O katolicizmu hrvatske predsjednice.

Autorica: Mirjana Cupek Hamill

Gospođa predsjednica K.G.Kitarović, nama, građanima Hrvatske daje svakodnevno na znanje da je ona uvjerena katolkinja. Kako svoju izbornu pobjedu može zahvaliti katoličkom sentimentu dijela svogih glasača izgleda da ih je odlučila i dalje uvjeravati u to da nisu pogriješili, i osiguravati tako njihovu daljnju podršku i, što je još važnije, podršku moćne institucije Katoličke crkve kojoj pripadaju.

Ja nemam problema s katoličanstvom naše predsjednice, imam problema s njegovim javnim pokazivanjem. U državi i društvu u kojem niti su svi katolici niti vjernici nego postoji , hvala nebesima, religiozni pluralizam koji uključuje i ateizam, ( a s pluralizmom je, nota bene, predsjedničina bivša stranka od samih svojih početaka imala problema), javno ispovijedanje jedne vjere doima se nepristojno i politički je nekorektno. Jer, kada se ispovijeda s tako visokoga mjesta može nam se sugerirati kao poželjna vrijednost pa će oni koji je ne posjeduju izgledati kao manje vrijedni tj. građani drugoga reda.

“Katolička predsjednica za katoličku državu” zvuči zlokobno i zato, NE HVALA. Religijska pripadnost u sekularnoj državi nije od onih vrijednosti koje bi trebalo specijalno njegovati .Ona je stvar popodnevne razbibrige građana – vjernika pa bi je tako i naša predsjednica trebala shvatiti – kao nešto što se prakticira poslije radnog vremena, u krugu obitelji, prijatelja i istomišljenika i ne ulazi u opis predsjedničkih poslova.

Kao bivša hrvatska ambasadorica u USA i zamjenica glavnog tajnika NATO, naša se predsjednica nesumnjivo upoznala s idejom građanskog društva i sekularne države. Zašto, dakle, ono što je dobro za Bruxelles i Hillary Clinton nije dobro za nas, hrvatske građane? Nama predsjednica priča neku drugu priču – za nas si ona ponosno zapepeljuje čelo i kadi predsjedničke urede. Hoće li nam time reći da istjeruje iz njih nečistu silu ?