Članak 66 Ustava Republike Hrvatske glasi: Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, 
pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. U zakonodavstvu Republike Hrvatske može se pročitati da je vjeronauk, ili njemu alternativni predmet, u hrvatskim školama izborni predmet koji je bio uveden 1991. No, činjenica da je državna vlast vjeronauk za vjernike u školama organizirala po želji religija od kojih je ustavno odvojena i za koje odvaja iz državnog proračuna poveliki iznos, a koji uplaćuju i građani “nevjernici” i vjernici neprivilegiranih religija, odnosno “heretici”, kako ih se neslužbeno apostrofira. Njima je uskraćeno to pravo, odnosno nije im organizirana odgovarajuća alternativna nastava. Javnosti je već poznato da su učenici „nepodobnih“ nezbrinuti za vrijeme vjeronauka i prepušteni sami sebi ili na volju, pretežno “katoličkom” (o.a.) školskom osoblju i to bez dodatnih financija za osoblje i prostor.
Nitko ne zna kako dugo bi to stanje trebalo potrajati! Ali može se i mora iz ponašanja državnih institucija i školskog osoblja zaključiti tako dugo “dok ne dođu pameti”?
Ustav nam daje smjernice i po njima bi se trebalo ravnati u dnevnoj školskoj praksi, ali tako nije i u školstvu! Ako je za povjerovati članku u Jutarnjem listu pod naslovom “ ŠTO S UČENICIMA KOJI NE IDU NA VJERONAUK”, onda se može i mora zaključiti da u hrvatskim školama ustavna prava ne uživaju učenici i djeca “nevjernika” i “neprivilegiranih” državnih religija. Tu tvrdnju potvrđuju nam, iako indirektno, službeni podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) za školsku godinu 2013/2014. U njima stoji da je nastavu vjeronauka pohađalo 304.371 učenika, odnosno 92,29 posto od 329.788 učenika osnovnih škola. U isto je vrijeme za 25.417 učenika (pretpostavlja se, onih iz rubrike “nevjernika” i “heretika”) bilo uskraćeno ustavno pravo po članku 66 Ustava RH na adekvatnu naobrazbu, a to sve zbog vjerskog ili svjetonazorskog uvjerenja! Iz raznih novinskih javljanja zaključujemo slijedeće; umjesto da država preuzme skrb za sve učenike pa i za one “nepodobne”, ona ih za vrijeme vjeronauka nezbrinute prepušta samima sebi na hodnicima ili ulicama na kojima vrebaju različite opasnosti.
Stoga Udruga David u smislu zaštite ustavnosti ovim putem upozorava javnost i odgovarajuće državne institucije na ovo uskraćivanje ustavnih prava učenicima i roditeljima, u daljnjem, građanima, koji nisu na listi privilegiranih državnih vjerskih zajednica ili pripadaju jednoj od vjerskih zajednica koje su na listi “nepodobnih”, odnosno sekti, kako ih se neslužbeno apostrofira. Udruga David upozorava i šalje ujedno ovim putem državnom odvjetništvu zamolbu/prijavu da u skladu svojih dužnosti i po ustavnosti RH ispita ovaj slučaj moguće diskriminacije! Osim toga Udruga David upozorava državno odvjetništvo da ispita zahtjeve mnogih pojedinaca roditelja, ali i nevladinih udruga npr. Centar za građansku hrabrost koja je Ministarstvu uputila zahtjev i upozorenje da se djeci koja ne pohađaju vjeronauk osigura adekvatna nastava sukladno čl. 67 Zakona o odgoju i obrazovanju. Predmet zahtjeva je zašto država to nije ispunila, odnosno, da li se u tom neispunjavanju i u kojoj mjeri spomenutim učenicima uskraćuju ustavna prava?
Udruga David je mišljenja kako se ne može govoriti o skrbi države za učenike tzv. “nepodobnih”, ako je zbrinjavanje njihove djece prepustila školskom osoblju bez da im je za tu zadaću osigurala odgovarajući alternativni nastavni plan kao i potrebna financijska sredstva (osoblje, prostor). Ako su navodi u članku Jutarnjeg lista istiniti, u što se ne sumnja, onda je skrb učenika “nevjernika” i “heretika”, kako se oni neslužbeno nazivaju, demokratska i sekularna država Hrvatska položila u ruke školskog osoblja. Zna se da je ono pretežno tendenciozno vjerski orijentirano, i u mnogim slučajevima (pretpostavka autora) aktivno u svojim vjerskim institucijama i ravna se po svojoj vjerskoj savjesti dogmatskog vjerskog učenja koje je sve drugo samo ne demokratsko i gotovo uvijek naspram “nevjernika“ i “heretika” (drugačije mislećih) netolerantno raspoloženo. Pitanje je također za Državno odvjetništvo koliko je taj stav i praksa državne vlasti i školskog osoblja bila u skladu sa Ustavom RH?
U članku se također spominje i pismo MZOS-u o vršenju protuustavnog pritiska prema (članak 66 Ustava RH) školskog osoblja na gore spomenute učenike i roditelje. Oni ih pritišću da usprkos svojeg uvjerenja prisustvuju vjeronauku…. riječima po smislu; “… da nema i neće biti drugog rješenja, odnosno, da je najbolje za sve da pohađaju vjeronauk”? Ako je ta tvrdnja o pritiscima istinita onda je udruzi David nemoguće pretpostaviti da državne institucije i školsko osoblje nije svjesno protuustavne prakse i da su usprkos teškog prozivanja u javnosti u ovom slučaju odlučili Ustav RH zamijeniti “zakonom jačega i brojnijega”? Ako je to istina onda je to posao Državnog odvjetništva a u krajnjem slučaju Evropskog suda za ljudska prava!
Pozivaju se svi građani, istinski demokrati Hrvatske da učine sve što je moguće u legalnim okvirima zakonodavstva kako bi se u hrvatskim školama ukinulo protuustavno – vjersko misionarenje i indoktriniranje na državni račun i da se uvede nastavni predmet koji bi uvažavao sve različitosti. Udruga David umjesto konfesionalnog vjeronauka predlaže javnosti i državi da umjesto vjeronauka uvede predmet etike ili predmet sličnog imena koji će svi učenici i njihovi roditelji bez razlike na njihov vjerski ili svjetonazorski pogled uvažavati jer bi učili živjeti po pozitivnim zakonima koji su sadržani gotovo u svim religijama a čiji smisao glasi: „Što ne želiš da ti drugi učini to ne učini niti ti njemu!
Za udrugu David;
Moris Hoblaj, diplomirani teolog i sociolog
DAVID 