Josip Supić: Povodom slučaja Kordić

Citiram dio napisa objavljenog u Indexu u vezi sa pismom intelektualaca Hrvatskoj biskupskoj konferenciji:
„U pismu se zahtjeva od HBK da se Crkva u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti na put kršćanske tolerancije i skromnosti, ekumenizma i dijaloga. Aktivisti i intelektualci smatraju da bi to bilo važno i za Hrvatsku i za Katoličku crkvu. Od HBK se traži i da  se zabrinutost prenese i papi Franji, čija “skromnost, dobronamjernost i mudrost budi nadu kod svih ljudi dobre volje”.
Dio potpisanih intelektualac poznat mi je iz javnih nastupa; predmnijevam da su svi obrazovani, ali tvrdim da su se, potpisujući spomenuto pismo, pokazali veoma naivnima. Zar su mogli zaboraviti da su tolerancija, skromnost, ekumenizam i dijalog nepoznate pojave u onih kojima su poslali pismo? Zar su mogli zaboraviti da su tolerancija, skromnost, ekumenizam i dijalog običan smokvin list kojim Katolička Crkva, pa i njezina afilijacija u Hrvatskoj, pokriva svoju pravu narav: netoleranciju, bahatost, nametljivost i diktat? Zar su zaboravili da je hrvatski nacionalizam ključni saveznik Crkve i njezinih biskupa, njihova oaza, uporište i tvrđava?
Može li se očekivati da bilo tko iz redova Crkve, pa makar to bio i Papa, Crkvu u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti?