KATOLIČKI TEOLOG PROGOVORIO ZA MAGAZIN ‘Crkva se nije trebala uključiti u bitku protiv ćirilice’

Jutarnji list

Autor: Vlado Vurušić

Objavljeno: 14.12.2013

Fra Bono Zvonimir Šagi, franjevac kapucin i autor mnogih knjiga, o nedavno održanom referendumu, raskolu društva i ulozi Crkve u tome

 

U posljednje vrijeme Hrvatska stalno posrće: ekonomski je na repu EU, nazaposlenost uznemirava, ne vidi se svjetlo na kraju tunela, a društvo se potpuno raskolilo na nekim osjetljivim vrijednosnim i etičkim pitanjima koja Hrvatsku čak deklariraju kao ksenofobičnu, netolerantnu i nazadnu zemlju. Strasti su snažne, a hrvatska Crkve u svemu tome ima vrlo važnu ulogu, koja nadilazi njezinu poslaničku ulogu.

– Treba razlikovati moralna od političkih pitanja, a u nas su neke stvari dovedene do usijanja, prijete raskolom društva jer neki nesvjesno, a neki svjesno ne razlikuju ta pitanja. Naše se društvo gubi u tim moralnim dvojbama, kojih ne bi smjelo biti. Moral je jedan i za vjernika i ateista, za lijeve i desne, većinu i manjinu. Naš zajednički cilj je pravedno društvo, a njega nema bez istine i ljubavi prema svima. Papa Ivan XXIII. je rekao ‘istina, pravednost i ljubav su sloboda’. No, mi postajemo netolerantni jedni prema drugima, omalovažavamo drukčije mišljenje, vrijeđamo se. Ne znamo osnovno pravilo demokracije, a to je uvažavaj drukčiji stav! Ne nameći svoj jer demokracija je odgovornost za sebe i drugoga – kaže fra Bono Zvonimir Šagi, priznati teolog franjevac kapucin, autor mnogih knjiga u kojima problematizira odnos društva i vjere te položaj Crkve u uvjetima tranzicije i zahtjevima novih izazova.

Crkva kao oporba

No, jesu li vrijednosna pitanjima ona koja zadiru u ljudska prava?

– Svjedoci smo epohe sukoba neoliberalnih tendencija, koje napadaju neke suštinske, vječne vrijednosti. One koje uništavaju čovjeka, stvaraju od njega materijalističkog roba, osobu koja ne poštuje tradiciju, koja devijacije proglašava dobrim te propagira neprirodne odnose u društvu. Naravno, svijet se razvija, napreduje, ali ne možemo dopustiti da se nameću vrijednosti koje štete razvoju društva.

U tome je sukob, tko kome tu nemeće svoje stavove. Restrikcija nečijih prava nameću usporedbu s nekim drugim vremenima. To se dogodilo na nedavnom referendumu.

– Ne bih se složio. Na ovom referendumu nitko nije zakinut. Demokracija je odgovornost. Moral mora biti iznad politike. Isus je s grešnicima razgovarao, što su mu prigovarali. No, ovdje se ne može braniti nešto što je iskrivljena narav, pa čak i ako je prirođena. To je ipak devijacija prirode. Homoseksualce ne treba progoniti. Treba im dati pravo na partnerstvo, zaštititi zakonom, ali nikakav brak, a pogotovo usvajanje djece. Njihov se odnos ne može braniti s moralnog stanovišta. U Ustav ne mogu ući ljudske sklonosti i slabosti. Zakon mora biti pravedan. Čovjek se pita ‘smijem li sve što mogu?’

Došli smo do važnog pitanja, a to je da hrvatska Crkva sve više djeluje kao politička oporba.

– Možda se stvara takav dojam nekim, slažem se, nespretnim istupima i interpretacijama nekih biskupa. No, to se može riješiti duhovnim putem. Moral je iznad politike, ako politika nije moralna onda postaje ideološka. Politika mora biti zajednica građana. Ljudi moraju podnositi razlike. Svi smo u nekom svom dijelu i većina i manjina. Mi smo većina u našoj državi, a u Europi manjina. Ako u svojoj zemlji nekoj manjini ne dajemo prava, kako ćemo onda braniti svoja “manjinska” prava u toj Europi. U demokraciji se i većina i manjina moraju osjećati sigurno.

Ali zar baš ovim referendumom nisu ugrožena prava jedne manjina?

– Manjine treba štititi. No, ovo je drugo pitanje. Moralne stvari su osnov napretka svakog društva. Ne smije se dirati ono što zadire u opći ljudski moral. Čak ni liberalni filozofi Kant, Hegel pa i Marx nisu išli protiv tih naravnih zakona. U političkom smislu stalno baratamo terminom većine a, pogledajte, osim možda na prvim izborima, nikada većina ljudi nije izišla na izbore ili referendume. Ni ova, ni ostale vlade nisu bili izraz većine ljudi. I na ovom referendumu, za koji mislim da je pravedno postavljen, iako možda nije za Ustav, većina je ostala kod kuće. Nije poželjno da se razbacujemo terminima “većine” i “manjine” jer oni su relativni. Crkva mora biti etički korektiv. Ona uči svakog čovjeka da živi u istini, pravednosti i ljubavi. Mora biti navjestiteljica vječnog dobra. No, nama nedostaje mudrost dijaloga. I crkveni ljudi nekad upotrebljavaju uvredljive riječi.

Obitelj je temelj društva

Govorilo se da se štite tradicionalne povijesne hrvatske vrijednosti. Što je to uopće? Prije manje od sto godina tradicija je bila da roditelji ugovaraju brak, da žene nemaju pravo glasa, ni školovanja. Ako se držimo te tradicije, Željka Markić kao žena prije 60 godina ne bi bila na čelu jednog ovakvog pokreta?

– Za mene su to više zaštita prirodnih odnosa i morala, ne samo tradicijskih vrijednosti. Obitelj je temelj svakog društva. I to je od iskona. Naravno, društvo se razvija, napreduje, mijenja. No, neke stvari su vječne – muškarac i žena su oni koji daju potomstvo. Iz kršćanstva je izraslo dostojanstvo svake osobe. Svaka osoba treba biti moralno odgovorna u onome što nadilazi nju. Treba poštivati Božje zakone ili, kako to naziva Kant, “kategorički imperativ”. No, ne može država donositi zakone koji su suprotni naravi života. U Chicagu je 1993. održan međureligijski parlament. Govorilo o mundijaloj etici. Teolog Hans King uobličio u četiri postulata: “ne ubij!”, “ne kradi,!” “ne laži!” te “ne zloporabi seksualnost!” Čovjek mora vladati sobom. Vladati sobom znači biti slobodan.

Ali homoseksualizam nije bolest.

– Da, ali je ipak devijacija. Ljudi imaju razne sklonosti, recimo alkoholizam. Šta ćemo njima dati prava da piju koliko hoće, samo zato jer je piti ljudsko pravo. Ne nije. Neoliberalizam i moralni relativizam su opasni za normalan razvoj društva. No, velika greška ovog referenduma je što je ispolitiziran. Predsjednik Josipović nije smio reći da je “protiv”, kao ni Karmarko da je “za”.

Pa direktiva s oltara je bila glasate “za”.

– Crkva je tu da brani moralna načela jednog društva i svoje učenje. No, možda se ni ona u ovom pitanju nije trebala toliko izlagati i ideologizirati. Trebala je govoriti o tome, šitititi svoja načela i nauk, ali možda nije s oltara trebala pozivati kako da se glasa, već reći šta je svetost obitelji i pozvati vjernika da glasa po svojoj savjesti. Ljudi su zreli da znaju što im Crkva poručuje i bez njenih naputaka. Trebale su se oglašavati udruge koje su zainteresirane, a glavnu riječ vodile su stranke i Crkva.

Mislite li da je, recimo, biskup Barišić, kad već poziva da se glasa “za”, u svojoj propovijedi morao upozoriti navijače Hajduka da nije primjereno u Splitu, gradu koji je Pavelić predao fašističkoj Italiji i koja je provodila drastičnu dekroatizaciju Dalmacije, navijati “ajmo ustaše”?

– To pitajte njega. No, mogu prihvatiti vašu primjedbu, da ako neki biskupi komentiraju mnoge političke događaje u zemlji, ukazuju kako glasati, onda ste u pravu kad pitate zašto o nekoj stvari šute ili je zanemaruju. Možda je trebao reći nešto i o tome, pogotovo što je riječ o osjetljivoj stvari i evidentnoj povijesnoj činjenici koju možda neki mladi ne znaju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s