Moris Hoblaj, teolog i sociolog
Osvrt na proglašenje svetim kardinala Stepinca
Blaženikom i svecem u Katoličkoj crkvi postaje ona osoba čiji život odgovara životu Isusa Krista, a pravo na proglašenje nekoga blaženim ili „svetim“ zadržao je papa osobno, uz prethodnu preporuku komisije koju on sâm imenuje. Iako ga preporuka komisije ni na što ne obvezuje, on je ipak poštuje jer proglasiti nekoga svetim čin je kojim on, „ex catedhra“, navodno obvezuje Zemlju i Nebo na priznavanje i poštivanje i čašćenje novog „sveca“?! Katolička crkva, naime, pod prijetnjom vječnog prokletstva, prisiljava svoje vjernike na prihvaćanje i štovanje novog „sveca“, a Boga Oca, Krista i Duha Svetoga obvezuje na prihvaćanje njegove odluke da ga prihvate u zajedništvo svetih na Nebu. Iz katoličkih dogmi može se iščitati da „sv. otac papa“ na Zemlji, navodno, može dekretom obvezati i Boga na Nebu da kazni svakoga vjernika vječnim prokletstvom u slučaju da ne bi poštivao njegove „ex catedhra“ odluke!!! U dogmi 94, D, nr. 656 stoji zapisano, citat: Mi častimo slike visoko čašćenih apostola, proroka i mučenika i svetih muškaraca, ali i svih svetih. I tko tako ne postupa, na toga će Otac i Sin i Duh sveti izazvati prokletstvo.
U slučaju kardinala Stepinca hrvatski biskupi prave pritisak na papu kako bi ga što prije proglasio „svetim”, no papi Franji ne žuri se nikamo i on čeka?! Jedan od uzroka njegovog usporavanja jest sigurno taj što biskupovanje kardinala Stepinca pripada u razdoblje Drugog svjetskog rata, u kojem je rimski papa Stepincu, kao vojnom biskupu, povjerio duhovnu skrb nad ustaškom vojskom koja je počinila genocid nad nacionalnim manjinama – Srbima, Židovima i Romima.
Do sada je papa sam odlučivao koga će proglasiti svetim, a koga ne, i to usprkos pojedinim i velikim prosvjedima, primjerice, indijanaca kada je proglašavao svetim misionare koji su surađivali s vojskom koja je počinila genocid nad njihovim precima. U slučaju Stepinca, na veliko zaprepaštenje hrvatskog klera, papa čini obrnuto i osvrće na prosvjede Srpske pravoslavne crkve koja kaže da Stepinac nije učinio dovoljno za žrtve terora ustaške vojske, što je kontadiktorno argumentima hrvatskog klera koji tvrdi da Stepinac nije znao sve što je ustaška vojska činila, a ono što i jest znao i mogao, učinio je u stilu jednog „sveca”.
SPC, Židovi, Romi i mnogi humanisti diljem svijeta čude se tvrdnjama hrvatskog klera te se pitaju kako je moguće da Stepinac, kao vojni biskup, nije znao što je činila njemu duhovno povjerena vojska u logorima – te kako je moguće da jedan kandidat za sveca u svoje vrijeme, kao kršćanin i biskup i pro-forma član ustaške vojske, nije više utjecao na vladu NDH u obrani žrtava? Posebno mu se zamjera to što, javnim nastupima i prosvjedima u svijetu, nije u Hrvatskoj i Vatikanu stupio u obranu žrtava. Mnogo govori u prilog tomu da je on to htio, ali nije smio jer je politika Vatikana bila drukčija – koliko drukčija to možete pročitati u knjizi „Kobni papa“, autora Mathiasa Hozbauera, hrvatsko izdanje – Udruge Davida za zaštitu žrtava crkve, Zagreb.
Kako bilo da se pita žrtve, koje je Stepinac mogao spasiti, a nije, o njegovom proglašenju „svetim”? Predpostavljamo da bi one vjerojatno rekle: Stepinac je, kao kršćanin, ipak trebao poduzeti sve, pa i po opasnost svoga života – onako kako se to od jednog ”sveca” očekuje, da bi nam pomogao, i to onako kako ga obvezuje Evanđelje koje je propovijedao.
Papa Franjo sada usporava i, kako bi dobio na vremenu, osniva mješovitu komisiju, najvjerojatnije, u sastavu s kardinalom Josipom Bozanićem i požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, a predviđeni su još mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, povjesničari Jure Krišto i Mario Jareb te članovi SPC-a, Jovan Ćulibrk, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit zagrebački Porfirije, episkop bački Irinej te Darko Tanasković, bivši veleposlanik Srbije u Vatikanu i s nekim drugima koje će imenovati, a od kojih, predpostavlja se, očekuje potvrdu da je život kardinala Stepinca ipak odgovarao životu jednog “sveca”, usprkos opravdanim kritikama.
Teško je za očekivati da će ovoj komisiji i papi životni principi Evanđelja igrati neku veću ulogu, u kojem stoji zapisano da je Isus Krist bio protiv svakog nasilja, upotrebe oružja te mučenja i ubijanja bližnjih i koji je žrtvovao svoj život za bljižnje kada je došao njegov čas. Budu li uzeli Evanđelje u obzir kod odlučivanja onda je teško očekivati odluku u korist Katoličke crkve u Hrvata i to iz razloga jer u Evanđelje stoji zapisana riječ Isusa Krista – samo je jedan svet a to je naš Otac u Nebesima.
DAVID 