Prijedlozi za cjelovito reguliranje prava na priziv savjesti u medicini/ zdravstvenoj djelatnosti

Inicijativa liječnika/-ca za reguliranje priziva savjesti u medicini

i

CESI- Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Poruke Okruglog stola „Priziv savjesti u medicini“, Zagreb, Novinarski dom, 21.01.2015.

Na okruglom stolu Priziv savjesti u medicini (http://www.libela.org/vijesti/5874-live-priziv-savjesti-u-medicini/) predočena je višeslojna dimenzija prava poziva na priziv savjesti u medicini, tj. u djelatnosti zdravstva. Kao pravo koje štiti slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti ono se u medicini najčešće očituje kao pravo na odbijanje činjenja nekih legalnih i standardnih medicinskih postupaka kada su u suprotnosti sa savješću radnika u zdravstvu (liječnika, medicinske sestre, primalje, ljekarnika …), tzv. negativni priziv savjesti. Na drugoj strani, savjest zdravstvenog radnika može mu nalagati činjenje nekih medicinskih postupaka u interesu dobrobiti pacijenta, iako su isti protivni važećim odredbama, propisima ili zakonima, tzv. pozitivni priziv savjesti. Oba priziva savjesti imaju jednaku vrijednost, iako se o pozitivnom prizivu savjesti znatno rjeđe raspravlja i znatno ga se manje potiče i istražuje. Stoga ga i na ovom okruglom stolu tek ovlaš spominjemo, nadajući se prilici da i tom pravu posvetimo više pažnje ( o tome vidjeti npr. Kodeks medicinske etike i deontologije HLK, Zakon o liječništvu, WMA Declaration on Physician Independence and Professinal Freedom, Rancho Mirage, 1986 i Santiago,2005. http://www.wma.net/en/30publications/10policies/20archives/f9/).

U medicini se pretežno raspravlja negativni priziv savjesti (odbijanje činjenja), koji zadnjih desetljeća u svijetu poprima epidemijske razmjere i značajno utječe na provođenje zdravstvene zaštite. Javlja se najčešće u reproduktivnoj medicini, ali i u palijativnoj i preventivnoj medicini, a ima potencijal širenja i na druge segmente. Protokom vremena uočeni su i brojni problemi zbog odbijanja vršenja određenih medicinskih postupaka temeljem nedovoljno jasno definiranog priziva savjesti, koji se nepovoljno odražavaju na dostupnost i kvalitetu standardizirane i legalne zdravstvene zaštite, te na uživanje temeljnih ljudskih prava i posebnih prava pacijenata.

Zaključak ove Inicijative je da se što skorije pravo poziva na priziv savjesti regulira zakonom na način da se uravnoteženo zaštititi pravo zdravstvenih radnika na odbijanje vršenja nekih medicinskih postupaka temeljem priziva savjesti i prava pacijenata kao posebnih prava u području zdravstvene zaštite. Smjernice za donošenje konkretnih zakonskih pravila proizlaze iz konvencijskog prava, brojnih preporuka relevantnih tijela UN i EU, prakse Europskog suda za ljudska prava te postojećih zakonskih normi mnogih drugih europskih država i SAD-a. Kao daljnji putokaz u normiranju mogu poslužiti i deklaracije i smjernice mnogih međunarodnih i nacionalnih stručnih medicinskih društava. Usvajanjem konkretnih zakonskih rješenja bi se, između ostalog, preveniralo i protuzakonito odbijanje izvođenja pobačaja u Hrvatskoj čiji su mnogobrojni i krajnje drastični primjeri već zapaženi u praksi.

U nastavku slijede prijedlozi Inicijative. Upućujemo ih izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, stručnim i staleškim društvima zdravstvenih radnika, civilnim udrugama za prava pacijenata i ljudska prava, državnim tijelima zaduženim za zaštitu i unaprjeđivanje ljudskih prava, zdravstvenim ustanovama, medijima i svim pojedincima i grupama koji su podržali našu Inicijativu.

Nadamo se da ćete ih razmotriti i da će barem djelomično biti korisni za cjelovito reguliranje poziva na priziv savjesti u medicini, kao i za konačno rješavanje aktualnog problema (ne-) dostupnosti zakonitog pobačaja u Hrvatskoj.

I Prijedlozi za zakonsko reguliranje prava na priziv savjesti u medicini/zdravstvu

• Donijeti specijalni Zakon o pravu na priziv savjesti u medicini/zdravstvu, koji će cjelovito i ujednačeno urediti pravo poziva na priziv savjesti u sveukupnoj zdravstvenoj djelatnosti

• Dopuniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, (NN 24/11) i uz njega vezane pravilnike, kojima će se urediti učinkovitost, djelotvornost, jedinstveni sustav standardizirane kvalitete, sigurnost i dostupnost zdravstvene zaštite vezano uz odbijanje obavljanja vršenja nekih standardnih medicinskih postupaka zbog priziva savjesti.

• Dopuniti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o dobrovoljnom zakonskom osiguranju odredbama koje reguliraju prava osiguranika u slučajevima odbijanja pružanja standardne medicinske zdravstvene zaštite zbog priziva savjesti.

• U skladu s gornjim izmijeniti i dopuniti sve podzakonske akte koji eksplicitno uređuju priziv savjesti u medicini/zdravstvu

• U skladu sa novim Zakonom o pravu poziva na priziv savjesti u medicini/zdravstvu dopuniti zakonske i podzakonske akte koji reguliraju dodiplomsku i specijalističku i subspecijalističku edukaciju kadrova u zdravstvu.

• U skladu sa Zakonom o pravu na priziv savjesti u medicini/zdravstvu izmijeniti i dopuniti zakonske i/ili podzakonske akte koji reguliraju licenciranje i re-licenciranje kadrova u zdravstvu.

• U skladu sa Zakonom o pravu poziva na priziv savjesti u medicini/zdravstvu dopuniti uvjete za upis u zdravstvena učilišta, nastavne kurikulume i završne ispite.

II Zakon o prizivu savjesti u medicini/zdravstvu – prijedlog bitnih sadržaja

• Definirati pravo poziva na priziv savjesti u medicini/zdravstvu općenito, zatim negativni (odbijanje činjenja) i pozitivni (činjenje) priziva savjesti

• Naložiti ministru nadležnom za poslove zdravlja da posebnim pravilnikom propiše postupak podnošenja i odobravanja zahtjeva za priznavanje prava na odbijanje vršenja određenih standardnih medicinskih postupaka temeljem priziva savjesti/slično Pravilniku o načinu rada Povjerenstva za civilnu službu (NN 84/03) prema glavi III Postupak odobravanja zahtjeva za civilnu službu u Zakonu o civilnoj službi (NN 25/03)

• Utemeljiti Registar prizivača savjesti u ustanovama i pri Ministarstvu zdravlja, po strukama i specijalnostima, slično Registru nedarovatelja organa ili Registru obveznika civilne službe, i osigurati zaštitu podataka i odrediti iznimke

• Priziv savjesti odobriti samo pojedincima; isključiti pravo institucionalnog priziva za ustanove koje obavljaju javnu zdravstvenu djelatnost (uključujući ljekarničku djelatnost, transfuzijsku medicinu…)

• Isključiti mogućnost selektivnog priziva savjesti za religijski motiviran priziv savjesti (npr. odbijanje vršenja zakonitog pobačaja, a obavljanje izvantjelesne oplodnje, ili odbijanje vršenja zakonitog pobačaja a obavljanje prenatalne dijagnostike bolesti fetusa…)

• U zakonu treba stajati da se u zdravstvenim ustanovama planom zapošljavanja treba osigurati dovoljan broj liječnika/ica koji se ne bi pozivali na priziv savjesti kako se ne bi smanjivala kvaliteta zdravstvenih usluga. Posebni pravilnici ustanova bi trebali propisati na koji način će liječnici/ce koji se pozivaju na priziv savjesti nadoknaditi radne sate.

• Propisati obveze prizivača koji odbija vršiti neki medicinski postupak prema pacijentu kao što nalaže institut informiranog pristanka:

– da ne nameće pacijentu svoj vrijednosni sustav niti sudi o pacijentovim uvjerenjima i odlukama

– da točno informira pacijenta o medicinskom postupku koji on odbija obaviti zbog priziva savjesti: informacije pro i kontra trebaju biti osnovane na znanstvenim spoznajama i postojećim medicinskim standardima, a ne na interpretacijama ili predrasudama prizivača

– da informira pacijenta i o svim drugim mogućim medicinskim postupcima relevantnim za pacijentov problem, i onda kada ih on sam zbog priziva savjesti ne obavlja

– da pacijenta uputi drugom stručnjaku istih kvalifikacija koji će izvršiti medicinski postupak koji prizivač odbija izvršiti zbog priziva savjesti, bez većih neugodnosti za pacijenta (gubitak vremena, daleka putovanja, troškovi)

– ne-diskriminiranje pacijenta po bilo kojoj osnovi, npr. spolu, dobi, bračnom statusu, spolnoj orijentaciji i rodnoj pripadnosti

III Prijedlozi aktivnosti/mjera

• Ovisno o daljnjim trendovima korištenja prava na priziv savjesti u zdravstvu i njegovim implikacijama, razmotriti mogućnost osnivanja konfesionalnih zdravstvenih ustanova u cjelovitom vlasništvu vjerskih zajednica i eventualno im dopustiti institucionalni priziv savjesti temeljem religijskog uvjerenja (prethodno treba temeljito, stručno i odgovorno elaborirati eventualne posljedice na kvalitetu zdravstvene zaštite; postojanje ili nepostojanje interesa pacijenata za medicinu fundiranu na religijskim postavkama i pravne aspekte).

• Spriječiti da kod ev. vlasničkog povezivanja javnih zdravstvenih ustanova i vjerskih zajednica (tzv.merging) ne dođe do nametanja vjerskih pravila medicinskom postupanju, jer se nerijetko sukobljavaju s medicinskim standardima znanstvene medicine (takva negativna iskustva poznata u SAD, treba ih izbjeći)

• Organizirati edukaciju zdravstvenih radnika o pravu na priziv savjesti u medicini

IV Prijedlozi za uređivanje postupka odobravanja zahtjeva za priznavanje prava na odbijanje vršenja određenih legalnih medicinskih postupaka temeljem priziv savjesti – Pravilnik (slično glavi III Postupak odobravanja zahtjeva za civilnu službu u Zakonu o civilnoj službi)

• Tko može/ne može tražiti priznavanje prava na priziv: samo direktni izvršitelji ili i asistenti, nemedicinsko osoblje, šefovi službi?

• Kada: prije početka školovanja, pri zasnivanju radnog odnosa, bilo kada

• Gdje, u kojim ustanovama: javnim, privatnim, javno-privatnim, konfesionalnim (ako ih bude)

• Iz kojih razloga: vjerski, moralno-svjetonazorski,…

• Za koje medicinske postupke se ne može odobriti priziv savjesti (npr. medicinske intervencije kod hitnih stanja koja ugrožavaju život i zdravlje)

• Na koji način se podnosi zahtjev: pismeno (slobodna forma?, formular?), usmeno, telefonom, internetom?

• Obveze prizivača prema pacijentu (vidjeti Ad II)

• Utvrđivanje autentičnosti priziva savjesti (npr. nezavisno Povjerenstvo I stupnja, nezavisno Povjerenstvo II stupnja, upravni spor, slično kao npr. u Pravilniku o načinu rada Povjerenstva za civilnu službu (NN 84/03) prema glavi III Postupak odobravanja zahtjeva za civilnu službu u Zakonu o civilnoj službi (NN 25/03)

• Donošenje rješenja (prvi stupanj), žalba (drugi stupanj), upravni spor…

• Odrediti proceduru povlačenja priziva savjesti

V Što predlažemo učiniti ODMAH za rješavanje problema (ne-)dostupnosti legalnog pobačaja zbog priziva savjesti liječnika

Ministarstvo zdravlja/Ministar zdravlja

I U skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti:

osigurati provođenje mjere zdravstvene zaštite iz čl.16.st.9. (cjelovite…zaštite žena) osigurati realizaciju prava u ostvarivanju zdravstvene zaštite iz čl.21., st. 1 (na jednakost), st.3. (na zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja) i st.6 (na točno informiranje i pouku o svim pitanjima koja se tiču zdravlja pacijenta)

primijeniti posebne ovlasti ministra zdravlja za slučajeve izvanrednih okolnosti-ugroženost ostvarivanja prava pacijenata na redovnu, sveobuhvatnu, kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu, čl.159.

novčano kazniti zdravstvene ustanove koje pacijentima uskraćuju prava iz čl.21., prema čl.192.st.1.

razriješi ravnatelje zdravstvenih ustanova koji … zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obav­ljanju djelatnosti ustanove, u skladu s čl.58.st.2.t.7. i st.3.

II Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

osigurati provođenje zakona i Rješenja Ministarstva iz 1996.( učiniti ga dostupnim javnosti!)

III Osnovati Povjerenstvo za spolno i reproduktivno zdravlje i prava pri Ministarstvu zdravlja koje će implementirati i nadzirati provođenje programa spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u skladu s platformom zacrtanom UN konferencijom o stanovništvu i razvoju, Kairo, 1994 i 4. Konferencijom o ženama, Beijing, 1995, kao i UN Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, NY, 1979. (Hrvatska je prihvatila sve te dokumente)

IV Organizirati brz i prihvatljiv transfer pacijentica drugom stručnjaku koji će obaviti legalni pobačaj i postpobačajnu skrb, uključivo i informiranje o kontracepciji

V Dati na uvid javnosti rješenje kojim je ministarstvo ovlastilo određene zdravstvene ustanove za obavljanje legalnih pobačaja u rujnu 1996.godine

VI Informirati javnost putem web portala Ministarstva zdravlja i pisanih materijala u kojim se zdravstvenim ustanovama obavljaju legalni pobačaji, po kojim zakonskim i medicinskim kriterijima i na koji način

VII Informirati pacijentice na web portalu Ministarstva zdravlja i pisanim materijalima o načinu zaštite njihovih prava „s obzirom na kvalitetu, sadržaj i vrstu zdravstvene usluge koja mu se pruža“, u skladu s čl. 22.st.4.,5.,6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zaštiti prava pacijenata (pritužba ravnatelju, komori, ministarstvu, do suda)

VIII Poboljšati sustav prijavljivanja pobačaja za zdravstvenu statistiku i analizu podataka

IX Temeljem Zakona o javnom okupljanju uvesti  “buffer” zone oko ustanova u kojima se vrše pobačaji, analogno onima oko Sabora, Vlade i Ustavnog suda, kako bi se onemogućilo teroriziranje žena i liječnika-ca koji vrše pobačaje

X Sankcionirati javno nazivanje pobačaja ubojstvom ili onih koji vrše pobačaj ubojicama (KZ čl.149.kleveta, …)

XI Onemogućiti djelovanje lažnih “Klinika za abortus”

XII Osnažiti službe za planiranje roditeljstva i reproduktivno zdravlje tj. Centre za reproduktivno zdravlje naročito za adolescente

XIII Na stranicama Ministarstva zdravlja objaviti popis centara i savjetovališta za reproduktivno zdravlje

Zdravstvene ustanove ovlaštene za vršenje legalnog pobačaja

I Ispuniti svoje zakonske obaveze temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, Zakona o zaštiti prava pacijenata i Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kao i Rješenja ministarstva zdravstva iz rujna 1996 (učiniti ga dostupnim javnosti).

II Organizirati brz i prihvatljiv transfer pacijentica drugom stručnjaku koji će obaviti legalni pobačaj i postpobačajnu skrb, uključivo i informiranje o kontracepciji

III Provesti unutarnju kontrolu kvalitete, standardiziranosti i dostupnosti medicinskog postupka legalnog pobačaja i eventualne pritužbe ravnatelju (Povjerenstva za kvalitetu zdravstvenih ustanova)

IV Na svojim web stranicama i pisanim materijalima informirati pacijentice o izvođenju legalnog pobačaja: dostupnosti, metodama, zakonskim i medicinskim odredbama, pravima pacijentica u pogledu legalnog pobačaja i zaštite njihovih prava (pritužba ravnatelju, komori, ministarstvu + besplatni telefon, do suda), kontracepciji nakon pobačaja

V Na svojim web stranicama i pisanim materijalima informirati pacijente o lokacijama centara i savjetovališta za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava

VI Poboljšati sustav prijavljivanja pobačaja za zdravstvenu statistiku i analizu podataka

VII Temeljem kućnog reda ustanove i Zakona o javnom okupljanju uvesti  “buffer” zone oko ustanova, analogno onima oko Sabora, Vlade i Ustavnog suda, kako bi se onemogućilo teroriziranje žena i liječnika-ca koji vrše pobačaje

Stručna društva i zdravstvena učilišta

I Razmotriti problem (ne-)dostupnosti legalnog pobačaja u Hrvatskoj s medicinskog, etičkog i pravnog stajališta i donijeti preporuke ili smjernice za postupanje

II Provesti edukaciju o pravu na priziv savjesti

III Štititi čast i ugled zdravstvenih radnika i medicinske profesije od kleveta i sramoćenja (npr. javno nazivanje pobačaja ubojstvom ili onih koji vrše pobačaj ubojicama i sl.)

Organizacije civilnog društva

I Informiranje pacijentica o pravu na ostvarivanje legalne zdravstvene zaštite, uključivo i legalnog pobačaja (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o pravima pacijenata, …)

II Pomoć pacijenticama u realizaciji prava na ostvarivanje legalne zdravstvene zaštite

III Rad na destigmatiziranju pobačaja i žena koje ga vrše

IV Informiranje i edukacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima

V Suradnja sa svim ostalim akterima