Biskup Košić i njegovi istomišljenici
opsjednuti su nekršćanskim „spiritom“ o božjoj državi sv. Augustina
Augustin je oko godine 420-te napisao knjigu De Civitate Dei contra Paganos, hrvatski; “O Državi Božjoj protiv pogana”. Katolička crkva je od tada mišljenja da je njegova teologija nadahnuta „duhom svetim“ jer se, navodno, podudara s vizijom Kraljevstva božjeg u Bibliji. No, činjenica je da u Bibliji postoje dvije sasvim oprečne vizije na tu temu i da od njih dvije samo jedna može biti božanska! Ili ona koju je Bog objavio preko svojeg proroka Izaije a Isus Krist je potvrdio i konkretizirao u slikovitim i lako razumljivim prispodobama i poukama u Govoru na Gori ili ona Augustinova koja se temelji na svećeničkim zapisima o „državi“ u Starom Zavjetu?
Dok proročka vizija Kraljestva mira na Zemlji svima i svemu garantira slobodu, jednakost, pravednost, bratstvo i jedinstvo Augustinova je u svojoj suštini, apsolutistička, nedemokratska a na čelu te i takve tvorevine je nepogrješivi i samovladajući Pontifex Maximus, papa ili „sv-otac“ uz asistenciju njegovih „duhovnih“ i svjetskih vazala.
Učestale retoričke i druge napade hrvatskih biskupa i njihovih lakaja na legalno izabranu hrvatsku vlast trebalo bi stoga shvatiti kao križarski vjerski rat kojeg je Katolička crkva, odnosno, Augustin u svoje vrijeme zaopočeo svojom knjigom „Contra Paganos“.
Utopija je stoga misliti da je mir u dogmatskom smislu učenja Katoličke crkve u Hrvatskoj moguć bez da se politička vlast sasvim i bezuvjetno ne podredi papi i biskupu kao što su to nekoć činila vlastela ili Pavelić za vrijeme NDH Papi Piu XII ili Tuđman nakon stvaranja moderne demokratske i sekularne Hrvatske potpisivanjem vatikanskih državnih ugovora.
Doktrina Katoličke crkve je suprotna učenju Isusa, Krista! Što god da biskupi govore oni u praksi ipak slijede duh dogme koji im nalaže (pod prijetnjom pakla) – da se ništa što nije katoličko ne bi smjelo proglasiti kršćanskim=hrvatskim. Dogma glasi; Spasenje izvan Katoličke crkve nije moguće.
Hrvatski biskupi su, bez sumnje, idejni potomci Augustina i neosporno je da su opsjednuti njegovim „spiritom“ koji se očituje u njihovoj borbi „contra Paganos Croatica“ uz pomoć zloupotrebe pridjeva kršćanski i imena Kristovog u službi mamona za svoje zemaljske ciljeve u prisvajanju vlasti i bogatstva!
A državna vlast, koja se ne ustručava uzeti i taj zadnji novčić svojim socijalno ugroženim građanima i dati ga prebogatoj crkvi pod izlikom da mora ispunjavati jedan apsurdni i nametnuti konkordat nikako ne shvaća da Katoličkoj crkvi nije dovoljan novac – ona traži ovce i novce. Gospodine Milanoviću, poučeni iskustvom, trebate znati da crkva neće mirovati dok ne postigne ovaj cilj.
Hrvatski biskupi su idejni sljedbenici Augustina koji je u svoje vrijeme napisao gore spomenutu knjigu „De Civitate Dei contra Paganos“ – O državi Božjoj protiv pogana – najvjerojatnije prisiljen od svojih kolega biskupa i pape da da odgovor caru i svrgnutom poganskom svećenstvu koje je vizigotsku pljačku Rima (koja je šokirala i duboko traumatizirala tadašnje rimske građane) iskoristilo i prikazalo kao osvetu svrgnutih rimskih bogova naspram cara i Rimljana zbog njihovog odbacivanja i postavljanja Katoličke crkve na mjesto državne religije, nadajući se pri tom da će prisiliti cara da im vrati status državne religije i stoljetne privilegije.
Katolička crkva, papa i biskupi, prepoznali su opasnost gubljenja tek zadobivenih privilegija i nalažu, najvjerojatnije najinteligentnijem među sobom da odgovori poganima ali i da uvjeri cara da on u „kršćanskoj državi“ nije ništa manji od onoga što je bio i u poganskoj religiji. Iako nije više božanstvo, mora znati da mu crkva pred narodom preko biskupa garantira da ga je izabrao „bog“ te ga obdario vlašću nad svima i svime i to tako dugo dok je živ. Ta filozofija, „teologija“ Augustina uvjerila je ne samo tadašnjeg cara, već i sve njegove nasljednike – kraljeve, pape i biskupe sve do današnjih katoličkih političara i pro katoličkih „fundamentalističkih“ država. Za njih je jedino ona „prava = božja“ država koju legalizira papa, mjesni biskup, odnosno, biskupska konferencija.
Budući da biskupska konferencija Hrvatske nije legalizirala demokratski izabranu državnu vlast Republike Hrvatske, ona je za Crkvu i biskupa Košića nenarodna, odnosno poganska i kao takva mora dati ostavku.
Augustinova „teologija“ o božjoj državi na Zemlji je dijametralno suprotna onoj od proroka Izaije i Isusa Krista iz Evanđelja o Kraljestvu mira pa stoga ne može biti kršćanska već jedini katolička!
Augustin je svoju filozofiju o Božjoj državi na Zemlji, grčki: Βασιλεία τοῦ Θεοῦ basileia tou theou, gradio na Bibliji, konkretno na pojedinim tekstovima iz Starog Zavjeta u kojima se Kraljevstvo Božje opisuje kao vladavina u prostoru i vremenu s kraljem kojega bira i blagoslivlja Bog da vlada nad svima i svime s punim ovlastima. No, u toj istoj Bibilji zapisana je i vizija o Kraljevstvu Mira koje je Bog najavio preko proroka Izaije i koju je Isus Krist ne samo potvrdio nego i konkretizirao u svojim jednostavnim i slikovitim prispodobama i poukama u Govoru na Gori – u Novom Zavjetu.
Dvije vizije u jednoj Bibliji koje ne mogu biti oprečnije nego što jesu postavljaju mnoga pitanja. Jedno od njih je kako jedan te isti inspirator Biblije može imati dvije različite vizije o državi, o kraljestvu svojih stvorenja? Odgovor može glasiti: samo je jedna od njih božanska!
Augustin bira onu drugu varijantu koja je suprotna viziji proroka Izaije i Isusa Krista a koju Katolička crkva svjesno i namjerno proglašava svojom doktrinom u koju moraju, pod prijetnjom vječnog prokletstva, vjerovati i slijediti je svi njezini vjernici dok proročku proglašava utopijom.
Ovim razmišljanjem, Augustinova „teologija“ o državi omogućava papama, biskupima, kraljevima i političarima kroz čitavu crkvenu povijest ujedinjavanje crkvene i državne vlasti u svoju korist a na štetu običnog puka i to sve do današnjih dana. To je protiv kršćanskog duha i protiv Kristovog nauka.
Tko ne vjeruje u zlonamjerno porobljavanje puka u ime Boga i Krista, neka slobodno analizira katolički=Augustinov koncept o božjoj državi i praksu crvene hijerarhije kao i predodžbe hrvatskih biskupa i njihovu praksu, a posebno biskupa Košića te neka ih usporedi s slikovitim i lako razumljivim prispodobama i poučnim učenjem Isusa Krista u Govoru na Gori s najavom Kraljestva Mira kod proroka Izaije.
Neoboriva je činjenica da je Augustin svjesno ili nesvjesno ali svakako zlonamjerno negirao viziju proroka Izaije i nauk Isusa Krista u Evanđeljima o Božjem kraljevstvu mira na Zemlji, najvjerojatnije, da bi svojom pseudo – vizijom o božjoj državi mogao zavesti i obmanuti Katoličku crkvu s njezinim papama, biskupima i vjernicima te ih tako poslati u svoj poganski smjer bez da su to primijetili, odnosno, bez da to primjećuju.
Budući da su biskupi Katoličke crkve Hrvatske zajedno s biskupom Košićem sljedbenici Augustina, oni su i opsjednuti njegovim „spiritom“ kako treba izgledati Hrvatska država pa se stoga, slijedom logike, može i mora zaključiti da obmanjuju građane i vladu Republike Hrvatske kada kažu da se bore protiv „nenarodne = nebožanske“ vlade u ime kršćanstva za dobrobit kršćana i to preko biskupa Košića koji poziva vladu na ostavku riječima: „Smatram kada bi bilo etike kod državnih dužnosnika, ministara i predsjednika Vlade, oni bi trebali dati ostavku.“
Gospodine biskupe Košiću! Dopustite jedan virtualni eksperiment: zamislite trenutak u kojem se pojavljuje Isus u Sisku pred vratima Vaše palače te Vam poručuje putem hrvatskih medija: „Ako imate imalo etike i morala, Vi i cijela katolička hijerarhija s papom na čelu spram mene Isusa Krista i Boga Stvoritelja – dajte neopozivu ostavku na svoje funkcije ili, u najmanju ruku, odstranite iz svog naziva pridjev kršćanska Kristova crkva te je zamijenite pridjevom „Augustinova katolička država u državi“ kako bi se vjernici mogli odlučiti koga će slijediti – vas augustinovce ili mene Krista, slobodnog Duha, čiji su hram?“
Moris Hoblaj, dipl.teolog i dipl.sociolog
DAVID 