Protagora
Datum objave: 30.11.2013.
Izvor: Dr. sc. Gorjana Gjurić, dr. med.
SVI SMO MI U PROVALIJI, SAMO NEKI OD NAS GLEDAJU U ZVIJEZDE
Oscar Wilde, Lady Windermere’s Fan, 1892, čin III.
(Ovaj tekst možete preuzeti u PDF verziji, u kojoj ćete odmah vidjeti i linkove, a možete ga i isprintati, ako radije čitate s papira, op. ur.)
Nekoliko dana dijeli građane Hrvatske od prvog narodnog ustavotvornog referenduma. Neće se odlučivati žele li ustavnu garanciju prava na besplatno zdravstvo ili besplatno obrazovanje ili 8-satno radno vrijeme, nego hoće li definicija braka kao zajednice muškarca i žene iz Obiteljskog zakona biti podignuta na razinu Ustava, čime bi je se zabetoniralo na neodređeni rok. Cilj inicijative za izmjenu Ustava jeste onemogućavanje homoseksualnim zajednicama u Hrvatskoj sklapanje braka i/ili posvajanje djece, a povod su novi zakoni koji to omogućavaju u nekim državama razvijenog svijeta. Pokretač i realizator referendumskog izjašnjavanja je tzv. građanska inicijativa “U ime obitelji”. Pokazalo se je da je to konzervativno-klerikalna grupa obrazovanih i dobrostojećih građana povezana katoličkim naukom o homoseksualnosti kao teškom izopačenju (čl.2357-2359 Katekizma), te rodbinskim, političkim, poslovnim i inim manje vidljivim vezama . Izdašnu podršku daje joj u Hrvatskoj vrlo moćna Katolička crkva, neke veće i manje desničarske političke stranke ali i oko 750 000 hrvatskih građana.
Ono što u ovim predreferendumskim turbulencijama još nije postalo sasvim jasno vidljivo jeste da je referendum protiv homoseksualnih članova našeg društva, od milja nazvan “U ime obitelji”, dio jedne globalne klerikalno-konzervativne (kontra)revolucije, koja ima daleko veći zamah. U grubo, radi se o suprostavljanju klerikalnog i sekularnog koncepta društva i države koji, s različitim intenzitetom, traje već 150-200 godina. O tome valja nešto reći i razmisliti, kako prije tako i nakon referenduma koji je pred nama. Pomoći će boljem sagledavanju onog što se sada događa. A u suštini se ne događa ništa novo pod Suncem, sve je to déjà vu.
Aktualna borba protiv prava homoseksualnih osoba (” kampanja “U ime obitelji”), protiv in vitro oplodnje a za prava zigote , blastociste , embrija nasuprot pravima žene-trudnice , te protiv pobačaja (kampanja “I ja sam bio embrij” i “Jedan od nas”) i protiv spolnog odgoja u školama (kampanja Revolucija Nepomirenih ili Revolucija medvjedića ) koje se odvijaju u Hrvatskoj, samo su dijelovi globalnog katoličkog projekta tzv. nove evangelizacije kojim Katolička crkva (KC) želi raskrstiti sa sekularizacijom društva i indiferentnosti prema vjeri, te ponovno zadobiti kontrolu nad mislima i djelima, dušama i tijelima ljudi, kakvu je imala barem 1500 proteklih godina. Kako je svjetovnu vlast crkve još u davnim stoljećima preuzela država, preostala joj je borba za čovjeka. Ljudska seksualnost je snažna sila koja se u XX stoljeću izmaknula kontroli, pa je treba ponovno zauzdati i podvesti pod katoličke norme. Zato se crkva prije svega prihvatila hetero- i homoseksualnih veza, tradicionalne obitelji, rađanja djece, pobačaja, kontracepcije, spolnog odgoja i medicinski potpomognute oplodnje.
1.Crkveni program nova evangelizacija
Pred nama i među nama se upravo odvija nova etapa borbe protiv sekularizma.
Prva etapa službeno je započela još 1864. (u godini koja dolazi crkva će možda slaviti 150. godišnjicu, ako nađe razloga za slavlje ?!), kada je papa Pio IX◙ enciklikom Quanta Cura i dodatkom Syllabus errorum osudio liberalizam, socijalizam, komunizam, racionalizam, ideju nacionalne crkve, vlast temeljenu na demokraciji, građanski brak, obavezno školovanje, odvajanje crkve od države, slobodu vjeroispovijesti, vjersku toleranciju, slobodu savjesti, slobodu govora …dakle sve društvene ideje i pojave proistekle iz Prosvjetiteljstva i Francuske revolucije koje su mijenjale društeni poredak stoljećima temeljen na crkvenom nauku.
Prije Pija IX je 1832. Grgur XVI u Mirari vos osudio odvajanje crkve i države kao “deliramentum” (ludilo). Kao pogrešno shvaćanje proglasio je stavove da nijedna vjera nema prednost pred drugom, da pojedinac ima pravo samostalno prosuđivati o religiji, da je ljudska savjest jedini i samodostatni vodič čovjeka, da svatko ima pravo objaviti svoje mišljenje, kakvo god ono bilo…
Početkom XX stoljeća nastupa pretežno unutarcrkveni obračun s proponentima liberalnih, sekularnih ideja među klerom. Tzv. “modernistička hereza” , nazvana i sintezom svih hereza, osuđena je 1907. dekretom Svetog uficija Lamentabili sane exitu (nazvan i Syllabus Pija X), a potom enciklikom Pija X Pascendi Dominici gregis . Tisućudevetstodesete slijedi anti-modernistička zakletva, koju moraju polagati svi katolički biskupi i svećenici koji podučavaju religiju. Ukinuta je tek nakon ½ stoljeća, u doba 2.Vatikanskog sabora. Borba protiv heretičnog svećenstva potpomognuta je tajnom Pijovom bratovštinom koja je špijunirala i prijavljivala svećenike sumnjive za “modernizam”.
Tada crkveni projekt nije uspio. Quanta Cura i Sillabus naišli su na otpor najvećeg broja monarha onog vremena, najviše zbog presizanja crkve u domenu svjetovne vlasti. Kada je papinstvo u borbama za ujedinjenje Italije 1870. godine izgubilo Papinske države i svedeno na 0,5 km2 Vatikana, ni jedan vladar nije protestirao osim katoličkog predsjednika Republike Ekvadora Gabrijel Garcia Moreno. Sekularizacija je napredovala i sve više preuzela i ona područja ljudskog života koja su stoljećima bila neprikosoveni crkveni zabran. Kroz XIX. i XX. stoljeće šire se sloboda vjeroispovijesti, sloboda savjesti i vjerska tolerancija pa Katolička crkva prestaje biti jedina državna crkva u mnogim državama, zakonima se utvrđuje odvajanje države i crkve, uvođenjem državnih škola crkva gubi monopol nad odgojem i obrazovanjem mladih, ustanovljeni su građanski brak i razvod braka. Žene se tegobno i vrlo postupno izdižu iz tisućljetne obespravljenosti u obitelji i društvu. U XX. stoljeću u većini zemalja stiču pravo glasa, visokog obrazovanja i političkog djelovanja, na kraju i pravo da raspolažu svojom reproduktivnom funkcijom. Izjednačuju se prava bračne i vanbračne djece, izvanbračne veze gube zazornost u društvu i legalno se izjednačavaju s brakom, dekriminaliziraju se homoseksualci i td.
U suprostavljanju prodoru sekularizma, liberalizma, socijalizma i komunizma započinje političko djelovanje katoličke crkve, nastaje klerikalizam. U mnogim državama nastaju katolički pokreti, katolička akcija, kasnije i katoličke političke stranke. Vjernici postaju vojska, a kler generali.
Za vrijeme i nakon II vatikanskog sabora (1962-1965) Pio VI je uočio da je nova evangelizacija “sve više neophodna, zbog raskršćanjenih prilika u naše doba i mnoštvu osoba koje su krštene ali žive mimo svakog kršćanskog života…” ( Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi )
Papa Ivan Pavao II posvetio je potrebi nove evangelizacije značajan dio svog pontifikata. U svojoj apostolskoj pobudnici Cristifide laici navodi „Cijele zemlje i narodi, gdje su vjera i kršćanski život bili nekoć u procvatu i kadri uroditi zajednicama žive i djelotvorne vjere, danas su podloženi teškom iskušenju, ponekad su čak duboko promijenjeni, zbog dugotrajna indiferentizma, sekularizma i ateizma”.
Papa dalje konkretizira svoje viđenje stanja u Evropi, područjima tzv. “stare kristijanizacije”: “Radi se, naročito, o zemljama i narodima tzv. Prvoga svijeta, u kojem gospodarsko blagostanje i konzumizam ili duh potrošnje, iako pomiješani sa strahovitim stanjima siromaštva i bijede, nadahnjuju i potiču da žive ‘kao da Boga nema’. Vjerski indiferentizam i posvemašnje praktično neobaziranje na Boga u rješavanju i najtežih životnih pitanja ništa manje nisu zabrinjavajući i razorni od otvorenog ateizma. Pa i kršćanska vjera, premda preživljuje u nekim tradicionalnim i ritualističkim očitovanjima, sve više ide tome da bude iskorijenjena iz najvažnijih trenutaka života, kao što su rođenje, trpljenje i smrt. […]
“U drugim krajevima i narodima,”-nastavlja papa,” postoji opasnost da se ta moralna i duhovna baština danas naprosto rasprši pod utjecajem mnogostrukih procesa, među kojima se ističu sekularizacija i širenje raznih sekti.”
Nova etapa nove evangelizacije, kojoj upravo svjedoči mlado i staro naših dana, može se datirati s ustanovljenjem Papinskog vijeće za promicanje nove evangelizacije kao novog dikasterija Rimske kurije u rujnu 2010. godine od strane pape Benedikta XVI. Benedikt XVI proglasio je Godinu vjere 2012/2013, a “Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere” bila je tema Općeg zasjedanja Biskupske sinode 2012.
Za novu evangelizaciju poseban su izazov, zabrinjavajući gubitak osjećaja za sveto, sve do toga da se čak došlo do dovođenja u pitanje onih temelja koji su se činili neprijepornima, kao i postavljanja u pitanje zajedničkog razumijevanja osnovnih čovjekovih iskustava kao što su rađanje, umiranje, življenje u obitelji, te oslanjanje na naravni moralni zakon” (Ivan Pavao II, Christifidele laici). Zaključak glasi: “ Zasigurno je da postoji hitna potreba prepravljanja kršćanskog tkiva ljudskog društva. “
2.Nova evangelizacija s tribine Ujedinjenih naroda
Crkva se ozbiljno latila “hitnog prepravljanja kršćanskog tkiva ljudskog društva.” Kako smatra da je njezina dužnost pronositi evanđelje svim ljudima na Zemlji a ne samo katolicima / “Dođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28, 19-20)/, najpogodnija platform je organizacija Ujedinjenih naroda čije su članice 193 države svijeta i koja je izrasla u jednog od najutjecajnijih izvora međunarodnog prava.
Vatikan/Sveta stolica nije članica Ujedinjenih naroda, ali od 1964.(generalni tajnik UN i papa Pavao VI) godine uživa osebujan status tzv.” stalnog promatrača-države ne-članice”, kakav nema ni jedna druga religijska institucija. Ta jedinstvena pozicija omogućava joj sudjelovanje u radu mnogih agencija i tijela UN-a i Glavnoj skupštini i zastupanje svojih religijskih uvjerenja o najosjetljivijim temama našeg vremna. Za razliku od drugih stalnih promatrača pri UN (npr. EU, Svjetska banka, MMF, Međunarodni crveni križ, Društva crvenog polumjeeca, Islamska konferencija…) Sveta stolica u svojstvu države često ima pravo glasa, a kako se odluke donose konsenzusom, njezino neslaganje minira odluke većine. Vješto ekvilibrirajući prema potrebi sa svojim bizarnim dvojnim statusom suverene države i univerzalne religije, katolička crkva koristi UN kao oltar s kojeg nastoji evangelizirati čitav globus. Papa Pavao VI u govoru u UN 1965. dobro je eksplicirao zadaću Svete stolice u UN: „ Vi dobro znate tko smo Mi. Bez obzira što mislili o Rimskom pontifeksu, vi znate Našu misiju: mi smo nositelji poruke cijelom čovječanstvu.“ Stoga se u zadnje vrijeme počinje s više strana propitkivati pravna osnova za ovako ekskluzivan status katoličke vjerske organizacije u UN na uštrb ostalim vjerskim organizacijama, a neki dovode u sumnju i pravnu valjanost državnost Vatikan .
Kako sekularizacija nekih egzistencijalnih ljudskih stanja, kao što su” rađanje, umiranje, življenje u obitelji, te oslanjanje na naravni moralni zakon” (Ivan Pavao II, Christifidele laici) crkva ocjenjuje najtežim segmentima dekristijanizacije, ona se poduhvatila trudnoće i pobačaja, kontracepcije, medicinski potpomognute oplodnje, eutanazije, obitelji, istospolnih osoba i njihovih zajednica… da sve to podvede pod “naravni moralni zakon”, tj. katoličke vjerske norme.
Crkva stoga poseban otpor pruža aktivnostima Ujedinjenih naroda i država-članica koje se odnose na spolno i reproduktivno zdravlje i reproduktivna prava kao i na teoriju spolnih/ rodnih identiteta i orijentacija . Na sve moguće načine podriva međunarodni sporazum o tim problemima, koji je 1994. prihvatilo 179 vlada država svijeta na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju u Kairu . Opstruira također rezultate 4.svjetske konferencije o ženama , Beijing 1995., kao i dokumente UN koji djeci i mladima daju pravo na sveobuhvatnu seksualnu edukaciju (npr. UN Konvencija o pravima djeteta, Izvještaj UN specijalnog izvjestitelja o „Pravu na edukaciju“ 2010.g i mnoge druge). Razlozi suprostavljanja crkve su eminentno religijske prirode, iako se povremeno u argumentaciji koristi i zloupotreba znanstvenih spoznaja (npr.o načinu djelovanja kemijske kontracepcije, posebno hitne kontracepcije, o neučinkovitosti kondoma…o fiziologiji oplodnje…) i poziv na osnovna ljudska prava (ali pod tom sintagmom crkva ne misli na ljudska prava iz UN Deklaracije o pravima čovjeka, koju nije niti potpisala, nego na tzv.naravna prava, koja su dar nadnaravne sile izvan čovjeka).
(Pogledajte nešto na tu temu kratak video – Skup protesta protiv pape u Velikoj Britaniji 2010., za titlove u donjem lijevom kutu odaberite subtitles, zatim Croatian, op. ur.)
Sveta stolica nije osamljena u svom nastojanju. Pridružene su joj mnoge konzervativne snage iz politike i nevladinog sektora, čak i ljudi iz znanosti, umjetnosti, sporta, estrade, biznisa. Ilustrativan primjer takvog ujedinjenog djelovanja protiv programa seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava Ujedinjenih naroda može se dobro isčitati npr. iz internetske publikacije katoličko-političkog tink-tanka Catholic Family & Human Rights Institute , a ima i sijaset drugih. Uspjeh koji su do sada postigli jeste izostavljanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava iz Milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda od 2000. do 2015. godine . Time je djelomično umanjena prilika da spolno i reproduktivno zdravlje i prava dobiju onaj status koja po svojoj važnosti imaju za društveni razvoj cijelog svijeta. Zabrana korištenja američkih fondova za rad nevladinih udruga koje se bave pobačajem kao i istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama koje je, vjerski motiviran, uveo Bush jr. (predsjednik od 2001-2009., predsjednik H.B. Obama je tu zabranu ukinuo) također su štetili implementaciji akcijskog plana ICPD-a i napretku znanost.
3.Nova evangelizacija kroz EU
Vatikan kao teokratska država ne ispunjava uvjete za članstvo u EU, ali ima s njom razvijene odnose, uključujući i obostrane diplomatske predstavnike.
Na razini EU, crkva izdašno koristi čl.51. Ustava EU koji u procesu donošenja odluka traži dijalog s vjerskim organizacijama. I ovdje Vatikan, poduprt istomišljenicima iz politike i civilnog društva kontinurano nastoji nametnuti svoju doktrinu o moralnom statusu embrija, pobačaju, kontracepciji, medicinski potpomugnotoj oplodnji, braku,obitelji, homoseksualnim vezama i srodnim temama.
Ipak je Evropski parlament 2002.godine donio rezoluciju o spolnom i reproduktivnom zdravlju koju je Parlamantarna skupština Vijeća Evrope osnažila Rezolucijom 1903/2010. . Dvijetisućeiosme godine prihvaćena je rezolucije 1607/2008 Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o pristupu sigurnom i legalnom pobačaju u Evropi . U svibnju 2013. podnesen je Evropskom parlamentu draft izvještaja o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima , koji je, međutim upravo ovih dana, zahvaljujući aktivizmu konzervativnih snaga, vraćen „na popravni“ .
Pobačaj, koji kao tema izaziva najjače polarizacije u društvu, EU ostavlja u zakonodavnoj ingerenciji država članica. Šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća pobačaj je dekriminaliziran u većini zemalja razvijenog svijeta. Početkom trećeg milenija u Evropi državno zakonodavstvo dopušta pobačaj iz slijedećih razloga: u 96% država zbog spašavanja života trudnice, 90% država za očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja žene, 88% država zbog bolesti fetusa, 87% država zbog silovanja i incesta, 79% država zbog ekonomskih i socijalnih razloga i 69% država na zahtjev trudnice. Zabrana svakog pobačaja postoji još samo u Malti. Katolička crkva je vrlo nezadovoljna takvim stanjem i u sklopu nove evangelizacije nastoji pobačaj zabraniti ili ograničiti. Pri tome se ne obazire niti na teško dosegnuta prava žena da autonomno odlučuju o svom životu i tijelu, niti na umiranje i oboljevanje žena koje pribjegavaju ilegalnim, nesigurnim pobačajima, posebno u zemljama Trećeg svijeta .
Kampanja protiv pobačaja delegirana je na anti-choice nevladine organizacije koje su bliske crkvi i političkoj desnici. Upravo sada je u EU anti-choice strana u tu svrhu promptno iskoristila novouvedeni model participativne demokracije (kapa dolje!), koji građanima EU daje mogućnost da neposredno predlažu zakone i propise. Pokrenula je građanska inicijativa za zaštitu prava embrija One of us (Jedan od nas). Do sada je prikupljeno gotovo 2 000 000 potpisa građana. Upravo planiraju osnovati evropsku federaciju koja će raditi na “obrani ljudskog života od začeća” pred institucijama EU, što bi, nakon eventualne potpune zabrane istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama, u perspektivi moglo dovesti i do zabrane pobačaja i možda i in vitro fertilizacije .
Odmah po ulasku Hrvatske u EU inicijativi Jedan od nas pridružile su se i hrvatske srodne grupe udružene u tzv. Hrvatski savez za život „CRO-VITA“. Vode ih osobe ideološki povezane s radikalnom desnicom (HRAST, Krug za Trg…), a po profesiji su jedna internistica, doktorica znanosti i profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (sic!) i jedan zagrebački odvjetnik koji se hvali pripadnošću konspirativnom „stošinečkom krugu“, iz kojeg su niknuli HDZ i Franjo Tuđman kao njezin predsjednik.
3.Nova evangelizacija na lokalnoj razini
3.1.Kriminalizacija pobačaja
( o pobačaju više na LINK Pobačaj)
Na razini pojedinačnih država, pa i Hrvatske, crkva novim Katekizmom i mnogobrojnim drugim sredstvima nastoji postići donošenje takvih državnih zakona koji će reinstalirati kriminalnizaciju pobačaja. Žene danas, i naše kćeri i unuke sutra bi time došle u položaj koji je za mlade ljude bez vlastitog iskustva vrlo zorno prikazan u filmu If These Wals could Talk iz 1996. Tamo Demi Moore, Sussy Spacek i Anne Heche pričaju potresne sudbine žena koje čine pobačaj 50-ih, 70-tih i 90-tih godina XX. stoljeća.
Tražeći odgovarajuće kaznene sankcije za pobačaj, crkva izravno ulazi u sferu politike, namećući religijski nauk zakonima države!
Novi Katekizam katoličke crkve o tome kazuje: ” Dosljedno poštovanju i zaštiti koja ide djetetu od časa začeća, morat će zakon predvidjeti odgovarajuće kaznene odredbe za svako namjerno ugrožavanje njegovih prava (čl.2273.Katekizma).
I dalje, Katekizam čak optužuje državu da ” nekim proglašenim zakonom”(aluzija na zakone kojima su regulirani pobačaj i „umjetna oplodnja“, opaska autorice)…” niječe jednakost sviju pred zakonom” (aludira se na jednakost embrija i čovjeka, opaska autorice ) , čime “bivaju ugroženi sami temelji pravne države”. ( čl.2273. Katekizma)
Bojeći se da sekularizirana katolička i nekatolička javnost neće dobrovoljno prihvatiti odredbe novog Katehizma o zabrani pobačaja, katolička hijerarhija priklanja se prisili. Automatska ekskomunikacija očito više ne pali, pa su potrebni djelotvorniji pritisci. Smrtne kazne u Evropi više nema, ali i zatvorska kazna za ženu i sudionike u pobačaju (doktore, med.sestre, …) bi mogla poslužiti svrsi. Strah je prokušano snažan motivator; ne kaže se uzalud „Dobar je strah kome ga je bog dao !“
Zato crkva nastoji prisilu delegirati na državne vlasti, tražeći od njih da donesu civilne zakone koji će penalizirati ono što odstupa od religijskih normi katoličke crkve. Od tzv. “konstantinovskog obrata” crkva se služila državnom silom, tzv.”bracchium saeculare” za učvršćivanje svojih zahtjeva i ostvarivanje svojih interesa. U takvoj raboti ima višestoljetno iskustvo s Inkvizicijom; država je spaljivala, vješala, utapala, rasčetvoravala na kotaču…sve one koje je crkva proglasila krivim, a crkva se predstavljala kao blaga i milosrdna; ona ne prlja ruke i „ne prolijeva krv (Ecclesia non sitit sanguinem)“.
Od tzv. “konstantinovskog obrata” crkva se služila državnom silom, tzv.”bracchium saeculare” za učvršćivanje svojih zahtjeva i ostvarivanje svojih interesa. U takvoj raboti ima višestoljetno iskustvo s Inkvizicijom; država je spaljivala, vješala, utapala, rasčetvoravala na kotaču…sve one koje je crkva proglasila krivim, a crkva se predstavljala kao blaga i milosrdna; ona ne prlja ruke i „ne prolijeva krv (Ecclesia non sitit sanguinem)“.
Katolička crkva i njezini istomišljenici stigmatiziraju liječnike koji vrše pobačaje („ubojice nevinih“, „aborteri“, „loši katolici“…), kao i medicinske sestre koje im asistiraju. Izloženi su unaprijed izrečenoj ekskomunikaciji od strane crkve i od crkve orkestriranoj osudi dijela javnosti, što mnoge navodi da odbijaju vršenje legalnih pobačaja u za to opremljenim i ovlaštenim zdravstvenim ustanovama pozivajući se na „ prigovor savjesti“. Pojedinci i neke vjerske udruge protiv pobačaja („Božja vojska“, „Božje ovčice“) dosegli su 90-tih godina u SAD stupanj tzv.kršćanskog terorizma: koristili su bombaške napade, podmetanje požara, razbijanje stakala, šaranje zidova, prosipanje čavala po prilaznim putevima klinika u kojima se obavlja pobačaj . Osoblje klinika, liječnici, medicinske sestre i paramedicinski radnici također su izloženi pritisku i nasilju u bolnicama, kod kuće, na internetu. Dogodilo se nekoliko ubojstava zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja koje je radilo u klinikama za pobačaje, među njima i nekoliko liječnika. Proizveli su takav teror da su u nekim saveznim državama sve klinike u kojima je izvođen pobačaj zatvorene !
U Hrvatskoj, prema izjavi ginekologa i obstetričara prof.dr.sc. Ante Čorušića, koji je momentano i predsjednik Hrvatskog društva katoličkih liječnika, 75% ginekologa u vodećoj ginekološkoj ustanovi u Hrvatskoj ne vrši pobačaje pozivajući se na prigovor savjesti! Tako je u zagrebačkoj “ Petrovoj“, u 2011.godini obavljeno samo 33 od 964 legalno inducirana pobačaja u čitavom Zagrebu. U Hrvatskoj je nedavno odjeknu i slučaj jedne primalje Knina, koju se zbog odbijanja sudjelovanja u izvođenju pobačaja, predstavlja kao nacionalnu heroinu. Tako i kod nas legalan i siguran pobačaj postaje nedostupan ili teško dostupan .
3.2.Protiv medicinski potpomognute oplodnje
Za crkvu su sve metode liječenja neplodnosti tehnikama medicinski potpomognute oplodnje “teško nemoralne” i “moralno neprihvatljive” (čl.2374.-2379. Katekizma).
Međutim, kako su ove metode liječenja neplodnosti prihvaćene u cijelom svijetu i već je njima rođeno oko 5 milijuna djece (u Hrvatskoj od 1983. oko 20.000), crkvi je teško direktno je napadati i tražiti zabranu. Zato ona djeluje “odozdo”. Traži zaštitu embrija. Posebno pre-embrija preostalih nakon in vitro oplodnje, kojih se u svijetu čuva oko 1 milijuna (u Hrvatskoj oko 15-20 tisuća).
Pitanje ranih humanih embrija preostalih nakon in vitro oplodnje crkva je uzdigla do planetarnog problema. Radi se najčešće o pre-embrijima u stadiju blastociste. Njih je moguće upotrijebiti za novu in vitro oplodnju iste žene, darovati ih drugim neplodnim žena za in vitro oplodnju, donirati za znanstvena istraživanja embrionalnih matičnih stanica, trajno ih čuvati zamrznute ili ih uništiti. Katolička crkva međutim ne prihvaća ni jedan od ovih modaliteta. Zapravo traži prekid in vitro fertilizacije, jer bi s time nestalo i prekobrojnih embrija u budućnosti. Pitanje postojećih pohranjenih embrija smatra nerješivim. U EU upravo teče takva inicijativa za zaštitu embrija pod nazivom “Jedan od nas”. I ona, kao i naš referendum za ustavnu zaštitu braka, ima svoj skriveni sadržaj. Kako je pitanje abortusa izvan ingerencija EU, u nadležnosti država-članica, inicijativa ne može na razini EU tražiti zabranu pobačaja. Ali može tražiti zaštitu embrija u medicinskim istraživanjima. Nakon eventualne potpune zabrane istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama, u perspektivi može doći i do zabrane pobačaja i možda i in vitro fertilizacije . (za više informacija vidjeti predhodni pausus Nova evangelizacija kroz EU)
Iskorištavajući simboličku vrijednost zametka kao klice života i potencijalne ljudske osobe, crkva govori o blastocistama neiskorištenim za in vitro fertilizaciju kao o stotinama tisuća ( u Hrvatskoj 15-20 000) ljudskih bića osuđenih na uništenje, o novom holokaustu, o “pokolju nevine dječice”! Smrznute blastociste koriste se kao još jedan argument protiv in vitro oplodnje, koja je po crkvenom učenju sama po sebi amoralan i grešan čin. Osobe koje pribjegavaju medicinski potpomognutoj opladnji optužuje se za ubojstvo s predumišljajem blastocista, po crkvi nevinih ljudskih bića, a djecu rođenu in vitro fertilizacijom kao sukrivce u ubojstvu vlastite braće i sestara!
3.3. Protiv ravnopravnosti homoseksualaca
O homoseksualizmu i homofobiji vidjet na Protagori http://www.protagora.hr/Iz-medija-clanak/Tko-voli-nek-izvoli-Sto-katolicka-crkva-naucava-o-spolnosti/334/
4.Pritisak na političare-katolike
Da bi osigurao donošenje državnih zakona po mjeri crkve, Vatikan je 2003.godine donio Doktrinarnu notu o nekim pitanjima participacije katolika u političkom životu ( Kongregacija za nauk vjere, prefekt kardinal J.Ratzinger) kojom se nastoji direktno utjecati na rad katolika-zakonodavaca i odluke političara-katolika. Prema uputi kardinala Ratzingera u memorandumu Kongregacije za nauk vjere “O nedostojnima za primanje svete pričesti” iz srpnja 2004., Zakonik kanonskog prava u kan. 915. već daje osnovu kojom crkva može, kad hoće ili kad to bude htjela, uskraćivanjem pričesti i / ili prijetnjom izopćenja natjerati katoličke političare, pravnike i druge poluge vlasti da donesu zakone po mjeri crkve. Iako se (još) ne radi o tako radikalnom političkom pritisku kakav je Pio XII izveo u godinama nakon završetka II svjetskog rata, kada je ekskomunicirao sve talijanske komuniste i njihove simpatizere i glasače (više desetaka milijuna ljudi, najmasovnija ekskomunikacija do sada izrečena !) i, uz pomoć CIA-e postigao gubitak izbora socijalističko-komunističke koalicije u korist demokršćana u poratnoj Italiji, nije na odmet podsjetiti se tih zbivanja, jer odlično ilustriraju moć crkve u političkoj areni. Nije to dalekoni ni od već spomenute antimodernističke zakletve iz 1910., kojom su u ono vrijeme, umjesto političara, disciplinirani svećenici i kandidati da ne prihvaćaju i šire tzv. „modernističku herezu“ i da naučavaju isključivo odobrenu katoličku dogmu. U svakom slučaju, pritisak na političare-katolike kojeg vrši crkva je zabrinjavajući, jer demokratske države u datim okolnostima vrlo lako mogu postati teokracije. U muslimanskom svijetu za to već imamo poučnih primjera ( npr.Iran za vrijme Homeinija, Afganistan pod vlašću talibana). Je li zakletva koju demokratski izabrani političari polažu na sekularni Ustav dovoljna brana od prodora religijskih načela i praksa u strukturu države ? To nije sigurno, jer državni zakoni u mnogim zemljama priznaju i prigovor savjesti, a crkva naučava da katolike ne obavezuju civilni zakoni koji su suprotni „čudoređu“, tj.učenju crkve. „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima.“ Dj 5,29 (čl. 2256. Katekizam)
Ako još i predsjednik Republike svoju prisegu završava s “Tako mi bog pomogao !”, još smo dalje od razdvajanja religije i politike.
5.Mamac za vjernike : Gradnja novog katoličkog kulta nerođenih
Osim batine, crkva ima i mrkvu. Za svoju pastvu i ostali puk koje najviše plijeni magijski i performativni aspekt vjere, crkva samostalo ili kroz vjerničke udruge uvodi nove rituale, ceremonijale i obrede. Buja laička pobožnost ! Gradi se novi katolički mit !
Dižu se spomenici za pobačene, održavaju se crkveni sabori, molitve, molitvena bdijenja i mise za nerođene. Vijore zastave, njišu se raspela, prebiru se krunice, pjevaju se nabožne pjesme… Svečana ruha, zlatni vezovi, purpurne mitre, raskajane žene, razjareni muževi, sitna dječica kao ukrasilice…milina pogledati !
U Argentini je, nakon posjete Ivana Pavla II, argentinski predsjednik Carlos Menen (nedavno osuđen za šverc oružja) dekretom proglasio 25. 05. “Danom nerođene djece”, a isto je ove godine proglasio čileanski kongres. U obje države pobačaj je ilegalan.
U SAD su neke anti-choice udruge 2013. proglasile ,, Nacionalni dan sjećanja na pobačenu djecu”, a i kod nas se pojavio „Nacionalni dan pokore i zadovoljštine za milijune ubijenih u majčinoj utrobi u našem narodu”
Na karlovačkom je groblju još 2009. postavljen spomen-raspelo za spontano i namjerno pobačene plodove. U Rimu od 2012. godine postoji Parka anđela, malo groblje gdje roditelji koji to žele mogu sahraniti spontano ili namjerno pobačene plodove
Papa Ivan Pavao II podario je vjerničkom puku konačno, u trećem mileniju (2004. godine) i prvu sveticu-zaštitnicu nerođenih (pobačaj je doduše star kao i čovjek, ali bolje ikad nego nikad !) . To je sv.Gianna (1922.-1962.), žena koja je svoj život podredila životu svog embrija. Gianni je u drugom mjesecu 4. trudnoće otkriven benigni tumor maternice (fibrom), a ona je odbila pobačaj ili histerektomiju i prihvatila samo kirurško uklanjanje fibroma i nastavak trudnoće. Iznijela je trudnoću do kraja, rodila je carskim rezom i 7 dana nakon poroda umrla od septičkog peritonitisa (?) ! Za njom je ostala novorođena kćer i još troje sitne djece od 6, 5 i 3 godine. Jedno siroče umrlo je dvije godine nakon smrti majke zbog komplikacije ospica (danas velika rijetkost, kao i septički peritonitis nakon carskog reza !!!). Papa Ivan Pavao II pohvalio je Giannino “svjesno žrtvovanje” vlastitog života. Kanonizacijom je Gianna postala ikonom protuaborcijskog pokreta.
Bombastičnu anti-aborcijsku poruku odaslao je i novi papa sa zadnje mise uz Svjetski dan mladih u Brazilu ovog ljeta. Glavni gost na trimilijunskom okupljanju na plaži Copacabana bila je beba s hidranencefalijom i njezini roditelje, koji nisu prekinuli trudnoću s bolesnim plodom nego su svjesno donijeli na svijet dijete s teškom anomalijom mozga i minimalnim šansama za izvanmaternični život kao “dar života”. Nikakvi detalji o djevojčici i njezinoj bolesti niti o njezinoj obitelji nisu poznati, samo je zapaženo da je njezin otac nosio majicu s porukom “Stop Abortion”.
6.Nova evangelizacija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj katolička crkva inspirira, provodi i/ili podržava brojne aktivnosti u sklopu projekta nove evangelizacije. Politički katolicizam primjenjuje iskušanu staru shemu iz vremena biskupa Antuna Mahnića (1850-1920): vjernici su vojnici, a kler generali. Tiskani i elektronski mediji, televizija i internet pružaju neviđene dodatne pogodnosti.
6.1.Predhodne aktivnosti
6.1.1.Protiv školskog spolnog odgoja
Već 7 godina vodi se kampanja protiv školskog spolnog odgoja, koju uz HBK i mnogobrojne klerike-pojedince vode udruge bliske crkvi,Vigilare i Grozd. Iako je Revolucija Nepomirenih (Medvjedića) neslavno propala, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o njegovom povlaćenju zbog proceduralnih grešaka nanijela mu je u perepciji javnosti dosta štete. Iako je spolni odgoj ipak na jedvite jade uveden u osnovne i srednje škole u šk.god.2013/2014., još uvijek nije prihvaćen niti od strane crkve niti od konzervativno-klerikalnih udruga i pojedinaca, pa su izgledna nova sukobljavanja.
Možda bi Hrvatskoj dobro došla jedna Povelja o sekularnosti u školama, kakvu je upravo u šk.god. 2013/2014. francusko Ministarstvo obrazovanja izvjesilo po u svim državnim školama?
6.1.2.Protiv liberalizacije Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji
Godina 2012. protekla je u pokušajima blokade liberalizacije Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Iako je zakon liberaliziran, kampanja protiv zakona izazvala je nepotrebnu polarizaciju hrvatske javnosti. Izvrijeđane su žene i parovi koji pri liječenju neplodnosti pribjegavaju in vitro fertilizaciji, kao i djeca rođena u tom postupku. Najperfidnije objede su one za ubojstvo vlastite djece, odnosno braće i sestara, referirajući na zamrzavanje i uništavanje prekobrojnih blastocista.
U Hrvatskoj je, usprkos protivljenju crkve i njenih istomišljenika, novim zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012. moguće doniranje ranih embrija i jajnih stanica u svrhu liječenja neplodnosti kao i njihovo pohranjivanje.
Vjerska uspaljenost po ovom pitanju izaziva bizarne situacije, kao što je npr. Snowflake program posvajanja smrznutih embrija preostalih nakon in vitro oplodnje (može i on-line !). Evangelici u SAD pohrlili su adoptirati embrije pohranjene u klinikama za in vitro fertilizaciju da ih spase od uništenja. U 10 godina program je financiran s 21 milijun dolara federalnog novca a zadobio je i pokroviteljstvo ni manje ni više nego ex- predsjednika G.W. Busha.
U katoličkoj crkvi su mišljenja o adopciji smrznutih embrija podvojena, ali prenatalna adopcija nije jednoznačno odbačena. Kako će tom izazovu odgovoriti naši zaštitnici nerođenog života još neznamo.
Crkva nije odustala od svog negativnog stava o medicinski potpomognutoj oplodnji. Nastoji je onemogućiti zaobilaznim putem, borbom za prava blastociste.
6.2.Aktivnosti u pripremi
Kampanje protiv spolnog odgoja, protiv in vitro oplodnje, protiv homoseksualnog braka… sve je to tek zagrijavanje za najžešći udar klerikalizma na sekularno društvo.Riječ je o zabrani ili ograničavanju prava na pobačaj.
Haranga protiv školskog spolnog odgoja i in vitro fertilizacije nije do sada urodila plodovima koje su organizatori očekivali. Ishod referendima o ustavnoj definiciji braka je još neizvjestan, ali su, bez obzira na to, incijatori pokazali da su se izvještili u organiziranju masa i da ih treba ozbiljno shvaćati kao faktor poticanja društvenih promjena odozdo. U kojem smjeru vodi svaki takav poticaj na svakom je da sam ocijeni, u skladu s vlastitim svjetonazorom i preferencijama.
6.2.1. Aktivnosti za zabranu/restrikciju pobačaja
(više o pobačaju vidi na LINK na Pobačaj)
Nova, restriktivna zakonska rješenja pitanja pobačaja povremeno se prizivaju od strane katoličke crkve, anti-choice udruga i nekih konzervativnih političkih stranaka. Atakira se na važeći liberalni Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donešen još 1978. godine u bivšoj državi, koji dopušta pobačaj na zahtjev trudnice do 10.tjedna od dana začeća, a kasnije ako to odobri prvostupanjska odnosno drugostupanjska komisija, u slučajevima ugroženosti života ili zdravlja žene, teške bolesti ploda i u slučajevima trudnoće nastale silovanjem, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube djeteta ili rodoskrvnućem. Isti zakon regulira i mjere trajnog (sterilizaciju) i privremenog spriječavanja trudnoće (kontracepciju).
Predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić s mise u Velikom Rujnu za crkveno-državni blagdan Velike gospe ove godine je izrijekom pozvao Hrvatski sabor da revidira važeći zakon o pobačaju. To isto, ali manje direktno, istovremeno je činio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u Sinju, veličanjem lik i djelo kninske primalje koja je odbila asistirati pri pobačaju. Zabranu pobačaja zatražio je krčki biskup i tadašnji predsjednik HBK Valter Župan još u lipnju 2011.godine, u zahvali papi Benediktu XVI pri njegovoj posjeti Hrvatskoj. Posebno je zanimljiv poziv na zabranu abortusa vojnog ordinarija, biskupa Juraja Jezerinca u rujnu 2011. On je u istoj propovjedi pozvao vjernike na nepoštivanje Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kao da taj zakon nalaže katolicima ili bilo kome drugome da vrše pobačaje !
Klima za organiziranu anti-choice kampanju priprema se i kroz laičku pobožnost. I u nas se dižu spomenici pobačenim plodovima, održavaju se crkveni sabori, molitve, molitvena bdijenja i mise za nerođene. Vijore zastave, njišu se raspela, prebiru se krunice, pjevaju se nabožne pjesme… Svečana ruha, zlatni vezovi, purpurne mitre, crne kukuljice, raskajane žene, razjareni muževi, sitna dječica kao ukrasilice…milina pogledati !
Niču anti-choice udruge u realnom i cyber prostoru, protivljenje pobačaju i medicinski potpomognutoj oplodnji je značajni dio programa nekih inače beznačajnih desno-konzervativnih i desno-radikalnih političkih stanaka (Obiteljska stranka, Hrast). Hrvatsko udruženje katoličkih liječnika gorljivo je angažirano na tom planu. Državne bolnice u kojima njihovi članovi zauzimaju važnije upravne pozicije često uopće ne izvode legalne inducirane pobačaje. Liječnici se pozivaju na priziv savjesti, a kako educiraju studente i specijalizante bolje ne zamišljati. (npr.najveća hrvatska ustanova za ženske bolesti i porode i najveća nastavna baza za ginekologiju i opstetriciju pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u kojoj su 2011. izvršena 33 od preko 900 pobačaja u Zagrebu )
Teren se priprema, tek je pitanje pravovremenog timeninga kada će se otvoriti pitanje pobačaja.
6.3.Najnovije aktivnosti
Protiv homoseksualaca
(za više vidjeti na Protagori http://www.protagora.hr/Iz-medija-clanak/Tko-voli-nek-izvoli-Sto-katolicka-crkva-naucava-o-spolnosti/334/ )
Homofobna kampanja u Hrvatskoj traje od prvog Gay Priede (2002. godine) i donošenja Zakonom o istospolnim zajednicama 2003 godine ( NN 116/03). Usprkos aktivnostima LGBTIQ organizacija i drugih udruga za ljudska prava, kao i otvorenog deklariranja svoje homoseksualne orijentacije mnogih javnih ličnosti, stoljetne predrasude su još uvijek jake. O tome najbolje govori ustavotvorni referendum o zaštiti heteroseksualnog braka, koji nas čeka 01.12.2013., a za čije su održavanje organizatori referendumske inicijative, tzv. građanska inicijativa “U ime obitelji”, bez po muke prikupili oko 750 000 glasova pristaša, gotovo dvostruko više od zakonom potrebnog broja!
Kao visokoobrazovana grupa klerikalnih desničara, inicijatori su se u kampanji i formuliranju referendumskog pitanja poslužili dobrom starom jezuitskom kazuističkom metodom; poželjnim i prihvatljivim vanjskim izričajem prikriva se stvarni sadržaj koji može biti potpuno oprečan. Inicijatori su pozvali na zaštitu braka i obitelji, lako prihvatljiv populistički slogan koji skoro uvijek “pali”. Međutim, stvarna namjera nisu boljitak braka i obitelji nego diskriminacija homoseksualaca kao seksualne manjine, kojima se želi uskratiti mogućnost braka i obitelji kakvu imaju većinski heteroseksualci. Da inicijatore zanimaju boljitak braka i obitelji sada bi gromko protestirali i prikupljali potpise npr. protiv izmjena Zakona o radu, kojima se predlaže produljenje dnevnog i tjednog radnog vremena u mjeri koja onemogućava svaki obiteljski i bračni život !
Ovaj referendum opet polarizira naciju izmučenu ekonomskom krizom i blokira je u traženju i nalaženju rješenja za goruće probleme. Koštati će nas oko 50 milijuna kuna u novcu i još mnogo više u demokratskom deficitu. Hoće li glasačko tijelo prepoznati da se na referendumu izjašnjavamo o ravnopravnosti i jednakosti ili će se poskliznuti na pritvorni zov za zaštitu obitelji uskoro ćemo znati. Ishod će najmanje utjecati na homoseksualce i heteroseksualnu obitelj, a mnogo više na čitavo društvo. Nakon referenduma ono će biti više demokratično ili manje demokratično. Neki se nadamo onom prvom. Kao što lijepo reče Wilde: ” SVI SMO MI U PROVALIJI, SAMO NEKI OD NAS GLEDAJU K ZVIJEZDAMA”.
Autorica: Dr.sc. Gorjana Gjurić, dr.med.
_______________________________________________________________________________________
U Hrvatskoj je cenzusom 2011*. utvrđeno 4.284.889 stanovnika. Glasačko pravo ima oko 3,39 milijuna. Od toga se 3.697.143 (86,28 %) izjašnjavaju kao katolici (uključivo novorođenčad i djeca od 1-18 godina).
Dvjestotinjak tisuća su pripadnici drugih religija. Dvjestotinjak tisuća se izjašnjavaju kao ateisti ( 163,375; 3,81) i kao agnostitici i skeptici (32.518; 0,76%). 93.018 građana nije se izjasnilo o religijskoj pripadnosti. U rubrici “Nepoznato” zabilježeno je 12.460 ljudi
*http://www.jutarnji.hr/popis-stanovnistva-u-hrvatskoj-otkrio–pola-milijuna-biraca-je-visak-/956206/
http://glasajprotiv.com/wp-content/uploads/2013/11/octopus_dei01.swf
klerikalizam je politički i socijalni koncept koji se zalaže za dominantan utjecaj crkve (klera) i religije na državni, politički, kulturni i privatni život. Noviji termin za klerikalizam je političko katoličanstvo. Niti svi klerici niti svi vjernici nisu automatski klerikalci: među njima ima velik broj onih koji preferiraju odvajanje trona i oltara u ime očuvanja i napredovanja same religije i jednakosti svih ljudi.
sekularizam (svjetovnost) je politički i socijalni princip koji se zalaže za razdvajanje crkve i države, nemiješanje religije i politike, jednakopravnost svih konfesija i svjetonazora i svih ljudi. Ljudi koji podržavaju sekularne principe nisu svi ateisti, agnostici ili skeptici. Ima vjernika, teologa i klerika koji smatraju da je upravo za crkvu poželjna odvojenost od države, jer svjetovnost interferira s vjerskim uvjerenjima. Također su prigrlili temeljna ljudska prava i slobode i žele da se ona realiziraju.
Zigota: jajna stanica spojena sa spermijem, oplođena jajna stanica
Blastocista nastaje oko 5. dana nakon oplodnje, ima oblik kuglice veličine je oko 100 mikrometara, tj. 0,1 mm i broji oko 128 stanica. Sastoji se od blastocele, šupljine ispunjene tekućinom u kojoj su otopljene tvari potrebne za staničnu diferencijaciju, koja je okružena stanicama-blastomerama. Dio stanica okrenut prema šupljini zove se embrioblast i iz njega će se razviti embrio. Dio stanica okrenutih prema površini blastociste zovu se trofoblast i iz njih će se razviti placenta. Danas se ubraja u pre-embrionalni ili preimplantacijski embrionalni stadij koji traje od oplodnje jajne stanice do njezine implantacije u stjenku maternice.
Embrij: produkt začeća nakon završenog pre-embrionalnog stadija, dakle od implantacije u maternicu (oko 10-14 dana od začeća) do 10 tjedana nakon začeća, odnosno 8 tjedana nakon ženine zadnje menstruacije. Tada je od vrha glave do dna stražnjice dugačak cca 20 mm, obično više nema rep i ima formirane osnove svih organa.
UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, 1979, http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/biblioteka-ona/14-UN-konvencija.pdf
http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2011/03/quanta-cura-syllabus-pio-ix-8-xii-1864.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Modernism_(Roman_Catholicism)
danas je termin “modernizam” pretežno zamijenjen terminima sekularizam, liberalizam ili racionalizam
http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2011/03/dekret-sv-oficija-lamentabili-pio-x-3.html
http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2011/03/pascendi-dominici-gregis-pio-x-8-ix.html
http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2010/09/antimodernisticka-zakletva-pio-x.html
Apostolsko pismo Benedikta XVI u obliku motuproprija kojim se ustanovljava Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije,21.09.2010. http://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=7196
Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. (NN 18/78, NN 88/09), na adresi http://www.propisi.hr/print.php?id=9842
Catholics for Choice. The Catholic Church at the United Nations: Church or State ? Washington DC, 2013. http://www.catholicsforchoice.org/topics/politics/TheCatholicChurchattheUnitedNationsChurchorState.asp
UN, Items-in-Haed of States: Holy See, visit of pope Paul VI, 16.11.1965.
Center for Research on Population and Security. Church or State ? The Holy See at the UN http://www.population-security.org/crlp-94-07.htm
http://www.sezamweb.net/hr/reproduktivno-zdravlje/
http://www.sezamweb.net/hr/seksualna-i-reproduktivna-prava
Amir Hodžić, Natalija Bijelić, Sanja Cesar Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije. Zagreb, Cesi, 2003 http://zdravstveniodgoj.com/uploads/multiple_upload/8596efbe-8477-9d97-cbdf-3e7cfbdaabdb_spol-i-rod-pod-povecalom.pdf
Declaration and Programme of Action of the United Nations International Conferente on Population and Development, Kairo, 1994. http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N95/231/26/IMG/N9523126.pdf?OpenElement
Declaration and Platform for Action, 4. Conference on Women, Beijing, 1995
Catholic Family and Human Rights Institute http://c-fam.org/en/issues/un-organizations?start=10,
C-FAM je katoličko-politički trust mozgova kojeg vode katolički anti-choice orijentirani pravnici, medijski stručnjaci, teolozi, jedna genetičarka- molekularni biolog, neki od njih višegodišnji savjetnici pape Ivana Pavla II za međunarodno pravo… Za Hrvate je zanimljivo da su među patronima samozvana tzv.princeza Ingrid Frankopan ( sa članovima obitelji kupila zagrebački neboder, srednjevjekovne utvrde Ribnicu i Bosiljevo, 50 000 m2 zemljišta na Krku…)
C-FAM o sebi daje slijedeće podatke: Osnovana 1997. u svhu praćenja i utjecanja na debate u UN i drugim međunarodnim institucijama o društvenim pitanjima. Deklarira se kao nestranačka i neprofitna istraživačka institucija posvećena ponovnom uspostavljanju pravilnog razumijevanja međunarodnog prava, zaštiti nacijonalnog suvreniteta i digniteta ljudske osobe. Napominje da su njezini članovi sudjelovali u svakoj važnijoj debate o socijalnim pitanjima pri UN od 1997 na dalje. C-FAM izdaje i promiče stipendije vezane uz stav da UN i druge međunarodne organizacije štete istinskom razumijevanju međunarodnog prava i u svom djelovanju umanjuju obitelj i druge institucije koje čovjeku trebaju za pravedan, slobodan i sretan život.C-FAM se redovito susreće s diplomatima, donositeljima propisa, akademicima, aktivistima i dužnosnicima diljem svijeta(slobodan prijevod autorice).
UN Millenium Development Goals 2000-2015. http://www.un.org/en/mdg/summit2010/pdf/List%20of%20MDGs%20English.pdf
European Parliament: Resolution of the European Parliament on Sexual and Reproductive Health and Rights (2001/2128(INI), 03.07.2002 http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+REPORT+A5-2002-0223+0+DOC+PDF+V0//EN
Preporuka 1903/2010 Poziv na ispunjavanje Programa akcije ICPD od prije 15 godina http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta10/EREC1903.htm
– See more at: http://www.protagora.hr/Clanak/O-referendumu-klerikalizam-vs-sekularizam/361#sthash.861KJf8H.dpuf
Datum objave: 30.11.2013.
Izvor: Dr. sc. Gorjana Gjurić, dr. med.
– See more at: http://www.protagora.hr/Clanak/O-referendumu-klerikalizam-vs-sekularizam/361#sthash.ChWM0rA4.dpuf
Datum objave: 30.11.2013.
Izvor: Dr. sc. Gorjana Gjurić, dr. med.
– See more at: http://www.protagora.hr/Clanak/O-referendumu-klerikalizam-vs-sekularizam/361#sthash.ChWM0rA4.dpuf
Datum objave: 30.11.2013.
Izvor: Dr. sc. Gorjana Gjurić, dr. med.
– See more at: http://www.protagora.hr/Clanak/O-referendumu-klerikalizam-vs-sekularizam/361#sthash.ChWM0rA4.dpuf
DAVID 