Kolumna Josipa Supića
Zagreb, 06.09.2016.
Bura nakon mise u Ludbregu. Tako Jutarnji list povodom propovijedi biskupa Košića dana 4. rujna.
Buru ne vidim i ne osjećam. Jutarnji donosi opis zbivanja; to nije bura. Bura bi bila kada bi se javno demonstriralo, kada bi se čuli intelektualci u svim medijima, kada bi Etičko povjerenstvo, kojemu je na čelu predsjednik Akademije, javno upozorilo na neprimjereno korištenje propovjedaonice, kada bi se javilo tijelo koje je čuvar Ustava i dostojanstva Republike, Ustavni sud. Naprotiv – u javnosti muk. A zapravo muk traje godinama: je li itko u Hrvatskoj javno reagirao kada je krajem 2002. godine objavljena Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu. Notu je osobno napisao tadašnji kardinal, kasniji papa Joseph Ratzinger, a odobrio tadašnji papa Ivan Pavao II. Je li itko zapazio da ta Nota nije ništa drugo nego obična replika instrukcija koje su partijski ideološki prvaci upućivali članstvu partije i koja su obvezivale to članstvo. Je li itko pomislio kako Nota stremi unificiranju misli i pranju mozga. Je li se itko sjetio kako je Milovan Đilas, dok je bio na čelu Ideološke komisije Partije, odgovorio na pitanje zašto se partijsko glasilo Borba tiska na samo 4 stranice? Odgovorio je da je to dovoljno da Partija kaže narodu što treba činiti.
Joseph Ratzinger je kao papa Benedikt XVI. i dopunio svoju Notu, rekavši vatikanskom kleru dana 21. prosinca 2002.: „ Crkva mora poduzeti sve što može kako bi postigla uvjerljivost koja se zatim može pretočiti u političku akciju.“
Crkva mora, znači, poduzeti sve, pa i političku akciju! A što ćemo sada sa sekularnošću proglašenom jednom od temelja Ustava.
Ja sam skromno na facebooku ocijenio biskupa Košića pastirom koji smatra da vodi stado glupih ovaca. On je ipak i samo izvršilac instrukcija: grub i zločest, čak i bez kućnoga odgoja, ali ipak samo poslušan izvršilac uputa iz Doktrinalne note, koju su potpisali prvaci Katoličke Crkve, oni koji se službeno nazivaju Crkveno učiteljstvo.
DAVID 