Kolumna Josipa Supića
Glas Koncila broj 37 od 11.rujna 2016. donosi dva povezana priloga: komentar urednika Ivana 
Miklenića i pun tekst propovjedi biskupa Košića u Ludbregu dana 4.rujna 2016.
Naslov Miklenićeva komentara ispisan je istaknutom crvenom bojom: »Nečuveno uplitanje u unutarcrkveni život«
Komentar urednika Miklenića je osvrt na vijest i komentar propovjedi Biskupa Košića što ga je Jutarnji list objavio u ponedjeljak 5. rujna pod naslovom »Politička propovijed na misi« i s, naglašava urednik Miklenić, velikim podnaslovom »Košić neizravno pozvao vjernike da ne glasuju za Milanovića i SDP.«
Urednik Miklenić opisao je komentar Jutarnjega lista kao »više nego sramotno postupanje prema sisačkomu biskupu Vladi Košiću i njegovoj homiliji« i istaknuo kako bi »tako žestok i tendenciozan napad na biskupa Košića i njegove riječi mogao biti razumljiv jedino da dolazi od entuzijastičnih i indoktriniranih aktivista SDP-a, a nikako ne od novinara, koji – da bi nosili to časno ime profesionalnoga zanimanja – moraju ostati puno, puno više nepristrani i objektivni.«
Komentar urednika Miklenića, a još više propovijed biskupa Košića otvaraju veoma širok krug tema o ulozi i položaju Crkve u društvu i državi; zadivljuje, međutim, način na koji gospodin Miklenić isključuje propitkivanje te uloge i toga položaja, opisujući jedno benigno i, po svemu sudeći, istinito opisivanje nečega što se je dogodilo, kao »očiti primjer novinarstva kao društveno – političkoga djelovanja svojstvenoga komunističkomu razdoblju.«
Citira urednik Miklenić prvu rečenicu vijesti-komentara iz Jutarnjega lista: »Predvodeći misno slavlje u Ludbregu, kontroverzni sisački biskup Vlado Košić jučer je iskoristio svoju poziciju za oltarom kako bi vjernicima dao jasne naputke za koga trebaju glasati na parlamentarnim izborima sljedeće nedjelje.«
Prvo, okomio se je urednik na uporabu riječi »kontroverzni«.[ »Nije profesionalno niti je etički dopustivo da novinarka legalnoga i legitimnoga biskupa Košića etiketira oznakom »kontroverzni«.] Nastavlja i zaključuje urednik: »(Novinarka) ima pravo ne slagati se s biskupovim stajalištima, ali nema pravo iz svoga ideološkoga svjetonazora ikoga etiketirati zato što ne misli kao ona. Tako su bez ikakve odgovornosti postupali novinari u komunizmu prema političkim i ideološkim neistomišljenicima.«
Ništa manje nego topovskom paljbom na vrapca! Za legalnoga i legitimnoga biskupa reći da je kontroverzni! Zaista nečuveno: pravi je to refleks komunističkoga etiketiranja političkoga i ideološkoga neistomišljenika!
Glavni urednik ovdje podmeće neupućenima ili zaista ne zna značenje riječi »kontroverzni«. Vjerujem da je u pitanju ono prvo; ipak za svaku sigurnost želim uredniku pomoći ukoliko mu doista nije poznato značenje riječi kontroverzni:
Pridjev kontroverzni je nastao od latinske imenice controversia, ae, f. (contra-verto). Prema Hrvatsko-latinskome rječniku autora Mirka Divkovića (Zagreb 1900.) ta riječ znači: raspra, pravda, napose: parba, parnica ili učena prepirka. Pridjev contraversus, (contra-verto) znači: o čemu se jošte prepiru, prijeporan.
Controverse (Larousse) (1) i Controversy (Webster) (2)
(1) Discussion suivie sur une question, motivée par des opinions ou des interprétations divergentes : Controverse scientifique.
Art de discuter les questions religieuses ; traité où est élaboré et enseigné cet art.
(2) argument that involves many people who strongly disagree about something : strong disagreement about something among a large group of people.
Može li se u ovim odrednicama razabrati makar minimalni udar na dostojanstvo legitimnoga i legalnoga biskupa? Treba li ikoga podsjećati na njegovo bratimljenje sa osuđenim ratnim zločincem?
Jednostavno: u svome javnome djelovanju biskup Košić je veoma kontroverzna osoba: u stalnome je sukobu sa velikim dijelom javnosti.
Optuživati novinarku Jutarnjega lista za uporabu riječi kontroverzno uz ime biskupa Košića nije ni ljudski ni moralno dopustivo; poglavito je to protivno novinarskoj kolegijalnosti.
Još žešću paljbu usmjeruje glavni urednik na novinarku zbog toga, kako kaže, što je iznijela neistinu, čisti falsifikat, navodeći da je biskup Košić „dao jasne naputke za koga treba glasati“; čitatelja upućuje, pri tome, da pročita izvornu biskupovu homiliju i tako se uvjeri kako biskup Košić niti jednim slovom nije sugerirao vjernicima kojoj stranci, koaliciji ili listi trebaju dati svoj glasna izborima. Dodao je i malo pljuvačke na novinarku, tvrdeći da ona ne samo što »ni približno istinito ne informira svoje čitatelje, nego im podvaljuje evidentnu neistinu«. Ne izostaje, naravno ni kvalifikacija novinarke. Kaže, naime, komentator Miklenić: »Budući da je pri tom više nego očito čije ona zastupa interese, nameće se pitanje: nije li to očit primjer novinarstva kao društveno-političkoga djelovanja u komunističkomu razdoblju«.
Znači, novinarka je društveno-politički radnik komunizma; korak dalje se može reći da je opasna osoba, jer se zna čije interese zastupa. Koji su to interesi zna, naravno on, glavni urednik Glasa koncila. Ako me osjećaji ne varaju, to je ozbiljna optužba na račun osobnoga i profesionalnoga integriteta novinarke, ali je i denuncijacija!
Točno je: biskup Košić nije dao naputak za koga glasati, ali je dao naputak za koga Ne glasati; novinarka je samo to i napisala: „Košić neizravno pozvao vjernike da ne glasuju za Milanovića i SDP“.
Izgleda da urednik Miklenić zaista misli da javnost čine samo ovce iz stada kojemu i sam pripada; osim toga ponovio je nešto što je odavno poznato: Crkva se nikako ne može otresti komunizma. Jasno je i zašto: teško se je odreći vlastita djeteta, a komunizam je njezino, makar i ne željeno, dijete.
Spominjati Doktrinalnu notu i njome pravdati Košićev postupak je bacanje prašine u oči. Što laici mislili o toj noti, a teško je reći koliko je i da li je uopće poznaju, znaju da nije pisana u svrhu predizborne promidžbe; Košićeva homilija je upravo to: vulgarna predizborna propaganda sa propovjedaonice pred masom vjernika.
Dodatak:
Na gore napisan tekst dodajem misao kardinala, kasnijega pape, Josepha Ratzingera: „ Intelektualci su slijepi ondje gdje je riječ o njihovim zamišljajima. Stoga su se i mogli odreći svakog realizma te se i dalje boriti za jedan sustav čija obećanja ne mogu biti ispunjena. Pri tom su si pomogli bijegom u ono što je mitološko“.
Citirana misao je točna i može se, ali i mora, primijeniti na intelektualce svih zatvorenih sustava; kršćanstvo i nije drugo nego također zatvoreni sustav koji jednostavno ograničava ljude i njihovu slobodu.
Fini, učeni gospodin, kardinal i papa Ratzinger, to nije shvatio: zaslijepljen dubokom vjerom, kojoj je posvetio svoju veoma visoku inteligenciju, nije vidio da je svijet njegovih ideja nerealan, nije vidio ili nije želio shvatiti suvremenost i slobodu koju je donijela. Želio je vratiti stari sjaj Crkvi, obnoviti njezinu ulogu u društvu, nametnuti je društvu kao regulatora i kontrolora odnosa među ljudima. Zato je, na zaprepaštenje liberalnih mislilaca i općenito ljudi naviklih na slobodu, napisao Doktrinalnu notu. Nota vraća Crkvu u predkoncilsko vrijeme i postigla je efekte suprotne očekivanjima njezina autora: masovno napuštanje Crkve u zemljama sa liberalnom tradicijom. Nota sa svojim naputcima vjernicima znači izravno uplitanje u društvene odnose, u odnose građana prema državi. Pokret U ime obitelji kao i istupi biskupa Košića su upravo odraz Doktrinalne note.
Zagreb, na dan izbora, na 15. godišnjicu dana u kojemu je ekstremizam jedne druge, po Abrahamu sestrinske religije, pokazao lice zla, 11. rujna 2016.
DAVID 