Jutarnji list
Autor: Kristina Turčin
JAVNA RASPRAVA
Ministarstvo uprave nije uvažilo nijednu primjedbu, prihvatili su neka poboljšanja i ispravili pogreške
Više od 70 pravnih osoba, grupa pojedinaca i fizičkih osoba uputilo je Ministarstvu uprave primjedbe i prijedloge na Nacrt Zakona o životnom partnerstvu, kojim se trebaju urediti prava i obveze istospolnih partnera. Ministarstvo nije uvažilo ni jednu primjedbu, prihvaćena su tek poboljšanja vezana uz azilante i ispravljene neke nenamjerne pogreške.
On se oštro protivi da se životno partnerstvo definira kao zajednica “obiteljskog života”, jer “riječ obitelj ima svoje ustaljeno značenje u hrvatskom jeziku i odnosi se na nuklearnu obitelj, to jest bračni par s djetetom ili djecom” i njezine varijacije. Druga primjedba odnosi se na, po njemu, diskriminatornu odredbu o tome da se životno partnerstvo ograničava na samo dvije osobe istog spola.
PROČITAJTE ZAKON O ŽIVOTNOM PARTNERSTVU Gayevi će se vjenčavati, samo se to neće moći zvati brakom
– To je nepotrebno, nedemokratično, diskriminatorno i ograničava slobodu izbora. Ograničenje na dvije osobe ima stvarni smisao glede interesa djece, koja se začnu i rode u braku. Kod životnog partnerstva nema razloga za ograničenje. Nema razloga da im se uskraćuje mogućnost sklapanja životnog partnerstva u troje ili četvero – piše Marijo Živković, dodajući da je “diskriminatorno uskraćivati dogovorena prava osobama koje žele živjeti u tro ili višečlanim životnim partnerstvima”.
Također se zalaže da se sklapanje životnog partnerstva dozvoli i rođacima, što predlaže veći broj predlagatelja, pitajući se zašto životno partnerstvo ne bi sklopile, primjerice, dvije susjede ili dvije neudate sestre, kako bi ostvarile socijalna i materijalna prava, mogle se posjećivati u bolnici i slično. Ministarstvo odgovara da “sklapanja partnerstva između bliskih krvnih srodnika nije društveno prihvatljivo”.
Osim njega, tu su, predvođene Hrvatskom biskupskom konferencijom i njezinim vijećima i komisijama, bile i udruge poput Vigilare (koju vodi John Vice Batarelo), zatim Udruga Blaženi Alojzije Stepinac (predsjednik Miletić) te stranka Hrast (predsjednik Ladislav Ilčić), mahom vezane i bliske s inicijativom U ime obitelji.
Oni su, očekivano, upozoravali da je ovaj zakon samo uvod u potpuno izjednačavanje istospolnih i bračnih parova, protive se takvoj tendenciji, osobito mogućnostima koje novi Zakon nudi vezano uz partnersku (roditeljsku) skrb istospolnih partnera te upozoravaju da je ovakav zakon izigravanje volje naroda iskazane na referendumu, na kojem je dvije trećine izašlih birača potvrdilo da želi da brak bude Ustavom zaštićena zajednica muškarca i žene.
S druge strane među pošiljateljima su se grupirale udruge za zaštitu prava LGBT osoba te udruge mladih, koje su mahom tražile da se životno partnerstvo omogući i heteroseksualnim partnerima, da se istospolnima dozvoli klasično posvajanje djece, da se lezbijkama izrijekom dozvoli medicinski pomognuta oplodnja ili da se, jednostavno, ukine svaka spolna diskriminacija te da se i problematika istospolnih parova uredi Obiteljskim zakonom.
‘IZVANBRAČNOJ ZAJEDNICI TREBA DATI PRAVO NA POSVAJANJE’ U Saboru rasprava o diskriminaciji
Odgovoreno je na svaku pristiglu primjedbu. Na najčešću primjedbu – da životno partnerstvo mogu sklopiti i heteroseksualne osobe – Ministarstvo odgovara kako se “odredbe ovog Zakona odnose isključivo na osobe istog spola, a heteroseksualnim osobama je omogućeno sklapanje braka, život u izvanbračnoj zajednici ili sklapanje različitih ugovora o međusobnom pomaganju”. Zabranu klasičnog posvojenja djece obrazlažu “zaštitom djece” i “trenutnim društvenim okolnostima”.
Protivnike zakona predlagatelj upućuje na europske konvencije i presude Europskog suda za ljudska prava, a česti argument da je zakon protivan volji naroda iskazanoj na referendumu, pobijaju citirajući Ustavni sud: “Eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva”.