SVEĆENIK PODUZETNIK

Jutarnji.hr

POBUNA PROTIV ŽUPNIKA

‘Odredio koliko mu dugujemo, a u župnom centru ima restoran’

Autor: Mario Pušić

25.01.2014.

Župnik je propisao da svaka kuća mora dati 350 kuna, a milodare župljana stavio je na oglasnu ploču

Sveti Vinko Paulski rođen je u velikoj bijedi 1581. godine u francuskom selu koje je tristotinjak godina kasnije njemu u čast nazvano St. Vincent de Paul. Za svojega se života zalagao za siromašne i psihičke bolesnike. Osnivač je rimokatoličke muške kongregacije lazarista, odnosno Misijske družbe Svetog Vinka Paulskog. Za geslo lazarista izabao je Kristove riječi: “Poslao me navijestiti radosnu vijest siromasima”. U Hrvatsku su lazaristi došli 1958. godine iz Slovenije te se nastanili u Vrapču, gdje im je i danas sjedište. Ima ih svega deset, šest svećenika, dva brata laika i dva bogoslova. Najpoznatiji od njih je pater Filip Vicić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri, ali i susjednog Završja nedaleko od Karlovca. Vicić, doduše, nije postao poznat po osjetljivosti na siromašne i drugim vrijednostima koje je zagovarao osnivač njegova reda, već upravo po suprotnom – vlastiti su ga župljani optužili za bešćutnost prilikom ubiranja novca tijekom godišnjeg blagoslova kuća nazivajući ga – lihvarom.

Natpis ‘lihvar’

Župnik je, naime, na oglasnoj ploči ispred kapele Svetog Marka u Gornjim Stativama objavio popis svih svojih župljana sa svotama tko mu je i koliko dao. Nekoga je to očito jako pogodilo pa je crvenim sprejem preko njegove liste ispisao riječ “Lihvar”, aludirajući valjda na svojeg župnika.

Na župnikovoj listi evidentirani su bili iznosi dani za svećenika te za crkvu, a kretali su se od 50 do 400 kuna, najviše je obitelji doniralo 200 kuna.

Usprkos našim nastojanjima da porazgovaramo s prozvanim župnikom, ostali smo uskraćeni za njegovo viđenje priče, jer on to nije želio. Ignorirao je sve naše posjete, pozive i poruke. U izjavi danoj Večernjem listu rekao je kako takva objava nije novost te da on to radi godinama, a sve zbog transparentnosti. Rekao je da mu se još nitko nije žalio zbog takvog načina objave te da je natpis “Lihvar” mogao napisati bilo tko. U taj dio smo se i osobno uvjerili, s obzirom na to da je broj onih koje živcira ovakvo župnikovo ponašanje podosta. Na kraju krajeva, to nam je rekao i sam zvonar kapele Svetog Marka, kojem od svakog dobivenog iznosa pripada 50 kuna.

– Župnik je propisao da svaka kuća mora dati 350 kuna, od toga za zvonariju 50, to ide meni, a ostalo se dijeli, nešto župniku, nešto župi, a nešto nadbiskupiji. Ne znam sada kome koliko. I kada sam išao po kućama, ljudi su negodovali i prigovarali. Rekli su da im je to puno novca odjednom za platiti. Pa, nije to malo novca, ali što im ja mogu, tako je propisano – kaže nam zvonar Mijo Babić, dodajući da nisu baš svi negodovali, ali većina jest.

Crveni sprej

Ipak, čini se da to nitko nije imao hrabrosti reći svećeniku u lice, no zato je svoje ogorčenje iskalio crvenim sprejem. Na oglasnoj ploči više nema ni popisa župljana s njihovim donacijama pa ni natpisa “Lihvar”. Završili su u kontejneru, a bacio ih je naš sugovornik.

– Nazvao me župnik i rekao da to maknem i bacim u kontejner jer je ružno – iskren je zvonar Babić.

Župnik Vicić doista je, kažu vjernici, nakon svake mise, uz redovite obavijesti, izvještavao o troškovima župe te o projektima koje provodi.

– Vremena su teška za sve. Smatram da je svaka kuna koja je dana, dana od srca, pa da su iznosi najmanje bitni. Dovoljno bi bilo da je župnik i ovoga puta na kraju mise rekao da je po kućanstvima skupljen određen iznos koji će biti utrošen na određene stvari. Pa valjda si možemo vjerovati da nas neće prevariti, ipak je on Božji čovjek. Ovaj njegov način nije primjeren, a on ga pravda transparentnošću – ogorčen je jedan paterov župljanin koji je molio da mu ne objavimo identitet kako ne bi imao neugodnosti.

Jedan nam se stanovnik Novigrada na Dobri požalio da se župnik Vicić ponaša poput gospodarstvenika ili, bolje rečeno, poput Porezne uprave.

– On svoje propiše i to se mora izvršiti. Ako ne izvršiš, ne ideš na Linićevu listu srama, ali završiš na Vicićevoj. I koja je razlika. Ja je ne vidim – kaže nam ovaj Novigrađanin.

Župnik i poduzetnik

On možda zna, a možda i ne, da župnik Filip Vicić zapravo i jest gospodarstvenik u pravom smislu te riječi. On je direktor tvrtke Fidus d.o.o., koja sjedište ima u Zagrebu, u Vrapčanskoj 114, na adresi na kojoj je smještena i Misijska družba Svetog Vinka Paulskog, kojoj on pripada. I ne samo to. Upravo je ta malobrojna vjerska organizacija koju vodi pater Filip Vicić formalni osnivač poduzeća, kojemu je direktor Filip Vicić.

Poduzeće u Zagrebu zapravo ne djeluje, već u Novigradu na Dobri, kontakt-telefoni Fidusa, naime, u stvari su i brojevi telefona župe Uznesenja Blažene Djevice Marije koju vodi velečasni Vicić. Ipak, ni na zgradi župnog stana, a ni na obližnjem Pastoralnom centru Svetog Vinka Paulskog nije istaknuta tabla s nazivom poduzeća, kako bi to po zakonu trebalo biti. Stoga većina njegovih župnika ni ne zna da imaju župnika direktora.

(…)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

http://www.jutarnji.hr/-odredio-je-koliko-mu-dugujemo–a-u-zupnom-centru-ima-restoran-/1158516/

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s