MARINKO ROMIĆ- JESMO LI SE RAZVILI OD MAJMUNA U JEDNOJ GENERACIJI?

ZAHTJEV VEČERNJEM LISTU DA OBJAVI ODGOVOR NA SVOJ ČLANak

U Večernjem listu od 23. 4. 2014. izašao je tekst „Milana Jajčinovića“ pod nazivom Retorika Komunističkog manifesta nikada zapravo u Hrvatskoj i nije nestala koji je pun laži, uvreda i besmislica.

Povod ovako žestokog i širokog napada je mizeran jer poziv rektora Damira Borasa o „vraćanju biblijskih vrijednosti na sveučilištepo svemu sudeći nije bio zlonamjeran pogotovo zato što je novi rektor član vjerske sekte čijim stavovima ni zagriženiji vjerski protivnici nemaju što prigovoriti a niti je komentar Pavla Močilca netočan bar toliko koliko nitko nije ni pokušao osporiti nijedan njegov citat niti tvrdnju.

Evo istaknutijih dijelova članka u Večernjem listu.

Moglo se pretpostaviti da će ga napasti ovdašnji ratoborni i isključivi ateisti– iz daljeg teksta se može ustanoviti da autor nije nimalo manje ratoboran i isključiv od „ratobornih i isključivih ateista“, nego naprotiv.

Sa sigurnošću se moglo po principu: „spontano, na moj znak“ očekivati nastavak napada– autor usmjerava napad na tobožnje naredbodavce ne obrazlažući odakle znade da tekst koji kritizira nije napisan spontano, niti pruža dokaze da sam nije napisao tekst na znak odozgo pokazujući da mu nije cilj kritika samog teksta iz kojeg uostalom ne citira nijedan dio, nego da mu je cilj napad na tobožnje zavjereničke centre koji tobože neprestano djeluju protiv vjere.

U komunističko vrijeme je takva netrpeljivost prema biblijskim vrijednostima bila poželjna karakterološka i ideološka osobina i njegovana– nije istina: nikad za skoro pola stoljeća života u tobožnjem komunističkom vremenu nisam čuo, niti pročitao ijedan komentar koji je ocrnjivao Bibliju, što bih primijetio jer sam kao vjernik bio osjetljiv na napade na vjeru, primjerice za knjigu V. Novaka: Magnum Crimen, koju sam čitao iz franjevačke biblioteke u kojoj je moj otac krpao i uvezivao knjige, nikad nisam čuo da je spomenuta u javnosti premda je bila jako dokumentirani izvor.

Alojzije Stepinac je živio po biblijskim vrijednostima– jeste ako je biblijska vrijednost činiti jedan od tako važnih stupova društva u fašističkom režimu kao što je duhovnost.

U titoizmu je ateizam ustrajno uzgajan kao politički poželjna osobina– u tobožnjem titoizmu, a ustvari u samoupravnom socijalizmu, nikad nisam čuo, niti igdje pročitao da je poželjno biti ateista a u partiji nije bilo normalno biti vjernik isto kao što u crkvi nije normalno biti ateist što potvrđuje i neprofanisana izreka „caru carevo- bogu božje“ i takva podjela nije ništa gora od stanja u kojem se hrvatski predsjednik koji nije vjernik prisiljava da bude licemjer jer mora završiti polaganje predsjedničke zakletve deklamirajući politički i religijski besmislenu frazu „tako mi Bog pomogao“.

S ateističkih propovjedaonica se stalno orilo: „Religija je opijum za narod“– samo sam za predavanja istorije u školi čuo da postoji navedena izreka koja nije nametana a izreka je inače točna jer religija ublažava psihološke tegobe kao što morfij ublažava tjelesne tegobe, čudno je što se napada fraza koja je u osnovnom značenju čak pohvalna za religiju.

Vjera je postala istoznačnica za nešto zaostalo i primitivno– nije istina da se to tvrdilo a to znam po sebi jer sam bio odlikaš i nikome nije ni na pamet palo da mi sugerira da sam zaostao zato što sam išao na vjeronauk, ali još je gore da autor po tko zna koji put pokazuje da ne poznaje osnovne pojmove jer se vjera odnosi na nešto što se desilo pa ne može biti napredna i ne treba biti napredna jer nije svaki napredak pozitivan, recimo napredak je takođe izum atomske bombe i primitivna je, ali zašto je to uvredljivo kada je biti primitivan više pozitivno jer označava upravo vjeru kojoj se uči obični puk: prvobitna, izvorna, osnovna, početnička, koja sadrži samo ono što je najnužnije, jednostavna, prosta, obična, nego negativno sa značenjima: nepotpuna, duhovno slabo razvijena, koja je na niskom stupnju, nekulturna.

Tada je svaka nevjernička budala tupljenjem protiv biblijskih vrijednosti postajala važnom– nije istina da je baš svaka „nevjernička budala“ tupila protiv biblijskih vrijednosti, niti da je na taj način postajala važna, dapače ni ne znam za takve iz toga vremena a danas je mnogo „vjerničkih budala“ koje tupljenjem o biblijskim vrijednostima pokušavaju postati važne propuštajući da iskoriste prigodu da, umjesto etiketiranja protivnika, navedu koje su biblijske vrijednosti kojih se pridržavaju i da tako posrame drugu stranu ako bi ta druga strana bila protiv takvih biblijskih i kako se na drugom mjestu kaže ujedno općeljudskih vrijednosti.

Režimski politički majmuni su na naredbu svoga dresera na Bibliju i kardinala mogli baciti kamen i još biti javno pohvaljeni i nagrađeni– ne određujući tko su ti majmuni autor vrijeđa sve građane koji su bili u komunističkoj partiji ili na bilo kakvoj društvenoj funkciji a nisu se ogriješili o općeljudske, eto i biblijske vrijednosti pa napada takođe i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana koji je bio u partiji pa je, prema autoru, bio „dresirani režimski politički majmun“ i vjernike koji nisu imali ništa sa komunističkom partijom koji su glasali za prvog hrvatskog predsjednika koji je, prema autoru, bivši „dresirani režimski politički majmun“.

Uprkos svojim antifašističkim stavovima i biblijskom ćudoređu, kardinal Stepinac je na montiranom političkom procesu osuđen na 16 godina strogog zatvora– sve bi moglo biti točno ako je moguće pozitivno odgovoriti na sljedeća pitanja: bi li mogao biti predložen u Hrvatskoj za sveca netko tko se za rata u Hrvatskoj toliko puta sastao sa Miloševićem koliko se puta Stepinac sastao sa fašističkom vrhuškom?, zar se može pravdati biblijskim ćudoređem na svjetovnom sudu?, zar nisu i sadašnji procesi montirani kada zakone određuje politika, kada suce bira politika i kada se suđenja veće političke važnosti mogu održati samo ako postoji politička volja? i kakav je to strogi zatvor kada nije teži od isposništva, kada postoji svjedočanstvo od čuvara u zatvoru koji je vjernik da Stepinac u zatvoru nije bio šikaniran, nego naprotiv i kada je Stepinac naposlijetku završio sa ublaženom kaznom u kućnom pritvoru?

Još u početku Hitlerove vlasti Stepinac grmi protiv „kumira nacionalsocijalizma“– kakve to ima veze kada Hitler u to vrijeme nije bio na vlasti u Hrvatskoj a nije se sudilo samo fašistima nego i drugima koji su mogli biti protiv fašizma, ali su svojim djelovanjem podržavali fašističku vlast, ali autor se potpuno gubi kada brani fašiste da su bili liberalniji od njega jer su dozvoljavali „grmljenje protiv sebe“ i tvrdi da je Stepinac još tada bio svet da ga fašisti nisu mogli ubiti bez obzira koliko grmio protiv njih i optužuje partizane da su se borili protiv boraca protiv fašizma kao što je Stepinac a to bi moglo biti zato što su bili ljubomorni da im u borbi protiv fašizma Stepinac ne uzme slavu ili zato što su zapravo bili na fašističkoj strani pa su sudili borce protiv fašizma kao što je Stepinac.

Biblijske vrijednosti su općeljudske– pa protiv koga nastupa autor kada su biblijske vrijednosti općeljudske i kada su ujedno vrijednosti poštenih muslimana, budista, konfucijanaca, ateista i svih drugih ljudi koji ne žele da se klasificiraju, pa autor ni ne primjećuje da omalovažava Bibliju jer se biblijske vrijednosti nalaze svuda izvan Biblije zbog čega Biblija nije potrebna i napadajući protivnike općeljudskih vrijednosti kakvi su, između ostalih, nepošteni katolici zaboravlja da bi red bio da objasni po čemu među nepoštenim katolicima koje napada nije i on sam.

Hajka protiv kardinala Stepinca bila je ideološki klimava i pravno trula– zar istu hajku ne provode branitelji Stepinca koji su u hajci protiv „udbaša“ na visokim položajima?, zar postoje hajke koje nisu ideološki klimave i koje nisu pravno trule?, pa zar su hajke protiv „udbaša“ ideološki čvrste kada su iste „udbaše“ koristili oni iz čijih redova se danas udbaši krvnički napadaju i zar su hajke protiv „udbaša“ pravno solidne kada se ne mogu pokrenuti sudski postupci?

Tadašnja je hrvatska kulturna elita, za razliku od nekih današnjih intelektualnih pigmeja, znala što Biblija znači za općeljudsku i nacionalnu kulturu– eto Biblija toliko znači za općeljudsku kulturu da su nekadašnji vjernici koji su više vjerovali u Bibliju nego što se danas vjeruje u Bibliju doveli Evropu do polumilenijskog mračnjaštva, zatiranja ideja, paljenja vještica, konstrukcije najmaštovitijih sprava za mučenje, vjerskih ratova protiv heretika i nevjernika i na drugim kontinentima zatrli čitave civilizacije a Biblija toliko znači za nacionalnu, Hrvatsku kulturu da 86% katolika u Hrvatskoj, uprkos djelovanju po biblijskim vrijednostima, nije moglo da spriječi da Hrvatska propada dugovno i duhovno čemu može biti razlog što su vjernici duhovno slabi pa svako malo moraju ići na duhovne obnove ili nešto nije u redu sa biblijskim vrijednostima što se primjećuje po činjenici da se biblijske vrijednosti izrijekom nigdje ne spominju ili nešto nije u redu sa shvaćanjem vjernika što su ljudi i koje su općeljudske vrijednosti kada se sukobljavaju sa ljudima drugog mišljenja kao da ti ljudi drugog mišljenja nisu ljudi koji žive prema istim općeljudskim vrijednostima prema kojima žive i oni sami.

Liberalni intelektualci“ jedino dopuštaju mišljenje koje se slaže sa njihovim– i što rade sa ljudima suprotnog mišljenja: zovu li ih vjerničkim budalama, tupadžijama, dresiranim režimskim političkim majmunima, intelektualnim pigmejima, mentalnim teroristima i optužuju li ih da su krivi za netolerantno i bolesno društvo što autor radi a ja nikad nisam u životu ni čuo niti pročitao sličan napad na vjernike.

Večernjem listu je pisanje koje umjesto argumenata vodi slijepa mržnja postala navika.

U članku „Bivšemu predsjedniku križ je značio prijetnju“ od 25. 8. 2010. Večernji list je pisao da se predsjednik Stjepan Mesić treba plašiti „dolaska pred lice gospodnje“, da je jedini put koji „ne vodi u neku bolju hrvatsku državu, nego u kraljevstvo nebesko“, da je predsjednik glup po vicevima i fakin po uveseljavanju naroda, Večernji je promovirao rat uzdizanjem Domovinskog rata kao najboljeg dijela političke ostavštine, potstjecao jednoumlje zahtijevanjem za nacionalnim pomirenjem hrvatskog naroda, vrijeđao agnostike pa eto i sadašnjeg predsjednika koji je dosezao rejting od 87% u omiljenosti u narodu da su najgora sorta ljudi za koje priliči da napadaju Crkvu, otvoreno je lagao da nitko kojemu je križ svetinja nije smatrao da križu nije mjesto u javnim ustanovama i da je predsjednik u križu vidio prijetnju državi, predsjednika se optuživalo da je „vješt s onim što se veže uz nasilno izbacivanje na ulicu i sa proganjanjem“, pravio se jaz unutar države i crkve dajući „teološku i simboličku važnost“ manjini koja nije podržala izbor predsjednika, optuživao se narod da ne valja jer je zavaran pri izboru, pisalo se da je „narod nezahvalan Bogu i svojim dobročiniteljima“- koji su sad narodni dobročinitelji?, sugeriralo se da je hrvatski narod pokvaren jer „brzo zaboravlja primljena dobročinstva“- čija?

U kolumni od 4.4.2011., opet ne navodeći razloge takvog pisanja koji je mogao biti tekst objavljen u Jutarnjem listu prethodnoga radnog dana, Večernji list je pisao da hrvatski predsjednik Ivo Josipović spada u „dvorske spletkaroše“, koji su „raskrinkani“ i da je „hladna, emocionalno osakaćena osoba“.

U interesu ispravnog obavještavanja javnosti zahtjevam da Večernji list objavi moj odgovor na aktualni tekst.

Marinko Romić, Mostar.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s