Kolumna
Dipl. teolog i sociolog, Moris Hoblaj
________________________________________________________________________________________
Žene su danas neposlušne i uporno traže jednakost!
One su drugotne, dok su muškarci prvotni!’
Prof. Ivica Raguž, Glas Koncila, Zagreb, 12.8.2016
________________________________________________________________________________________
Profesor fundamentalne teologije Ivica Raguž i crkveni službeni organ Katoličke crkve Glas Koncila objavili su članak; ‘Žene su danas neposlušne i uporno traže jednakost! One su drugotne, dok su muškarci prvotni!‘ Takve izjave su diskriminirajuće i netolerantne prema ženama i stoga nekršćanske, protuustavne i kažnjive. Glas Koncila, kao organ Katoličke crkve ovim člankom ukazuje i na činjenicu da crkva još uvijek, iako bi po Evanđelju i Ustavu to trebala, ne priznaje od Boga dana internacionalna i nacionalna neupitna ljudska prava o jednakosti i ravnopravnosti žena i muškaraca. Ali to nije sve, ona putem svojeg predstavnika prof. Ivice Raguža i svojeg službenog organa Glasa Koncila, kao “neupitna moralna instancija“ i „autentična pronositeljica duhovnih kršćanskih ideja” u Hrvatskoj, ovim stavom zlorabi Kristovo ime naučavajuči svoje vjernike suprotno Njemu i izvornom kršćanstvu. Ovim se stavom ona, Crkva, iako indirektno i prikriveno pod ogrtačem religijske slobode mišljenja javno očituje – da ne poštuje Evanđelje i državno pravno i ustavno uređenje Republike Hrvatske! Ona, Crkva, drsko, bahato i nezahvalno ne prihvaća djelove Ustava RH, koji im omogućavaju, također i s udjelom žena koje diskriminiraju, njihovo djelovanje i natprosječni luksuzni život.
Biblija; „Na svoju sliku i priliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“(Post 1, 27).
Katolička crkva naglašava da je Bog prvo stvorio Adama, a da je Evu oblikovao iz Adamova rebra, jer tako stoji u Bibliji koju ona, Crkva, drži za autentičnu riječ Božju, neke vrste faksa iz Neba. Međutim, u toj istoj Bibliji nalazi se i drugi izvještaj o stvaranju čovjeka: „Na svoju sliku i priliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1, 27). No, zašto Katolička crkva uči i ponavlja preko prof. Ivice Raguža i Glasa Koncila onu drugu priču, naime da je Bog stvorio Evu iz Adamova rebra, odnosno ženu stvorio iz muškarca kao drugotnu – ostati će i nadalje jedno od najskrivenijh crkvenih “otajstava”!? Ipak je pri tome pitanje za nju i njezine službene organe i profesore teologije neizbježno; Koji je sada tekst od Boga?, onaj da je Eva iz rebra Adamova ili onaj; „Na svoju sliku i priliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Budući da u Bibliji stoji; Bog je nepromjenljiv – može biti samo jedna istina! Neka svaki sam odluči koja je to od ovih dviju?!
Isus iz Nazareta nije bio „dijete Svojeg vremena“ – niti je slijedio duh vremena! On je živio kao duhovni revolucionar koji je utjelovljivao božanske principe, kojima pripada i jednakost.
Upitno je i to zašto je teolozima Katoličke crkve i njoj samoj, Crkvi, kao instituciji, usprkos nekih jasnih zapisa u Bibliji, promaklo da Isus iz Nazareta nije bio „dijete Svojeg vremena“ niti je slijedio duh vremena. On je živio kao duhovni revolucionar koji je utjelovljivao i živio božanske principe, kojima pripada i jednakost između žene i muškarca. Upitno je također i to zašto Katolička crkva usprkos boljeg znanja šuti o Isusu Kristu koji nije pravio niti pravi razlike među ljudima i o onome Isusu koji je ljubio sve bez razlike na spol i zašto ona, Crkva, već stolječima umjesto ravnopravnosti među spolovima, zlorabeći Isusovo Kristovo ime uči i čini suprotno, naime diskriminira, prezire, ponižava, ugnjetava i iskorištava žene?
Legitimno bi bilo stoga očekivati da nakon ovog protuustavnog i nekršćanskog iskoraka prof. Ivica Raguž, Glas Koncila i njihova institucija Katolička Crkva objasne – onoj javnosti koja im omogućuje življenje i djelovanje – u čije se ime i zašto postavlja protiv svoje vlastite Biblije, Isusa Krista, istinskog kršćanstva i neupitnih ljudskih prava i protiv žena, božjih kčeri ravnopravnima s božjim sinovima?
Neka bude – prije svega za mnoge žene – oslobađajuća poruka da je Isus iz Nazareta naučavao i živio jednakost.
Stav Katoličke crkve kojeg je objavio profesor Raguž u Glasu Koncila na temu nejednakosti žene i muškarca može biti stoga samo katolički ali nikako kršćanski, jer Isus nije nikada stavljao muškarce iznad žena, nego je čak za žene kršio tada uobičajeni društveni red. On je govorio sa ženama, svraćao je k ženama, liječio je žene i spašavao im je život. Na primjer, kad su pismoznanci i farizeji k Njemu doveli jednu ženu koju su uhvatili u preljubu i stoga je htjeli kamenovati, On ne samo što je ženu pustio kući nego je još i raskrinkao licemjerstvo muškaraca koji su je optuživali, rekavši: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!“ (Ivan 8.7). Otvorenost Isusa iz Nazareta u ophođenju sa ženama primijetili su i Njegovi učenici i slijedili ga, ali to ne čini papa, crkveno svećenstvo i teolozi Katoličke crkve. Nažalost ni druge tzv. kršćanske religije nisu ništa bolje.
Pavao „apostol“, u poslanici Rimljanima (16,7) bez ustezanja učenicu imenom Junija pretvara u muškarca imenom Junije.
Isto kao što su crkvene institucije i teolozi stoljećima forsirali „upitnu“, (ispravnije je pogrešnu), verziju Evinog stvaranja iz Adamova rebra, one, Crkve, su također zacementirali u glavama svojih vjernika i sliku apostola kao čisto društvo muškaraca. A to uzrokuje već stoljećima velike kriminalne posljedice za žene,. Crkve, otvoreno diskriminraju žene sve do današnjih dana – primjer Glas Koncila i profesor Ivica Raguž – i na taj način označavaju svoju crkvu koja, izgleda, da ne mari kako za ustavne tako niti za božje zakonitosti?
Do danas se kao argument za prikraćivanje prava ženama u Katoličkoj Crkvi navodi da je Isus iz Nazareta imao samo učenike – nikakve učenice. U Katekizmu Katoličke Crkve o tome se kaže da je Isus „izabrao samo muškarce za zbor dvanaestorice apostola“. Premda ti apostoli bez sumnje nisu bili svećenici i pojam „apostol“ se nije upotrebljavao za tu grupu Dvanaestorice, ipak, vatikanska Crkva zloupotrebljava to biblijsko pozivanje učenika za svoje ređenje svećenika i zaključuje: „Upravo zato ređenje žena nije moguće“. (broj 1577).
No, nije nikada bilo upitno da je Isus iz Nazareta oko Sebe imao samo učenike nego i učenice, koje su Ga ozbiljno i dosljedno slijedile. Kako bi se inače moglo objasniti da su prije svega žene ostale vjerne Isusu sve do smrti na križu na Golgoti? Pita se, gdje su onda pod križem bili „jaki“ apostoli? A Petru je zakukurikao i pijetao jer je tri puta zatajio Isusa iz Nazareta. Nisu slučajno žene prve objavile Njegovo uskrsnuće. U Bibliji piše: „Kad se vratiše od groba javiše sve to jedanaestorici i svima ostalim. To bijahu: Marija iz Magdale, Ivana i Marija, Jakovljeva Majka. I ostale žene koje bijahu s njima to isto rekoše apostolima. Ovima su se te riječi učinile kao izmišljotina. I nisu im vjerovali.“ (Luka, 24, 9-11)
U prakršćanstvu žene su sudjelovale još u velikom broju i na različite načine: služile su kao prakršćanske iscjeliteljice, djelovale kao apostolice i kao proročice davale Božju riječ u prakršćanskim zajednicama.
Nije li znakovito, usprkos tome što je Petar zatajio Isusa iz Nazareta i nije vjerovao ženama koje su obavijestile o Njegovu uskrsnuću da njegovi nasljednici na tzv. „Petrovoj stolici“ kao „sv-očevi“ pape još i danas, usprkos boljem znanju da se u učenju Isusovom ne spominje ni jedna jedincata riječ koja bi mogla biti razlogom za ugnjetavanje žena niti za njihovo isključivanje iz bilo koje zadaće, naučavaju suprotno – da su žene drugotne?
Papama, njegovim eminencijama i teolozima sigurno je bilo i jest poznato kako su u prakršćanstvu žene sudjelovale i to u velikom broju i na različite načine: služile su kao prakršćanske iscjeliteljice, djelovale kao apostolice, a kao proročice davale Božju riječ u prakršćanskim zajednicama. No poznato im je i to da žene nisu mogle dugo to izvršavati jer je tijekom prvoga i početkom drugog stoljeća od slobodne zajednice braće i sestara, u kojoj je svatko u svojoj nutrini težio Bogu, sve više i više nastajala izvanjska religija s ritualima i ceremonijama, koja je u mnogom pogledu preuzimala rimske poganske tradicije. Tako je iz slobodne bratsko-sestrinske zajednice ravnopravnih muškaraca i žena nastala patrijarhalna hijerarhija. Na njenom vrhu do danas kao apsolutistički monarh stoji papa u Rimu u tradiciji svojih prethodnika i teologa koji uče o ženama suprotno od Isusovog naučavanja a prikazujući se u javnosti kao Njegov zastupnik i sljedbenik. Učenje Katoličke crkve, ne samo o ženama, ne bazira se na učenju Isusa Krista već na učenju Pavla i njezinih crkvenih otaca i teologa.
Tako Pavao piše u svojim poslanicama o ženama slijedeće;
-
Ako što žele naučiti neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer ne dolikuje ženi da govori na sastanku.“ (1. Korinćanima 14, 33-35)
-
„Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve, – on, Spasitelj svoga tijela! Štoviše, kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka i žene budu u svemu prema svojim muževima!“ (Efežanima 5, 22-24)
No taj isti Pavao piše i ovo, citat;
-
„Dakako svi ste Božji sinovi i kćeri, jer vjerujete u Isusa Krista i povezani ste s njim (…) Nema tu više razlike između Židova i Grka, između robova i slobodnjaka, između muškarca i žene.“ (Galaćanima 3, 26-28)
Ipak, Katolička crkva se odlučila za onog Pavla koji piše o diskriminaciji i ugnjetavanju žena, a ne za onoga koji je pisao o ravnopravnosti. Stoga bi profesor Ivica Raguž i Glas koncila, ako već zauzimaju diskriminirajući stav Pavla prema ženama, morali javnosti objasniti zbog kojeg stava je Pavao postao „svetac“. Onog stava Pavla, koji je zahtijevao ugnjetavanje žena i proklinjao žene da šute Ili onog stava Pavla koji se zalagao za jednakost muškaraca i žena?
No, nema sumnje koji je to bio Pavao, jer odgovor nam daje sama crkvena povijest da je to bio onaj Pavao koji je zahtijevao ugnjetavanje žena i proklinjao žene da šute. Ipak jedno je danas sigurno – nijedna od ovih izjava pripisanih Pavlu koje preziru žene, ne potječu od Isusa iz Nazareta. Ali, nažalost su upravo ta mjesta u Bibliji poslužila bezbrojnim crkvenim papama, „svecima“ ,ocima, eminencijama, ekselencijama, biskupima i svećenicima i Ivici Ragužu da potisnu žene na marginu i ušutkaju ih. Stoga, dok god Katolička crkva zadrži praksu i sva svoja učenja o nejednakosti i diskriminaciji žena biva i ostaje protuustavna i nekršćanska.
Toma Akvinski (1225.-1275.)
„Žena se prema muškarcu odnosi kao nesavršeno i defektno prema savršenome.“ Za njega je žena upravo „promašaj prirode“, jedna vrsta „osakaćenog“, „promašenog“, „neuspjelog muškarca“.
Prema Biblijama raznih institucionalnih Crkava prva žena Eva dopustila je da je „đavao“ zavede na neposlušnost, tako što je kušala zabranjeno voće i dala ga Adamu da pojede. (Post 3) Na osnovi tog poglavlja u Biblijama, Katolička crkva „okrivljuje“ Evu za sve loše što se otada događalo u ovom svijetu. Stalno su drsko tvrdili da bi žene morale ispaštati taj Evin “grijeh“, premda ni Božji proroci ni Krist Božji nisu nikada naučavali tako nešto. Počevši od Pavla, ženu su pod vladavinom Crkve sve više i više prezirali i ugnjetavali.
Crkveni učenjak Tertullian (160.-225.) u svojem spisu „O ženskom nakitu“ pogrdno se izražavao o ženama:
„U bolovima i strahovima moraš rađati, o ženo, moraš se držati muža, on je tvoj gospodar. Ti nisi htjela znati da si Eva? U ovome svijetu još živi Božji pravorijek o tvojem rodu; onda dakle i dalje moraš živjeti svoju krivnju. Ti si đavlu otvorila vrata.“(De Cultu Feminarum, knjiga 1, 1. poglavlje, alineja 1)
„Sveti“ crkveni učitelj Ivan Zlatousti (354.-407.) izdao je ženama čak potpunu zabranu govora:
„Njima [ženama], hoće on [Pavao] reći, nije samo zabranjeno govoriti, nego i u crkvi nešto pitati. Ako međutim one ne smiju pitati, tada im je tim više zabranjeno govoriti. A zašto ih on osuđuje na tako strogu pokornost? Zato što su žene slabe, nestalne i lakoumne. Stoga im on postavlja muškarce za učitelje.“ (Homilija br.37/II o 1. poslanici Korinćanima)
Crkveni učitelj Jeronim (347.-420.) proglašen „svetim“ objašnjava o obitelji:
„Ako se žena ne pokorava svojem mužu, koji je glava, ona je kriva za isti zločin kao i muž koji se ne pokorava svojoj glavi, Kristu.“ (Commentarii in Epistulam ad Titum 2, 5; citat prema Deschner, Ktriž s Crkvom, str.209). Kao alternativa preporuča joj se doživotno djevičanstvo.
Augustin iz Hipona (354.- 430.) do danas štovani kao jedan od najvećih crkvenih otaca, „proglašava ženu manje vrijednim bićem kojeg Bog nije stvorio po svojoj slici i prilici (…) Prema Augustinu ‘prirodnom redu među ljudima odgovara da žene služe muževima.’“ (citat prema Deschner, Križ s Crkvom, str. 209). „Ne nalazim dakle drugu pomoć, za koju je muškarcu stvorena žena, osim one da mu rađa djecu.“ (De Genesi ad litteram 9,5.9)
Toma Akvinski (1225.-1275.) je ipak na vrhu izjava koje preziru žene a koji je proglašen „svetim“, i kao takav uzdignut u zaštitnika svih katoličkih škola i katoličkoga odgoja. Po njegovu mišljenju supruga bi morala biti potčinjena mužu, jer on je glava, a tijelom i dušom savršeniji od nje, tako kaže Toma Akvinski. On je zahtijevao da žena bude pokorna u kućanskom i javnom životu i objavio istine kojih se Katolička crkva drži kao slijepac plota, citati:
„Žena se prema muškarcu odnosi kao nesavršeno i defektno prema savršenome.“ Za njega je žena upravo „promašaj prirode“, jedna vrsta „osakaćenog“, „promašenog“, „neuspjelog muškarca“.
„Žena je po prirodi opskrbljena s manje vrline i dostojanstva od muškarca. Jer uvijek je vrednije časti ono što djeluje od onoga što trpi, kako kaže Augustin“ (Summa Theologia svezak 1, 92; citat prema Deschner, str. 211)
Svi ti „sveci“ katoličke crkve znali su da Isus iz Nazareta nikada nije naučavao da žene trebaju služiti muškarcima? Naprotiv, oni su znali da je On govorio: „Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga“ (Matej 23, 11). Nakon ovog dugotrajnog i nekršćanskog „muško crkvenog domaćinstva“ pitamo se što je ono do današnjeg dana donijelo svijetu? Prije svega ako pitanje ne postavljamo sa stajališta počinitelja, nego sa stajališta žrtava? Nije li nam donijelo u ime Krista i kršćanstva samo bezbrojne ratove, porobljavanje i ugnjetavanje ljudi, uništavanje planete Zemlje, uključujući brutalnost prema životinjama i prirodnim carstvima?
Vrhunac mudrovanja crkvenih teologa; „Ima li žena dušu?“ “…. neće li se kod uskrsnuća tijela zaslužne žene prvo morati pretvoriti u muškarce prije nego uđu u raj”
Neki su crkveni teolozi ozbiljno odgonetali pitanje hoće li žene uopće moći doći na Nebo. U svojem djelu „Križ s Crkvom“ njemački povjesničar Karlheinz Deschner piše:
„Na glas je došao jedan događaj na sinodi u Mâconu (585.) gdje se raspravljalo neće li se kod uskrsnuća tijela zaslužne žene prvo morati pretvoriti u muškarce prije nego uđu u raj (…) Još u ranom 19. stoljeću izlazili su spisi o poznatoj skolastičkoj raspravi (…) ‘Ima li žena dušu?’“ (str. 209). Početkom 13. stoljeća istaknuo se propovjednik križarskog rata i poznati crkveni učitelj Albert Veliki koji je smatrao da se zapravo smiju rađati samo savršeni ljudi, što znači muškarci. Ipak: „Da se ne bi djelo prirode potpuno izjalovilo, oblikuje se žena“. (De animalibus, knjiga 26, pogl. 1 i 2, citat prema Deschner, str.210).
Da stvar bude crkveno “savršena” Albert Veliki proglašen je svetim 1931. godine“, dakle u 20. stoljeću, i on se u vatikanskoj Crkvi smatra zaštitnikom teologa, filozofa i prirodoznanstvenika, dakle profesori dogmatike i fundamentalne teologije kao i urednici crkvenih glasila, odnosno – organa Katoličke crkve – trebali bi ga uvijek „dozivati“ dajući mu prednost pred ostalima kada dajete u javnost svoja mudrovanja o ženama?
„Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih muka!“(Otkrivenje 18, 4)
Tko naučava, kao Katolička crkva i njezini teolozi, profesori i svećenstvo o nejednakosti žene i muškarca tvrdeći da je „Bog tako htio“, ne bi se trebao čuditi ako ljudi sve više i svjesnije slijede riječi Ivana iz Patmosa koji je rekao: „Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih muka!“(Otkrivenje 18, 4, Katolička Biblija)
DAVID 