Bozanić: kunem ti se Bogom, neću više s’tobom

Bozanić: kunem ti se Bogom, neću više s’tobom

http://kerestinec.blog.hr/

ponedjeljak, 25.11.2013.

Prije par mjeseci posjetio sam prijatelja na dalekom jugu nekadašnje zemlje dembelije. Razgovor uz čašicu, sa svojom generacijom. O čemu bi mi, nego o prošlim danima. Kako je to uobičajeno u malom mjestu, kod Makedonaca, tu je i susjed.

Prisjećao se susjed dalekih, a kao da su bile jučer, 70-tih i svog vojnog roka. U jednom času on ustade i ode.
Moj domaćin samo me pogleda i reče: “Ma, dobar ti je on drugar, ali nema sreće; on ti je …” tu zastade i samo podigne mali prst na ruci kao one otmjene dame za stolom dok svoju žlicu polagano prinose ustima.

Vrati se susjed sa punom kartonskom kutijom od cipela. Krene priča.
Pričajući, iz kutije uspomena, izvadi jedan smeđkasti papir presložen na četvrtinu. Imao je, kaže, jednog nerazdvojnog drugara. Spavao je iznad njega u krevetu na kat. Bio je učen, a bio je kao curica. Značio mu je više nego itko drugi. Bili su skupa skoro osam mjeseci. Susjed je morao u prekomandu iz Peći za Gostivar. Na odlasku drugar mu je dao taj papir za uspomenu i sjećanje. Više se nikada nisu vidjeli. Bila su to neka druga vremena.

Počnem čitati, a oni stanu za mnom ponavljati …vojnička zakletva.
Rekli smo je javno. Vlastoručno potpisali. A onda, puhnuli neki novi vjetrovi. Mnogi pljuneše na vlastitu riječ. Srame se te svoje mladosti. Dali su novu zakletvu. Kažu, to su morali učiniti. Onda ili sada? Gdje je istina.

U godinama zrele mladosti, na vrhuncu intelektualne i biološke moći, rađaju se junaci ili kukavice. Sad, na silaznoj životnoj putanji, junaka više nema. Ostaju kukavice, lažovi, manipilatori ili kalkulanti.

Ništa novo. Onima koji su prije dvadesetak godina bili mladi, puhnut će i njima neki novi vjetrovi.

Skenirao sam vojničku zakletvu, koju susjed mog prijatelja čuva već skoro 40 godina. Ona ga podsjeća na drugara i ugodne vojničke trenutke provedene u Peći na Kosovu 1974 godine. Vlasniku je ona, pretpostavljam, kao majci odbačeno vlastito dijete.

Slučajnost imena, prezimena, mjesta i vremena je za rubriku vjerovali ili ne. Ali, svi oni od 50+ koji su služili vojni rok u SFRJ, dobili su isti dokaz svog karaktera. Da se to prikupi, bila bi to lijepa zbirka poznatih karaktera.

Ovdje je tekst u crno bijeloj verziji, za one koji su postali daltonisti pa dobro ne vide boju kojom se piše.

SOCIJALISTIČKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA

SVEČANA OBAVEZA

JA, JOSIP BOZANIĆ

SVEČANO SE OBAVEZUJEM DA ĆU BRANITI NEZAVISNOST, USTAVNI POREDAK, NEPOVREDIVOST I CELOKUPNOST SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I DA ĆU ČUVATI I RAZVIJATI BRATSTVO I JEDINSTVO NAŠIH NARODA I NARODNOSTI. UVEK ĆU SAVESNO I DISCIPLINOVANO IZVRŠAVATI OBAVEZE I DUŽNOSTI BRANIOCA SVOJE SAMOUPRAVNE SOCIJALISTIČKE DOMOVINE I BITI SPREMAN DA SE BORIM ZA NJENU SLOBODU I ČAST, NE ŽALEĆI DA U TOJ BORBI DAM I SVOJ ŽIVOT.

JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s