Kristalna noć – historijska činjenica ili povijesni proces dugoga trajanja?

Portal: Križ života
Piše:

jude

 

Nakon svoga nedjeljnog Angelusa, 10. studenoga 2013., papa Franjo se osvrnuo između ostalog i na stradanje Židova u nacističkoj Njemačkoj, te tom prigodom rekao: “Danas se obilježava sedamdeset i peta obljetnica takozvane ‘Kristalne noći’: nasiljâ počinjena u noći između 9. i 10. studenoga 1938. protiv Židova, sinagoga, stanova i trgovina označili su žalosni korak prema tragediji holokausta“, te se obratio ne samo vjernicima, nego i svima nama sljedećim riječima: “Ponovno izrazimo svoju blizinu i solidarnost sa židovskim narodom, našom starijom braćom. I molimo se Bogu da sjećanje na prošlost pomogne da uvijek budemo budni naspram svakog oblika mržnje i nesnošljivosti.“ (www.ika.hr)

Danas se, kako vidimo, sjećamo toga dana, žalimo što su taj zločin učinili Europljani, najvećim dijelom deklarirani kršćani, i to ne kao pojedinci, nego u okviru državnoga projekta konačnog rješavanja židovskog pitanja (Endlösung der Judenfrage).

Zahvaljujući određenim povijesnim okolnostima, ali i hrabrosti pojedinaca, vjernika ponajprije, židovsko pitanje Hitler nije uspio riješiti na način da bude konačno riješeno, da Židovi budu potpuno istrijebljeni. Danas su oni sastavni dio njemačkoga, ali i drugih europskih, pa time i hrvatskoga društva. Kao i ranije, Židovi i danas svojim radom na različitim područjima djelovanja doprinose izgradnji društvenih zajednica u kojima nastavljaju slijediti tradiciju svojih prerano izgubljenih predaka.

No, ne treba biti naivan i (po)vjerovati da danas nema onih, kako u Njemačkoj tako i u drugim zemljama svijeta – od Irana do Amerike, od Norveške do Francuske, o balkanskim zemljama da i ne govorim – koji bi željeli da se povijest ponovi i da se u dijelu konačnoga rješavanja nacionalnih (albanskih, hrvatskih, srpskih, bošnjačkih, romskih), rodnih i rasnih pitanja ona nastavi tamo gdje se 1945., odnosno 1995. godine, stalo. Odnosno da se nastavi tamo gdje se stalo nakon Vukovara i Srebrenice.

A ta priča o Kristalnoj noći bijaše i ne tako davno na našim ‘povijesnim’ prostorima. Hrvatska enciklopedija – internetsko izdanje Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (izvor) definira pojam holokausta na sljedeći način:

“holokaust (grč. λόϰαυστον: potpuno spaljen), izvorno u grčkoj i rimskoj religiji, žrtva paljenica zemaljskim i podzemnim bogovima i dušama pokojnika, pri čemu se obično spaljivala cijela žrtvena životinja. Obred se obavljao noću, a životinja je morala biti crna. Obred je postojao već u egejskoj civilizaciji. Označava i žrtve paljenice u Židova, koji su prema Bibliji prinosili osobito janjce.“

U daljnjem dijelu teksta ove natuknice navodi se da u moderno doba ovaj pojam označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma (1933–45) i da su mjere nacističke vlasti nakon proglašenja Nürnberških zakona i nakon Kristalne noći postale još brutalnije.

Svoj odjek Kristalna noć naći će nažalost i u našim krajevima. Naime, u tekstu se navodi da su neposredno nakon uspostave NDH, pod utjecajem nacističke Njemačke, doneseni rasni zakoni na temelju kojih su “Židovi bili proganjani, zatvarani i ubijani, a njihova je imovina uglavnom opljačkana“. Potom se navodi da su u proljeće i ljeto 1941. uspostavljeni koncentracijski logori (Jadovno, Jasenovac, Stara Gradiška), gdje su masovno ubijani Srbi, Židovi i Romi, da je od ukupno 39.000 Židova na području NDH stradalo više od 30.000, najveći dio u ustaškim logorima, da je oko 7.000 otpremljeno u smrt u nacističke logore (najviše u Auschwitz) te da je preživjelo manje od 9.000 Židova, od čega s područja Hrvatske oko 5.000, a s područja BiH oko 4.000.

Ne znam je li se tko u ovonedjeljnim misnim nagovorima sjetio ove tragedije koja se, kako vidimo, događala i kod nas, i to ne tako davno. A ona je, zapravo, paradigma za stradanja i drugih manjinskih zajednica. Tako i one hrvatske u Bosni i Hercegovini, posebno na područjima Republike Srpske, u koju nakon Kristalne noći započete početkom 1991., još uvijek nema povratka, unatoč činjenici što je u povodu proslave obljetnice osnivanja Republike Srpske, banjolučki biskup Franjo Komarica primio od Milorada Dodika Orden časti. Unatoč tome, ili baš zato, Bošnjaci ustrajavaju u povratku u BiH na sva područja pa i u Republiku Srpsku (njihov vjerski vođa nije htio primiti Dodikov Orden časti), dok Hrvati, nažalost, svoju budućnost vide negdje izvan ne samo entiteta Republike Srpske nego i Bosne i Hercegovine kao države. U njihovu nepovratku pomažu im ne samo srpske, nego i hrvatske političke elite. I to stoga jer bi povratkom Hrvata i izgradnjom multietničkog društva u pitanje došao opstanak toga entiteta. Hrvatski političari, okupljeni oko hrvatske stožerne stranke, mišljenja su da bi uništenjem toga entiteta zauvijek nestala i sama ideja o utemeljivanju Herceg Bosne kao zasebnog i izdvojenog Trećeg entiteta. “Čuvajmo, stoga, Republiku Srpsku“, zaori se iz zvonkih grla vrijednih hrvatskih muž(ev)a.

Stoga bi u Hrvatskoj enciklopediji, tome vrijednom nacionalnom pothvatu, u natuknici holokaust bilo potrebno, iako tako nešto nije uobičajno, malo više prostora posvetiti i pitanju kakav je stav danas u svijetu prema holokaustu. On ide od preuveličavanja (da se od njega može dobro živjeti) do potpunog negiranja. Kao i prema pitanju postoji li samo židovski, ili postoje i holokausti drugih narodnosnih skupina: od indijanske, albanske, armenske, kurdske do bošnjačke, hrvatske te srpske? Jer, što je u svojoj praktičnoj izvedbi u Hrvatskoj i BiH bio velikosrpski projekt nego li moderni državni projekt holokausta? Zar na isti način nisu bili zamišljeni i velikohrvatski, velikoalbanski, velikobošnjački projekti holokausta, istina ne kao državni projekti, ali zacijelo kao provedbena ideja za konačno rješenja (Endlösung) nekoga od pitanja. Ne bih se zakleo niti u vatru ruku stavio da takvih razmišljanja nema i u okviru nacionalnih vjerskih zajednica.

Zaključno bi se moglo reći da Kristalna noć i dalje traje, jer nije mogla postati ‘provjerena’ historijska činjenica. A nije mogla otići u historiju, jer crne ovce u crnoj noći i dalje plaćaju danak, bivaju žrtvovane na oltar nekoj nadolazećoj svijetloj budućnosti koja će biti bez nepoželjnih drugih, bez njih crnih ovaca, ali s nama kao onima koji jedini smiju polagati pravo na istinu o konačnome rješenju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s