Autor: Aris Kostadinov
Reakcija na članak: “Postoje li danas proroci u crkvi?”
http://nezavisni.hr/postoje-li-danas-proroci-u-crkvi/
Proroci nikada nisu bili niti u jednoj crkvi jer su oduvijek osuđivali djelovanje crkve.
Kao i u sva vremena crkva je uvijek odbacivala proročku (Božju) riječ, jer je Božja riječ kroz proročka usta upozoravala narod na crkvene krivotvorine.
Danas gotovo sve crkve tvrde da više neće biti proroka želeći sačuvati svoj visoki položaj.
Ipak, Bogu se ne mogu zatvorit usta i on već 35 godina govori kroz svoju proročicu Gabriele.
Nekoliko citata iz knjige: Martin Kibli
“Riječ proroka se ispunjava – Od Abrahama do Gabriele”
U svim kulturama i u svim vremenima Bog je slao Svoje glasnike da bi ljude vodio pravednosti i miru, i odvratio ih od nasilja i okrutnosti.
No u svim kulturama događalo se slično: Nositelji Božje riječi bili su proganjani, protjerivani i često ubijani. Učenje – riječ Vječnoga – bila je potisnuta ili iskrivljena, djelomično izokrenuta do neprepoznatljivosti i upletena u vladajuće svećeničke kultne hijerarhije.
Poganstvo se kockalo za Kristovu odjeću, da bi se stoljećima kasnije njome sâmo zaogrnulo, i to u liku Pontifeksa Maksimusa, rimskog boga cara koji je ponovo nastao u papinstvu. Institucije uzimaju riječ „kršćanski“ i njome zaodijevaju habitus kulta koji potječe iz poganstva.
Riječi Božjih proroka unose se kao ukrasne zavjese u zbrku dogmi i vjerskih pravila i izlože se kao mamac za duše kako bi se duševno osiromašene i spiritualno izgladnjele pristaše držale zarobljene u mreži institucija. Moćnici vode narode na kićenom povodcu svećeničkih religija u nadi da će religiozna manipulacija učiniti ljude poslušnima i u političkom zbivanju, tako da će oni poput leminga slijediti duh vremena i pasti u jamu.
Sam Isus govorio je nerazumnim farizejima Svog doba: (Iv 8,43-45)
„Zašto ne razumijete govora Moga? Jer niste kadri slušati Moju riječ! Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju svoga oca. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. Meni ne vjerujete, jer vam objavljujem istinu.“
Nijedan prorok nije osnovao izvanjsku religiju kojom se ljudi vežu na rituale, dogme i vjerska pravila. Slobodni Duh, koji je jedinstvo sveg života, nije preko proroka postavio ni posrednike preko kojih bi se vodila komunikacija s Njegovom djecom stvaranja.
Zašto nas je Isus iz Nazareta u Očenašu učio neposrednom povezivanju s Bogom, kojeg smijemo osloviti kao Oca, i zašto crkve naučavaju suprotno tome tako što svećenike uguravaju kao posrednike između Boga i Njegova djeteta?
Svećeničke religije međutim same su se ustoličile kako bi ljude vezale za sebe i za svoje kultove. One su podigle kamene kuće i postavile svoje kumire čijim se kipovima oni i njihovi sljedbenici trebaju moliti. Do dana današnjeg ljudi kleče pred takozvanim svecima, premda je riječ istinskih Božjih proroka u svim vremenima javno osuđivala idolopoklonstvo. O tome još jedna riječ Božja preko Izaije: (57,13)
„Kad počneš vikati za pomoć, nek te izbave tvoji kipovi, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u Me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru Moju.“
U svećeničkim religijama tada kao i danas majstori ceremonije klanjaju se svojim kumirima koje su sami stvorili. Dozivaju Boga svojim govorima poput vergla u kojima zazivaju tajnu i traže da im narod, od kojeg se namjerno ističu skupocjenim ruhom, puno plati za njihova tajnom okruženog boga i njegova idolopoklonstva. Oni nastoje proširiti i umnožiti svoje prebende. Njihov pašnjak je narod koji kultne postupke – skupa s njihovim okultnim svećenicima – prihvaća voljan platiti ne ispitujući ih i ne provjeravajući istinitost njihova sadržaja u svjetlu istinskih Božjih proroka.
Evangelički teolog i crkveni povjesničar Walter Nigg u svojoj knjizi „Proročanski mislioci. Ne gasite duh!“ opisuje svećenika kao prirodnog neprijatelja proroka. Ako dakle preko istinskoga Božjeg proroka govori Bog, a svećenik je prirodni neprijatelj proroka, kome onda služi svećenik?
To su bili svećenici tadašnjeg soja koji su Isusa doveli na križ. To su bili svećenici koji su Stjepana dali Rimljanima da ga kamenuju. To su uvijek bili kultni svećenici koji su postupali protiv Božje riječi. Da, a zašto je to bilo tako?
DAVID 