AKADEMSKA BUKVICA Polić poručio Novaku: Toliko gluposti i mržnje dugo nisam pročitao

Index.hr

Autor: Kruno Kartus

Datum objave:
16.11.2013

Polić kao doktor filozofije i sociolog, umirovljeni sveučilišni profesor, primjećuje da akademikov tekst obiluje logički i teorijski netočnim tvrdnjama, poput one da je ‘svako pravo uvjetovano i ograničeno mogućnošću’, na kojem Novak gradi cijeli obračun sa homoseksualnošću ulazeći pritom najviše u biologiju. Pravo, međutim, nije uvjetovano i ograničeno mogućnošću, jer se proglašava za sve građane, jednako za jednake pred zakonom.

Očito inspiriran ultrakonzervativnim pokretom ‘U ime obitelji’, koji kampanjom nastoji smanjiti i spriječiti obiteljska prava homoseksualaca i građana drugih seksualnih orijentacija, Novak je udario po reproduktivnoj jalovosti, koja nekoga diskvalificira za posvojenje, i ustvrdio da ‘kad dvojica ili dvije tepaju ‘dijete moje’ – licemjerno lažu!’

Polić mu odgovara: ‘Dakle, kada par koji ga nije heteroseksualnim parenjem izrodio, ali ga voli, brine se o njemu, odgaja ga i kulturno uzdiže, dijete naziva svojim, onda oni, po akademikovu mišljenju kojim se on ponosi, licemjerno lažu. Jer dijete valjda uvijek pripada onima koji su ga možda i neodgovorno začeli, ne brinu se o njemu, zatiru mu osobnost i uopće djeluju protuodgojno. Sjećam se što su takvi ponosni i normalni roditelji, u vrijeme kada je akademik oblikovao svoj moralni habitus, često govorili svojoj djeci: Mi smo ti život dali, pa ti ga možemo i uzeti. Nazdravlje.’

Profesor Polić naprotiv nudi tezu koja je i zakonski prihvaćena u svim civiliziranim zemljama koje oduvijek poznaju i unapređuju institut i sustav posvojenja djece, da mogućnost ne garantira pravo.

‘Kada Crkva, koja stoji iza cijele ove političke harange, zahtijeva od ljudi da ostanu u braku, često unatoč uzajamnoj mržnji, kada od žena zahtjeva da se podaju muževima koji im se možda gade te kada se iz tih animalnih parenja rode, onda su to valjda njihova djeca. Kad pak djecu odgajaju brižni skrbnici, koji nisu biološki roditelji, onda ih oni ne smiju zvati svojom djecom’, zaključuje Polić.

Akademik Novak napisao je i rečenice poput ove: ‘Čovjeku u organiziranoj zajednici ne pripadaju društvena prava na djelatnosti kojih svrhu ne može ispuniti.’ I ovo: ‘Možda bi neki frustrirani daltonist mogao isto tako paradno i ponosno zahtijevati zabranu obojenih svjetala na semaforu ili boja na zastavi, jer nisu prilagođene njemu, što je apsurdno, jer se daltonisti na semaforu snalaze po vertikalnom rasporedu svjetala.’

Govor je dio videoserijala ‘Moj ireligiozni rječnik’ koji se može pratiti na YouTube kanalu i koji također promovira udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta Protagora, čiji je Polić član.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s