Ana Benačić i Jelena Miloš | 22.09.2014.
“Od početka provedbe Zakona o obnovi”, navodi Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, “RH je do danas obnovila 149.806 obiteljskih kuća i stanova. Vrijednost obnove na navedenom broju obiteljskih kuća i stanova iznosi 16,82 milijardi kuna”. Pravne osobe Crkve su u istom periodu, od 1996. godine do danas, podsjetimo, primile iz državnog proračuna barem polovicu tog iznosa: 8,6 milijardi kuna. Ipak, Hrvatska biskupska konferencija pravda samo dio novca – primljenog direktno od Ministarstva financija, što je oko 250 milijuna kuna godišnje – i to u formi izvješća koje možete pogledati u ovom dijelu priče pod naslovom “Koliko je ‘teška’ Crkva u Hrvatskoj”. Svako od njih broji tek ČETIRI stranice.
Da su takva izvješća za iznos od 250 milijuna kuna zaista oskudna najbolje govori sljedeća usporedba: godišnje izvješće za 2013. koje je udruga Lupiga predala Fini, skupa s bilancom, za ukupne prihode od 200 tisuća kuna, broji 40 stranica; Izvješće HBK za istu godinu i prihod od 289 milijuna kuna broji spomenute četiri. U ovom tekstu bavit ćemo se sadržajem izvješćâ, ali i formom koja plijeni pažnju svojom jednostavnošću. Naime, za svaku (nad)biskupiju, odnosno redovničke zajednice, navode se tek tri prilično široke i neodređene stavke na koje se novac troši. To su uzdržavanje klera, izgradnja i održavanje pastoralnih središta te karitativne djelatnosti, bez preciziranih troškova unutar pojedine stavke. Također, na kraju svakog izvješća navodi se i da je na školovanje svećeničkih kandidata – bogoslova potrošeno u prosjeku pet milijuna kuna godišnje. Na sljedećim linkovima možete pronaći originale:
Izvješće HBK za 2012. godinu te
Na ovim, pak, linkovima možete pronaći obrađene podatke iz izvješća za
– 2010.
– 2011.,
– 2012. te
– 2013. godinu.
Kolona “Potrošeno” označava novac koji je u predmetnoj godini potrošen u tri navedene svrhe, a u stupcu “Ukupno” su naznačeni iznosi koje je pojedina pravna osoba Crkve primila u godini za koju je izvještaj napisa, a diskrepancije između tih iznosa navedeni su u stupcu “Razlika”. U tim tablicama također možete vidjeti koliko od oko 250 milijuna što porezni obveznici daju Crkvi putem proračunske stavke A539026 – ide u koju svrhu. Uvid u podatke iz izvještaja govori nam sljedeće: kada se u obzir uzmu sve navedene pravne osobe Crkve, najveći udio novca – prosječno 52 posto godišnje – odlazi na gradnju i održavanje nekretnina. Na uzdržavanje klera odlazi oko 35 posto, dok samo oko 11 posto tih sredstava svake godine odlazi na karitativne djelatnosti.
90-ak milijuna kuna više u 2014. godini
Iz izvještaja koje potpisuje mons. Enco Rodinis, ravnatelj Informativne katoličke agencije (IKA) te generalni tajnik HBK, doznaje se i da će Crkva ove 2014. godine imati 90-ak milijuna više na raspolaganju temeljem isplata propisanih temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima sa Svetom stolicom. Od toga se 49 milijuna prenosi od lani, a preostalih 40 milijuna odnosi se na “stari dug” koji je napravljen za vrijeme vlade Ivice Račana.
FINANCIJSKI KRVOTOK Može li Crkva bez novca poreznih obveznika?
MATEMATIKA VJERE Imamo konačnu cifru kojom porezni obveznici plaćaju vatikanske sporazume
Račan je, naime, izmijenio obračun isplata prema HBK oslonivši se na proračunsku osnovicu umjesto na prosječnu hrvatsku bruto plaću. U Račanovom periodu Crkva je “pala” sa 190 milijuna iz Tuđmanove zadnje vlade na 160 milijuna godišnje skoro do kraja mandata lijevo-liberalne koalicije. Time se, kako su se složili HBK i aktualna vlada, akumulirao dug od 70 milijuna kuna. Začudno, naplata nije realizirala tijekom sedam godina obilja Ive Sanadera, premijera koji je Crkvi, podsjetimo, dao više od sto milijuna kuna iz proračunskih pričuva u samo jednoj godini. Spomenuti dug pričekao je vladu Zorana Milanovića, koja je pristala nadoknaditi HBK “gladne godine” SDP-ovca Račana. Ipak, Crkva je zbog pete uzastopne recesijske godine pristala da joj se ne isplati baš sav taj novac – odrekla se 30,18 milijuna kuna, a preostalih četrdeset milijuna duga će, kako se navodi u izvješću za 2013., biti raspoređeno u 2014. godini.
Kada govorimo o 49 milijuna prenesenih od lani, dolazimo do još jedne zanimljivosti koja se može iščitati iz izvještaja je da HBK. Konferencija ne uspijeva svake godine potrošiti sav doznačeni novac, a do toga dolazi, kako navodi Rodinis, “zbog neujednačenih iznosa isplata, kao i nepostojanja sigurnosti da će sva predviđena sredstva biti doznačena, te činjenice da su uvećane rate doznačene tek na kraju godine”. Prebačeni novac redovita je praksa HBK.
Iznimka je tek 2011. godina, kada je HBK završavala izgradnju svog sjedišta na Ksaveru te je platila nešto manje od 60 posto troškova dolaska pape Benedikta XVI.; ostatak je financirala država iz proračunskih zaliha. Tada su završili, uvjetno rečeno, “u minusu” nešto većim od pet milijuna kuna. Međutim, u ostalim godinama, otkad HBK piše ova svoja izvješća, “viškovi” nisu zanemarivi: 37 milijuna u 2010., dvadesetak u 2012. godini i spomenutih pedesetak u 2013. godini. Treba reći da ova prebacivanja nisu ni rijetka niti nelogična, a nastaju kod zaključenja fiskalne godine kada država podmiruje obveze koje do tad nije stizala.
Kamo ide preneseni novac?
“To je načelo novčanog toka u neprofitnom računovodstvu”, kaže nam o ovim prijenosima Vlado Brkanić, glavni urednik strukovnog časopisa za računovodstvo RRIF te nastavlja: “Ako primite uplatu krajem prosinca, vi to ne možete potrošiti. To je čest slučaj kod Dinama, koji je udruga građana i za razliku od Hajduka, koji je poduzeće, ne dijeli profit, već se višak prihoda prenosi na sljedeću godinu”.
No, neovisno o tome radi li se o čestoj praksi ili ne, pitanje koje nužno moramo postaviti jest – što se događa s novcem prenesenim iz prethodnih godina, prikazuje li se on sljedeće godine u izvještajima? Budući da je u 2014. godinu Crkva prenijela nezanemarivih 49 milijuna kuna, od Ministarstva financija smo nastojali doznati kako oni to prate.
“Obrazloženje trošenja sredstava koja su doznačena u prosincu tekuće godine, a potrošena u narednoj godini dio su izvještaj za narednu godinu”, navodi Služba za informiranje Ministarstva financija. Međutim, ako je suditi po dosadašnjem izvještavanju, novac prenesen sa prethodnih godina u izvještajima jednostavno nije prikazan odvojeno od drugih prihoda, niti je spomenut u narativnom dijelu na početku gdje Rodinis kratkim tekstom uglavnom “prepričava” tablice. Uzmimo za ilustraciju crkveni izvještaj za 2012. godinu. Prema njemu Crkvi je ostao višak od dvadesetak milijuna kuna. 2013. godine Crkvi je isplaćeno nešto manje od 289 milijuna kuna, a ona u svom izvještaju pravda gotovo u lipu tu istu svotu i ne spominje nikakav prijenos novca od prethodne godine. Dakle, ako novac i jest iskorišten u najplemenitije svrhe, mi to ne znamo, jer deseci milijuna kuna u trenutku prijenosa nestaju s radara, usprkos nadama Ministarstva financija.
Nepodudaranje izvješća sa javnim istupima crkvenih dužnosnika
Sadržaj ovih izvješća razotkrio je i pojedine nelogičnosti kada je riječ o rijetkim javnim istupima svjetovne tematike crkvenih dužnosnika. Prvo, dubrovački biskup Mate Uzinić je na konferenciji za medije u siječnju kazao da je njegova biskupija lani raspolagala s 9.216.740,19 kuna na temelju ugovora sa Svetom stolicom. Izvješće za 2013., pak, govori da je dubrovačka biskupija primila 8.273.438 kune. Nadalje, zagrebački je nadbiskup Josip Bozanić, pod naletom kritika zbog oblaganja sjedišta HBK poludragim kamenom, branio svoju ustanovu tvrdnjama da ni jedna kuna poreznih obveznika nije potrošena na izgradnju kompleksa na Ksaveru, već samo donacijama iz Hrvatske i inozemstva. Ipak, kako vidimo na dnu izvještajâ HBK za 2011. i 2012., u godinama kada se gradi zdanje na Ksaveru, HBK je uredno naveo stavku “Posudba nad/biskupija za opremanje HBK” i na tu stavku utrošeno je ukupno 6.1 milijuna kuna. Je li Bozanić pri svojim izjavama polazio od teze da novac poreznih obveznika mijenja svog vlasnika u trenutku sjedanja na račun HBK ili u tu svotu nije pribrajao uređenje interijera, ostaje nam nepoznanica upravo zbog ustrajnog odbijanja crkvenih dužnosnika da se odgovori na naše opetovane upite, koje upućujemo od početka ožujka.
DAVID 