03.02.2014
Martin Luther – život i učenje
u kršćanskom duhu ljubavi za bližnjeg?
Najviše od upravo navedenih ubojstava i ostalih zločina “u ime Božje” idu na konto katoličke crkve. Može li se iz toga zaključiti da evangeličku treba pozitivnije vrednovati?
Kako je npr. s čovjekoljubljem, slobodoumljem i snošljivošću kod njenog religijskog utemeljitelja Luthera? Koliko je on držao do ljudi oko sebe, do ljubavi za bližnje, koja treba biti najviša zapovijed?
Čovjek kao Martin Luther još i danas ima visok ugled. Njegova crkva ide njegovim stopama; to je potvrdio Hermann von Loewenich (do 1999. evangelički zemaljski biskup u Bavarskoj) na Internetu: Povijesno nasljedstvo luteranske tradicije hoćemo sačuvati kao svoju kulturnu i duhovnu domovinu.
Jedan evangelički teolog sabrao je Lutherove pozive u jednoj opsežnoj brošuri –Teolog, br. 3:
Luther poziva kneževe da ubijaju pobunjene seljake: Neka svatko bode, tuče i davi tko može. Pogineš li pritom, blago tebi, blaženiju smrt nećeš nikada više steći. Jer umireš u poslušnosti prema božanskoj riječi i naredbi. (Protiv jurišajućih seljaka, Weimarsko izdanje Lutherovih spisa)
Luther zahtijeva proganjanje inovjernih propovjednika: … kad bi htjeli poučavati jednako čistom evanđelju, štoviše kad bi bili jednaki anđelima i Gabrijelu nebeskom … Hoće li propovijedati, neka dokaže zvanje ili naređenje … Ako neće, neka vlast takvog momka preda pravome majstoru koji se zove majstor Hans [=krvnik] …
Luther kleveće židovski narod i zahtijeva njihov progon:
Kad bih mogao, tada bih ga (židovskog sugrađanina) oborio i u svome gnjevu proboo mačem.
… da se njihove sinagoge ili škole potpale a ono što neće gorjeti, zaspe zemljom i zatrpa, da čovjek od toga ne vidi kamena ni taloga dovijeka. A to treba činiti u čast našem Gospodinu i kršćanstvu, kako bi Bog vidio da smo mi kršćani.
… da se i njihove kuće na isti način i razore i unište …
… te ništarije i pljačkaši nisu vrijedni milosti i sućuti.
… da im se zabrani kod nas … javno slaviti Boga, zahvaljivati, moliti, učiti pod prijetnjom tjelesnog gubitka i života … (Martin Luther, O Židovima i njihovim lažima, Wittenberg 1543.)
Luther: Takva očajno, zločesto, zatrovano, vražje nešto je oko tih Židova, tako da su oni 1400 godina bili i još jesu naša muka, kuga i sva nesreća. Dakle, u njima imamo prave vragove.
Luther čak tvrdi da bi Mojsije, kad bi sada živio, bio prvi koji bi potpalio “židovske škole i kuće”.
Luther je osim toga zahtijevao da se Židovima oduzme njihova sveukupna religiozna literatura, da se njih stavi u kućni pritvor, da im se oduzme sav novaci imanje i da ih se pošalje na prisilan rad.
Luther poziva također u rat i na “ubijanje” turskih, ratnih protivnika: … i da s radošću pokreću pesnicu i sigurno udaraju, ubijaju, kradu i prave štete koliko god mogu …
Luther zahtijeva smrt “lihvara”: … tako da se ulični razbojnici, ubojice … razapinju na kotač i odrube im glave, štoviše trebalo bi sve lihvare rastezati na kotač i rezati im žile, a sve škrce protjerati, prokleti i odrubiti im glave …
Luther zahtijeva smrt za nevjerne partnere: Zašto se preljubnike ne ubija? i smrt mučenjem za prostitutke: Kad bih bio sudac, htio bih takvu francusku otrovnu kurvu dati rastezati na kotač i rezati joj žile.
Žene s magijskim sposobnostima, prema Lutheru, trebale bi se mučiti i ubiti: Čarobnice ne trebaš ostavljati na životu … Pravedan je zakon da se one ubiju. … Ako se neće obratiti, predat ćemo ih mučiteljima.
Luther o invalidnoj djeci: Kada se priča o djeci sličnoj vragu … držim … ili da ih je vrag iznakazio … ili da su pravi vrazi. Mnogi invalidni ljudi koji su bili povjereni evangeličkim ustanovama za invalide (npr. u Neuendettelsau/Bavarska) u godinama 1940./41. bili su izručeni državnim vlastima, konačno pozivom na Lutherovo učenje o državi (poslušno prema vlasti). Odgovornima je bilo poznato da ih ubijaju.
Napokon Luther je htio ubiti i papu: Papa je vrag; kad bih mogao ubiti vraga, zašto to ne bih učinio?
I luteranska crkva naziva sebe “kršćanskom”. Ali gdje je kršćanski duh, Duh ljubavi za Boga i bližnjega u tome što Luther proglašava? Narod i državni vladari – sve do vlastodržaca Trećeg rajha – više su puta krvavo proveli u djelo njegove poticaje i maksime.
Tko protiv ljudi oko sebe dijeli takve zvjerske i ubilačke upute koje u drugom obliku govore u današnje vrijeme, od njega se ne može ni očekivati sućutno srce ili milosrđe prema životinjama. Bilo da se radi o ratu, o uništavanju mnogih ljudi, životinja i krajolika, bilo da se radi o pokusima na životinjama i o manipulaciji genima, etika i moral obiju konfesija ne pokazuje razlike; blago rečeno obje su crkve nekršćanske.
Der Prophet, Die Stimme der Wahrheit, Nr. 15
DAVID 