dobu koje je već započelo u znaku ljiljana.